Intervju Dragan Čavić kandidat za gradonačelnika Banja Luke

Zašto Dragan Čavić treba biti gradonačelnik i zašto mislite da ste bolji kandidat od ostalih kandidata, prije svega od najvećeg konkurenta kandidata SNSD-a?

Prije svega nije mi Milorad Dodik šef. Drugo, ja sam čovjek koji za svoje odluke odgovara, ne krijem se iza ljudi od autoriteta. Svoje poteze sam kroz cijelu karijeru povlačio i za njih bio odgovoran. Na svojim greškama sam se naučio, imam bogato političko iskustvo, imam bogato profesionalno iskustvo, imam izgradjen autoritet medju gradjanima i administracijom. Poznajem potpuno administrativne, finansijske, budžetske poslove. U svakom smislu mislim da sam bolji kandidat za gradonačelnika. Ne zato što se ja sam sebi svidjam. Govorim o praktičnim prednostima u smislu potreba grada Banjaluke. Grad Banja Luka i svaka organizaciona sredina je živo tkivo koje funkcioniše na viziji, operativnosti i odlučnosti. To sve imam u odnosu na ostale kandidate i na Dodikovog kandidata da budem potpuno otvoren. Ja nemam nikakvih repova kada je u pitanju gradska administracija. Moj protivkandidat za sobom vuče desetine repova njegove stranke koja je Banjalukom upravljala dvije decenije. On se tih repova ne može osloboditi. Njegova osnovna obaveza i zadatak je da te repove sakrije. Ja te repove ne mislim sakrivati.

Primjetno je da konstantno izbjegavate da spominjete ime Igora Radojičića. Stalno govorite Dodikov kandidat. Zašto?

Zato što je to tako. Izadjite na ulicu i pogledajte bilborde po Banjaluci. Jedini čovjek iz svih stranaka koji nema nikakve veze sa izbornim procesom u Banjaluci ima svoje lične bilborde u jednakom broju kao njegov kandidat a to je Milorad Dodik. Na svim skupovima i otvaranjima u Banjaluci što obimno koristi SNSD jer ima administraciju u Banja Luci u vlasništvu pojavljuje se Dodik i uz njega njegov kandidat. I kada ste vidjeli kandidata da ima svoj autoritet i svoju autonomiju. Ima što krišom prikazuje javnosti sve ostalo mu njegov šef daje do znanja da mu je šef. Meni šef ne može biti.

Kolika je potreba za promjenom vlasti u Banja Luci. Opozicija konstantno govori kako je Banja Luka ključna. U čemu je prioritetna potreba za promjenom vlasti u BL?

Mene ne interesuje širi politički kontekst. Razmišljam o promjeni u Banja Luci iz ugla banjalučana. Kad čovjek podvuče crtu sebi postavi pitanja a to su pitanja njima koji upravljaju Banja Lukom dvije decenije. Zašto niste ni počeli riješavanje pitanja Vrbasa i otpadnih voda u Vrbasu. U dvije decenije njihove vladavine grad je imao ekspanziju i širenje. Počeli su da rade projekat kolektora nikada nije završen, nikada nije dobio konačan epilog. Ni pokušali nisu da riješe pitanje izlijevanja otpadnih voda u Vrbas tako da je danas u Vrbasu sva kanalizacija. Da su svake godine u dvadeset godina uradili sto metara danas bi imali dva kilometra sredjene obale Vrbasa i odvedene otpadne vode da ne idu u Vrbas već negdje drugdje.

Zašto u dvije decenije njihove vladavine je došlo do dramatičnog opadanja broja preduzeća, preduzetničkih djelatnosti, nije bilo podsticajnih politika u realnom sektoru. Uopšte nije bilo nikakve podsticajne politike. Zašto je njihova administracija do te mjere narasla da 35 odsto budžeta pojede administracija. Onda budžet nema nikakve šanse da razvojno djeluje. Njihova administracija nije bila u stanju da 21 godinu nakon rata napravi spomenik palim borcima. Da ga ne bi napravili odredili su lokaciju kod Ferhadije potpuno svjesni da tu lokaciju neće prihvatiti borci. Nisu mogli da naprave spomenik a da ne govorim o drugim stvarima.

Sportski kolektivi...zar je moguće da dvadeset godina nisu napravili ni jednu sportsku dvoranu. Laktaši gdje je Dodik napravili dvije sportske dvorane, jedna je evropska. Zar je moguće da su sva sportska društva u Banja Luci potonula u najniže rangove takmičenja iako su to klubovi koji su okićeni trofejima, medaljama sa olimpijada i svjetskih i evropskih takmičenja. Da li je moguće da je danas Radnik iz Bijeljine moćniji klub od F.K. Borac koji ima veliku tradiciju a danas nije ni u Premijer ligi. Bokserski klub Slavija, bokseri iz Slavije boksuju pod zastavama drugih klubova jer ovdje nemaju mogućnost. Da ne govorim o košarkaškom klubu koji je potpuno uništen samo zbog Igokee. Iz Borca su izvukli kompletan igrački kadar, otvorili klub Student koji se finansira i održava isključivo kao rezervni klub za igokeu. Zar je moguće da Banja Luka sport finansira sa 1,2 miliona godišnje a 6 miliona Igokea potroši za ABA ligu, bar prema podacima sa zvanične stranice ABA lige.

Zar je moguće da Banja Luka dozvoli da se mijenjaju parcele gradjevinske za bezvrijedne seoske parcele  koje po pravilu rade ljudi iz političkog miljea SNSD-a. I da grad Banja Luka samo kada je u pitanju zemljište Poljoprivredne škole bude uskraćena za potencijalnih stotine miliona maraka.

Zar je moguće da grad Banja Luka može da dozvoli da Mile Radišić može da pravi objekat bez gradjevinske dozvole a da mu dozvolu da ministarstvo.

Zar je moguće da grad prepusti zemlju stare bolnice prepusti kliničkom centru. Da Milorad Dodik izadje i javno kaže da će pokriće dugova Kliničkog centra izvršiti prodajom zemljišta u centru grada. On već zna kome će ga prodati. Kakva je tu uloga Banja Luke?

I onda imamo 40 miliona za pokriće gubitaka republičke institucije a Banja Luka treba da vrati 200 miliona maraka kredita i garancija...Zar je moguće da grad Banja Luka dozvoli da Akvana napravi 8 miliona gubitka. Da ne nabrajam da u 4 godine nema ni jednog vrtića izgradjenog, ni jednog sportskog terena...O čemu se ovdje radi?

Kako ćete riješavati priču sa zemljištem? Ako dodjete na vlast očigledno će biti sukoba na relaciji Grad Vlada RS.

Ne znam zašto bi bilo sukoba. Vlada RS s tim nema nikakve veze. To je stvar za pravosudne institucije. Šta Vlada ima stim. Ima preko Geodetske uprave kojom upravljaju neki tamo polulikovi iz polusvijeta. Praveći raznorazne mahinacije dolaze do vlasništva nad gradskim gradjevinskim parcelama. Neće moći. Niko u gradskoj upravi nije imao hrabrosti da im se suprostavi negu su pravili poluriješenja da prežive situaciju. Ja ću beskurpulozno ući u pravni rat za povratak gradske imovine. Nema tu priče nikakve ništa me ne može spriječiti. Nikavi autoriteti. Dodikov kandidat ima probleme jer on ima autoritete koji će ga u tome spriječavati kao što su spriječavali i njegove prethodnike jer su i oni bili Dodikovi kandidati. To je ključni problem. Ja nisam Dodikov kandidat i ja neću imati nikakvih skurpula prema bilo kome iz bilo koje da je stranke kada je u pitanju imovina grada. Sva imovina grada će biti objavljena na zvaničnoj stranici. Raščistićemo sve te one raznorazne KČ-ove koje su mijenjali. To će neko da se pozabavi, ja neću da se bavim prošlošću ali ta prošlost opterećuje i sadašnjost i budućnost grada. U 4 naredne godine treba vratiti 80 miliona kredita koje su oni napravili a treba neko drugi da ih vraća. Gradjani ne shvataju da to oni treba da vraćaju njihove dugove. Pa da vidimo gdje je to potrošeno.

Hoćete li ići eventualno u restruktuiranje kreditnih obaveza?

To je vjerovatno neminovnost. Imamo koncepciju kako da se riješimo tog i na koji način da izvršimo restruktuiranje duga da rasteretimo ova opterećenja koja dolaze u vrlo kratkom periodu jer će to zablokirati funkcionisanje grada. To je činjenica. Grad je već zablokiran i održava samo najvitalnije funkcije razvojnih funkcija nema.

Kako ćete onda obezbijediti tih 5,6 miliona o kojima govorite za finansiranje novog zapošljavanja?

To sad neću reći ali ću to uraditi.

Evidentno je da je budžet grada u naboljem slučaju uzdrman.

Ma budžet je potpuno našpanovan. Potrebe su daleko veće od realnih prihoda. Oni imaju nerealnih rashoda. Budžet traži potpuno pretresanje. Kombinacija finansijskih mjera može dati efekta sigurno. Moj cilj je da rasteretim dug i da napravim suficit i da iz tekućeg suficita finansiramo razvoj. Nisam ja bez razloga najglasniji u NSRS kad su u pitanju budžetska sredstva. Najčešće mi iz vladajućih struktura govore da vrlo kompetentno govorim s tim što me ne slušaju. Ali tamo gdje ja budem odgovoran ja ću snositi odgovornost do kraja. I ja vam kažem napravićemo suficit. A iz tog suficita ćemo finansirati zapošljavanje i razvoj.

Šta nama znači da afaltiramo sve? Da nam brže odu djeca odavde, da se ne diže prašina kada odu u bijeli svijet? Ne može ovaj grad više trpiti beznadje jer beznadje proizilazi iz činjenice da ovdje niko ne vidi šansu. Moramo ljudima dati nadu da postoji šansa, da vide da se njegov kolega zaposlio a da to nije samo opština i administracija već i druga mjesta na kojima mogu da zarade platu.

Kako?

To znači mijenjati potpuno ambijent i organizaciju gradske uprave. Stvarati ambijent da ljudi ovdje investiraju. Ja ne mislim sjediti u kancelariji niti će moji šefovi sektora sjediti u foteljama, oni će dobiti užarene stolice i ima da rade.

Evidentno je da sto i nešto zaposlenih ima više u administarciji nego što je potrebno, kako ćete to riješiti?

Prvo moramo saznati koliko ima zaposlenih. Ne radi se samo o administarciji postoje agencije i fondovi koji se direktno finansiraju iz budžeta grada. Prvo moramo da vidimo koliko imamo zaposlenih, koliko ih ima po strukturi i koliko učestvuju u platama. Samo učinak može biti mjerilo finansiranje administracije i učinak je mjerljiv. Nema razloga da se u gradskoj administraciji plaše mog dolaska. Mene treba da se plaše neradnici, radnici ne treba da se plaše. Ko ne radi i nema nikakvog posla a zaposlio ga je neko tamo da sjedi a nema nikakvog posla imaće nižu platu. Ko radi imaće veću platu. Mene interesuje radni učinak mene ne interesuje broj. Mi imamo sad i restrikcije po novom zakonu koji će doći na dnevni red. Tri radnika na hiljadu stanovnika. To znači da u Banja Luci manje od 600 radnika treba da ima administracija a to podrazumjeva i fondove i agencije i sve drugo što čini administraciju. Imamo još veći problem a to su preduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu grada koja imaju gubitke. Imamo samo Akvanu plus Toplana plus Zavod za izgradnju preko 80 miliona gubitka. To je veliki problem i to je rezultat nesposobnosti da se problem fazno riješava u prethodnim godinama. Oni su problem odgađali i sad je dotjeralo cara do duvara jer više odgadjanja nema. Kako može administracija da živi i da svake godine mora da akumulira gubitak Akvane od osam miliona. On je dostigao oko 6,7 odsto ukupnog budžeta grada. Šta grad ima sa ugostiteljstvom? Staklenac u centru grada ima svake godine 100 000 gubitka. Šta ti ljudi rade? Šta su oni radili ove dvije decenije. Osam miliona gubitka je 4 ili 5 vrtića.

Osam i po miliona nenaplaćenog zemljišta koje je neki Perica Repajić zamjenama sa Poljoprivrednom školom dobio u vlasništvo i onda prodao. Osam i po miliona nije trebalo da ide u džep Perice Repajića već u gradsku kasu. To je samo mali dio zemljišta. Kad bi se gurnuo nos malo dublje u tu priču oko mahinacija sa zemljištem Poljoprivredne škole pa radi se od stotinama miliona. Umjesto da je grad Banja Luka to prodavala i ostvarivala prihod a taj prihod koristila isključivo za komunalnu infrastrukturu danas bi Banja Luka imala kolektor za prečišćavanje otpadnih voda, imala bi potpuno čist vrbas, kompletnu kanalizacionu mrežu, sportsku dvoranu, halogenu uličnu rasvjetu, uspješnije sportske kolektive. Ljudi jednostavno ne vide da se radi o njihovom novcu. Ko je za to kriv? Ko je doveo Banja Luku u takvu situaciju? SNSD koji Banja Lukom vlada dvije decenije i traže da vladaju još deset godina. To je vrhunski cinizam i drskost. Tražiti da im se da šansa još deset godina. Moj utisak je da hoće deset godina jer je to period zastarivanja za krivična djela u oblasti takvih vrsta mahinacija. Postoji jedna grupacija koja je živo zainteresovana da od Banja Luke otme onih 20 hektara od Z.Z. Agropromet. Neka ljudi skinu aplikaciju Google Earth i vide gdje se može graditi. Imate sad jednu jedinu lokaciju koja je podobna za širenje Banja Luke. To je zemljište u vlasništvu grada koje je koristila Poljoprivredna škola, to je dio oko FAM Jelšingrada i ima još jedna parcela to je područje Ekonomije na Laušu, Agroprometa. Grad stidljivo preduzima aktivnosti umjesto da uz svu moguću pompu i djelovanjem pravosudnih institucija djeluju. Oni svojim nedjelovanjem štite one koji postaju najveći zemljoposjednici. Isti cilj je sa zemljištem Z.Z. Agropromet.

Igor Radojičić je udarao čekić u NSRS kada su donodeni Zakon o stvarnim pravima i Zakon o zemljoradničkim zadrugama. Cilj i jednog i drugog Zakona je bio otimanje zemljišta. Poljoprivredne škole Zakonom o stvarnim pravima. Zakono o zemljoradničkim zadrugama zbog zemljišta zemljoradničke zadruge Agropromet. Ako ja budem gradonačelnik to im neće uspjeti. Ja hoću da regulacionim planom da predvidimo da na tom području gdje je Ekonomija napravimo gradsku Park šumu, tu ne treba puno novaca. Mi imamo stručne ljude koji na Šumarskom fakultetu to mogu da urade. Da imamo banjalučki Košutnjak. Za Banja Luku sada vrlo je mali park Mladen Stojanović.

Onda, 1500 djece u Banja Luci čeka na upis u vrtić a na birou imate ljude koji su osposobljeni da rade taj posao. Imamo radnu snagu imamo potrebe a nemamo riješenja. Mi smo zaboravili da postoje javno privatna partnerstva...Grad može pod jasnim uslovima vrlo lako to da riješi. Ako postoji volja postoji i riješenje.

Isto je sa igralištima u Banja Luci. Obidjite vidite kakva su a kakva su u regionu. To su minorni novci. Mi imamo socijalistička igrališta. Radi se o minimalnim invetsicijima, hiljadu razloge je da ih imamo a ni jedan da ih nemamo. Kod nas je administracija zatvorena u kancelarija a na glavni ulaz niko ne može da udje.

Oni ne mogu za dvadeset godina jedan ozbiljan most da naprave u gradu. Naprave jedan ali za privatne potrebe. Jedan ide na privatnu gradju Dodikovog zeta u Zalužanima a prije toga Bude Stankovića. To je bila njegova gradja. Grad je to investirao a ne mogu da riješe most u Prijakovcima i most u Adi poslije poplava. Koliko je mostova napravljeno u gradu dvadeset godina njihove vlasti?

Može li se riješiti problem Zelenog mosta?

Može se riješiti ali treba novac za to. Sigurno da Zeleni most u ovom trenutku nije prioritet ali pored Zelenog mosta Banja Luci treba još mostova. Banja Luka ima ozbiljan problem povezanosti desne i lijeve obale Vrbasa. Mi smo imali problem u Karanovcu do skora nisu mogla da prelaze vozila sa velikim teretom preko mosta. Morao je da ide u grad i prelazi preko gradskih mostova da bi istovario nešto u Novoseliji. Problem je i most u Srpskim Toplicama, Zeleni most. To su sve mostovi koje je vrijeme davno pregazilo. Na tim mjestima treba da budu mostovi sa više traka koji otvaraju normalnu komunikaciju. Za dvadeset godina nema pokušaja da se riješi saobraćajni haos sa zapadnim i Istočnim tranzitom. Izgradjena dva kružna toka a jedan koji je bio je zatvoren.

Kako se može riješiti rastući saobraćajni haos u Banja Luci? Da li je riješenje eventualno stvaranje jednosmijernih kružnih sistema?

Prvo, na ovaj način ovako kako jeste u gradu Banja Luci mora se napraviti nova saobraćajna koncepcija i to se mora osmisliti sistemom jednosmjernih ulica. Trebaju se riješiti parking mjesta na drugi način. Banjaluka je pretrpana autima, nije još baš kritično ali ide ka tome. Moraju se naći riješenja u vidu ili nadzemnih ili podzemnih garaža. Osloboditi ulice, smanjiti zagadjenje, možemo napraviti biciklističke trake gdje ih nema. U centru grada se mogu napraviti biciklističke trake na širokim trotoarima od Palsa do Malte. Moraju se naći riješenja da bi se grad riješio kolapsa i oslobodio zagadjenja. Mora se napraviti cjelovita koncepcija saobraćaja u Banja Luci. Imam osjećaj da se sve to radi parcijalno. Pa mi umjesto da imamo zeleni talas mi imamo crveni talas. Imamo strašna zagušenja u prijepodnevnim i poslijepodnevnim časovima u centru. Moraju se tražiti riješenja, neizdrživo je.

SNSD nikada nije imao koncepciju i strategiju razvoja i onda stavio prioritete. Ja ne mogu biti maliciozan. Odlična stvar je da su uradjeni putevi u seoskim područjima i to je dobro. Ali realna slika našeg sela je strašna. Mi smo napravili saobraćajnu infrastrukturu na selu ali nismo osnov za razvoj sela. Mi imamo Fond za unapredjenje sela a sve se svelo na izgradnju vodovoda, izgradnju ulične rasvjete i malih podsticaja za razvoj. Od budžeta od 1,4 miliona milion ide za plate u fondu. Šta je epilog? Nema ni jednog sela gdje raste broj djaka u školama. Mnoge škole se gase. Mi smo samo napravili puteve do vikendica onih koji su iz sela emigrirali u grad. To je realno stanje, realno je stanje da svaka peta kuća ima stoku, štalu. Ključno je da nije bilo strategije i podsticajne politike.

Turizam je grana kojom se Banja Luka uvijek makar deklarativno hvali, pored sporta i mladosti. Šta je riješenje za Banj brdo? Ponovo su se oglasili ljudi koji se zalažu da Banj brdo ostane bez saobraćaja. Bilo je pokušaja da se gore pusti saobraćaj zbog hotela koji je u vlasništvu poslanika SNSD-a. Kakav je vaš stav prema tome?

Problem se mora riješiti. Pustite šta je gore komercijalno. Postoji ogroman broj banjalučana koji nisu u stanju fizički da pješke odu gore. Evo ja nisam bio godinama, ne mogu. A volio bih da odem. Nekada su ljudi išli na Trešnjik a danas mogu samo oni koji mogu pješke da se popnu. Budimo realni to može možda 1 odsto banjalučana. Gore treba promijeniti pristup ne može se pasivno posmatrati. Treba zadovoljiti i potrebe da Banj brdo bude mjesto gdje je čista priroda gdje auta ne zagadjuju. Na žalost Banj brdo je jedina destinacija pored parka Mladen Stojanović gdje ljudi u Banja Luci mogu da odu da prošetaju. Ja sam maloprije govorio o još jednoj lokaciji a to je Ekonomija na Laušu...

Ali da se vratimo na problem. Treba omogućiti da Banj brdo odu i oni koji danas ne mogu a da bez ikakvih problema idu i oni koji treniraju i idu pješke i ne žele da se rampa ukine.

Nije to valjda nemoguća misija?

Nije nemoguća misija.  Ja znam da postoje ljudi koji su kroz javno privatno partnerstvo spremni da investiraju u žičaru koja bi išla, može da ide preko Vrbasa. To bi otvorilo spomenik na Banj brdu, vratilo njegovu atraktivnost. Radi se o vrhunskom umjetničkom djelu. To je mauzolej, gore se nalazi vrhunsko umjetničko djelo. Tu su reljefi sa obe strane koje je radio Anton Augustinčić. Nažalost niko se time ne bavi jer je spomenik u rasulu. To je lokacija koja je nekada bila turistička atrakcija Banja Luke. Kako danas govoriti o turističkoj atrakciji kojoj se ne može prići.

Dalje, postoji i mjesto koje se zove Trešnjik na kojem može da se napravi hiljadu krajnje atraktivnih sadržaja. Od koncerata koji mogu da traju danima, da nema buke u gradu sa Kastela ili Akvane pa ljudi u komšiluku ne mogu da žive od buke.

Meni je poznato da je Udruženje ugostiteljskih radnika prije četiri godine našlo sponzore da se uspostavi električni voz koji bi svaki dan išao na Banj brdo. Ljudi su rekli da će to donirati a da grad održava. Sad mi imamo da se godišnje troše plate na čuvarsku službu tamo a mogli smo manje trošiti za vozić koji bi otvorio prostor za dolazak ljudima uz ostanak zabrane automobilima. Da se ostavi prostora i za šetače i za voz. Da voz ima svoj vozni red i da u jednoj turi može da preveze 50 ljudi. Ljudi su besplatno to nudili i mogli smo riješiti problem. Pristup moguć a nema prolaska automobilima. Problem je apsolutno riješiv.

Zar je moguće da u dvije decenije njihove vladavine uz more aplikacija prema fondovima, mogućnosti grantova, grad nije uspio da povuče sredstva od raznih stranih agencija osim za Kastel. Valjda Banja Luka treba svake godine da aplicira za dvadeset projekata. Kako nije niko povukao sredstva za spomenik na Banj brdu koji je antifašistički spomenik. Sve je to ostvarivo raznim projektima.

Bijeljina je primjer. Bijeljina ima prečišćavač otpadnih voda. Bijeljina ima kolektor a sufinansijer je donatorskim sredstvima Vlada Švedske. A šta je sa Banja Lukom?

Ima li Banja Luka šansu?

Ja sam rekao samo dijelić stvari. Ja ovdje živim a naravno bavim se i politikom i imam mnogo informacija. Nedostatak potrebe da se ja bilo kome dodvoravam i dokazujem meni ostavlja prostor da nešto uradimo. Nisam govorio ni o IT sektoru. Vi imate u Banja Luci dvije velike firme kojima je isključiv klijent država, na razne načine preko ministarstava, preduzeća, Fondova, lokalnih zajednica...A imate mlade ljude koji izvoze svoje znanje u IT sektoru u inostranstvo, rade umjesto za Banja Luku projekte za Čikago jer ovdje ne mogu da dodju do izražaja. Takvih ljudi, mladih, kvalitetnih a koji nisu dobili šansu u svom gradu je dosta. Treba iskoristiti tu inventivnost tih mladih ljudi da umjesto da rade za strane kompanije rade za svoju zemlju i svoj grad. Nije lako ali imamo šansu.