среда, 31. мај 2017.

Elektrounion epilog

zurnal.info

BEZ OBZIRA NA ŠTETU OD 3,5 MILIONA: Glavna državna tužiteljica zabranila raspisivanje potjernice za Dodikom

Objavljeno: 29.05.2017. u 11:45h
Siniša Dodik oštetio “Puteve RS” za tri i po miliona i pobjegao u Srbiju. Tužiteljice Gordana Tadić i Ozrenka Nešković nisu dale saglasnost na raspisivanje međunarodne potjernice


Piše: A.Avdić  
 “Saglasna sam sa Ozrenkinim mišljenjem”, piše iznad potpisa vd. glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.
   
A Ozrenka Nešković, koji sat ranije, napisala je da “nije saglasna” da se raspiše potjernica za Sinišom Dodikom, SNSD-vim kadrom i biznismenom koji je osumnjičen da je oštetio “Puteve Srpske” za oko 3,5 miliona maraka.
   
“Nisam saglasna ako ima državljanstvo Srbije. Pokušati putem međunarodne pravne pomoći”, napisala je 11. maja ove godine tužiteljica Nešković, a sa njenim mišljenjem istog dana se usaglasila i vršiteljica družnosti glavne državne tužiteljice Gordana Tadić.
   
To znači da će bjegunac od bh. pravosuđa Siniša Dodik, inače bivši zastupnik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS i vlasnik kompanije Elektrounion Istočno Sarajevo, moći nesmetano putovati u sve države svijeta.
   
ŽALBA NIOTKUDA

Prema dokumentima koji su u posjedu Žurnala, Siniša Dodik je BiH napustio 27. oktobra prošle godine i od tada se više nije vraćao. Naredba za njegovo hapšenje izdata je 7. novembra 2016. godine i to zbog osnovanje sumnje da je počinio krivično djelo davanje dara ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem. U okviru istog predmeta, SIPA je, po nalogu Tužilaštva BiH, uhapsila Dragana Vukajlovića službenika Ureda za razmatranje žalbi, koji je primio 40 hiljada maraka mita od Siniše Dodika kako bi njegovoj firmi Elektrounion omogućio da nezakonto stekne 3,5 miliona maraka.
   
Uhapšeni Vukajlović je, naime, tokom istrage priznao da je primio 40 hiljada maraka mita, te da mu je novac obećao i predao upravo Siniša Dodik. U dokumentima istražnih organa navedeno je da se Dodikova firma Elektrounion uopće nije prijavila na tender JP “Putevi RS-a”, ali da je, uprkos tome, podnijela pritužbu Uredu za žalbe. Nakon toga na scenu je stupio Siniša Dodik koji je podmitio Dragana Vukajlovića, kako bi Ured za žalbe prihvatio njegovu pritužbu, te mu, na osnovu tadašnjih odredaba Zakona o javnim nabavkama, omogućio da kao “oštećenoj firmi” bude isplaćeno 10 posto vrijednosti ugovorenog posla – odnosno 3,5 miliona maraka.




  
Osim u ovoj aferi, ime Siniše Dodika vezuje se i za izborne prevare.  Odmah nakon lokalnih izbora 2016. godine Dodik je uhapšen zajedno sa još jednim kadrom SNSD-a Radenkom Mirkovićem. Tužilaštvo BiH sumnjičilo ih je za izbornu krađu na području općine Istočna Ilidža. Međutim, nakon saslušanja, obojica su pušteni na slobodu. Siniša Dodik nakon toga bježi u Srbiju, jer je dobio informacije da Tužilaštvo BiH potiv njega vodi ozbiljniju istragu, a koja se odnosi na nezakonitosti u vezi sa “Putevima Srspke”. U Srbiju je prešao 27. oktobra 2016. godine,  u 10 sati i 27 minuta. Petnaest dana kasnije, SIPA je uhapsila njegove saradnike – Dragana Vukajlovića I Duška Lazarevića. Obojica su priznali krivično djelo, ali prvoosumnjičeni Dodik ostao je nedostupan bh pravosudnim organima. I to zahvaljujući isključivo državnim tužiteljicama – Ozrenki Nešković i Gordani Tadić.

Tekstovi na ovom blogu iz februara i marta prošle godine
четвртак, 25. фебруар 2016.

3,5 miliona maraka za Elektrounion od Puteva i gradjana Republike Srpske

Putevi Republike Srpske častili su firmu Elektrounion iz Istočnog Sarajeva sa 3,5 miliona maraka. Ovoj firmi u vlasništvu nekadašnjeg poslanika SNSD-a Siniše Dodika doslovno je poklonjena ova suma uz obilatu asistenciju Kancelarije za razmatranje žalbi odnosno odgovornih ljudi u toj Kancelariji (Dodik je ranije tvrdio da ovoj firmi samo izdaje prostorije).
Kako je sve odigrano? Vrlo jednostavno i nevjerovatno učinkovito.
Putevi Republike Srpske 2012 godine raspisali su redovan tender za održavanje puteva na istoku Republike Srpske tačnije na takozvanom sarajevsko-romanijskom platou, ukupne dužine puteva 700 kilometara. Ugovor sa firmama koje dobiju posao održavanja potpisuje se na četiri godine.




Posao vrijedan četrdesetak miliona maraka izuzetno je primamljiv pa  je vlasnik Elektrouniona „koji viri ispod svakog kamena“pokušao da ga dobije i prije nego što je raspisan tender. Njegove pokušaje odbilo je tadašnje rukovodstvo Puteva Srpske. Tender je raspisan.
Prilikom otvaranja pristiglih ponuda za održavanje puteva u ovom dijelu Srpske komisiji je pristupio zastupnik preduzeća Elektrounion koji je zatražio obustavljanje otvaranja ponuda jer Elektrounion ima prigovor na proceduru tendera.
Komisija je utvrdila da ne postoji nikakva zvanična žalba i posao otvaranja ponuda je završen a posao je dobila firma Romanija putevi Sokolac. Komisija je konstatovala da u Puteve uopšte nije ni dostavljena bilo kakva ponuda firme Elektrounion.


Nakon što je prošao zakonski rok za zaključenje ugovora od 15 dana u Puteve je stigla žalba Elektrouniona. Žalba je ocijenjena kao apsolutno neosnovana i odbijena je. Elektrounion se žalio na to što je u tenderskoj dokumentaciji za posao traženo iskustvo u poslovima održavanja. Elektrounion je imao prigovor na to što je u tenderu traženo da firma koja konkuriše ima odredjen obim posla u prethodnoj godini, odredjen broj stalno zaposlenih i odredjenu mehanizaciju.

Uključivanje Kancelarije za razmatranje žalbi

Nakon riješenja Puteva kojim je žalba Elektrouniona odbijena na adresu Puteva stiglo je obaviještenje iz Kancelarije za razmatranje žalbi o žalbi ove firme. Kancelarija je tražila obustavu postupka zaključenja ugovora dok se žalba ne razmotri. Kako u roku od 15 dana Kancelarija za razmatranje žalbi nije donijela nikakvu odluku Putevi su zaključili ugovor sa Romanija putevima.
Nekoliko dana nakon toga u Puteve stiže obaviještenje iz Kancelarije za razmatranje žalbi da je žalba Elektrouniona usvojena i da se poništava tenderska dokumentacija za ovu nabavku. Ova odluka Kancelarije nije mogla da bude sprovedena jer je posao javne nabavke već bio okončan.

Deset odsto

Elektrounion i Komisija za razmatranje žalbi nakon svega u više navrata su od Puteva tražili na uvid ugovor Puteva sa Romanija putevima što su Putevi odbijali da učine. Elektrounion se ponovo žali Kancelariji za razmatranje žalbi tražeći nadoknadu štete. Komisija za razmatranje žalbi usvaja ovakvu žalbu, iako se žalba može podnijeti samo protiv upravnog akta, i najavljuje da će se o nadoknadi štete koju je navodno pretrpio Elektrounion naknadno odlučiti.

Sud BiH je na žalbu Puteva ovakvo Riješenje Kancelarije za razmatranje žalbi poništio i postupak vratio na početak. U novom postupku nova uprava Puteva, koja je u medjuvremenu imenovana nakon smjene prethodne u aprilu 2014 godine, Elektrounionu i Kancelariji za razmatranje žalbi dostavila je ugovor Puteva sa Romanija putevima.
Na osnovu tog ugovora vještak kojeg je angažovala Kancelarija za razmatranje žalbi utvrdio je visinu štete koju je navodno pretrpio Elektrounion. Deset odsto od vrijednosti četverogodišnjeg ugovora za održavanje odnosno 3,5 miliona maraka.

Komisija za razmatranje žalbi utvrdila je da je u postupku javne nabavke prekršen Zakon o javnim nabavkama. Ono što je nevjerovatno jeste to da se sva eventualno nastala šteta po Zakonu o javnim nabavkama odnosi isključivo na ponudjača odnosno na onoga ko je dostavio ponudu i smatra da je oštećen. Elektrounion uopšte nije dostavio svoju ponudu odnosno nije učestvovao na tenderu. Dobio je 3.498.000 maraka.

уторак, 01. март 2016.
Kako zaraditi 3,5 miliona maraka? Režirana pljačka Puteva.



Račun Puteva Republike Srpske u septembru prošle godine bio je blokiran zbog presude Suda BiH kojom je ovo javno preduzeće bilo dužno da firmi Elektrounion iz Istočnog Sarajeva isplati 3,5 miliona maraka.
Putevi Republike Srpske uputili su tužbu protiv ovakvog riješenja i tražili odgadjanje izvršenja što im nije omogućeno.
Firma Elektrounion naplatila je svoja potraživanja nakon presude Suda BiH.
Putevi Srpske bili su primorani da firmi Elektrounion isplate 3,5 miliona maraka kao odštetu za navodno pretrpljenu štetu ove firme.



U čitavoj priči posredovala je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH koja je zaključila da je Elektrounion oštećena strana iako nije učestvovao u tenderskoj proceduri odnosno konkursu koji su Putevi raspisali za redovno četverogodišnje održavanje puteva 2012-te godine.
Tadašnje rukovodstvo Puteva RS odbilo je pritiske nekadašnjeg narodnog poslanika Siniše Dodika da posao direktnom pogodbom bude dodijeljen Elektrounionu. Raspisan je tender a posao vrijedan 35 miliona maraka dobila je firma Romanija putevi Sokolac kao najpovoljniji ponudjač. Na raspisan tender nije se prijavila firma Elektrounion ali je zastupnik te firme pokušao da spriječi tendersku proceduru. Nakon što Elektrounion ni u tome nije uspio uslijedila je žalba na čitav postupak a Kancelarija za razmatranje žalbi u daljem postupku je, prihvatajući sve žalbe Elektrouniona, omogućila da firma koja nije bila učesnik tendera bude proglašena za oštećenu stranu.

Bitno je napomenuti da firma Elektrounion Istočno Sarajevo nema nikakvog iskustva niti bilo kakve veze sa održavanjem puteva. Moji izvori iz Puteva Republike Srpske uvjeravaju da bi bilo ravno zločinu ovoj firmi povjeriti redovno održavanje 700 kilometara puteva sarajevsko romanijske regije.
Elektrounion obavlja poslove iz elektromonterske oblasti. Osnivački kapital ovog preduzeća je 2000 maraka. Obim izvršenih  poslova ni izbliza ne zadovoljava uslove koji su traženi od izvodjača radova. Kao najbitnije Elektrounion nema nikakvih dodirnih tačaka sa poslovima održavanja puteva i ne posjeduje ni jedan komad opreme ili mehanizacije za takav posao.

U toku je postupak po uloženoj tužbi Puteva protiv riješenja Kancelarije za razmatranje žalbi i očekuje se presuda Suda BiH. Sud BiH prvobitno je samo odbio zahtjev Puteva za odlaganjem izvršenja riješenja Kancelarije za razmatranje žalbi do konačne presude.

Moji izvori iz Puteva tvrde da je sve odlično izrežirana priča da se od Puteva otme 3,5 miliona maraka a nakon što je tadašnje rukovodstvo Puteva odbilo zahtjev Siniše Dodika da posao bez tendera bude dodijeljen Elektrounionu.



Sudski epilog tek slijedi, u najavi su vrlo zanimljivi svjedoci.

уторак, 30. мај 2017.

Prijetnje Danini Milaković


U posljednjih petnaest dana novinarka BN televizije Danina Milaković dva puta je verbalno napadnuta i izvrijedjana u centru Banja Luke. Oba napada dogodila su se dok je Danina obavljala svoj posao sa mikrofonom u ruci. Prvi napad dogodio se 9 maja kada novinarka ove TV kuće radila prilog o novim cijenama lijekova u Bosni i Hercegovini ispred jedne od apoteka u centru Banja Luke. Novinarku je izvrijedjao prolaznik u četrdesetim godinama psujući je i nazivajući najpogrdnijim imenima.

Posljednji verbalni napad ova novinarka doživjela je 30 maja vraćajući se sa konferencije za novinare ministra finanisja Zorana Tegeltije. Ispred zgrade Vlade agresivno joj je prišao čovjek u šesdesetim godinama navodeći kako bi trebalo da nestane sa lica zemlje jer blati Republiku Srpsku. Rekao joj je i da ima imalo pameti da će shvatiti kakav loš posao radi.

Danina ni jedan napad nije prijavila policiji. Danina Milaković prije desetak dana izabrana je za novinara godine u izboru kluba novinara Banja Luka.


Isti novinar u maju prošle godine doživio je prijetnje i vrijedjanja na Trgu Krajine dok je snimala kontraproteste SNSD-a. Tada je prijećeno i potpisniku ovih redova. Te prijetnje prijavljene su policiji.

Haos u Prnjavoru, Tomaš izgubio većinu, sukob unutar SNSD


Četiri odbornika SNSD-a u skupštini Prnjavora jutros su napustila klub ove stranke u ovoj opštini i osnovali su novi klub, potvrdjeno mi je iz ove stranke. Klub SNSD-a su napustili odbornici Aleksandar Vuković, Goran Zemun, Veljko Gvozdenović i Draško Aulić.

Vladajuću većinu, potvrdjeno mi je, napustilo je još pet odbornika drugih stranaka (PDP, Socijalistička partija, SRS). SNSD je do jutros imao deset odbornika u skupštini Prnjavora i zajedno sa ostalim odbornicima koji su podržali načelnika Darka Tomaša (sve stranke osim SDS-a) imao je apsolutnu većinu u ovoj opštini. Skupština Prnjavora ima 29 odbornika. Tomaš je imao podršku 23 odbornika. U dijelu SNSD-a iz kojeg mi je potvrdjena informacija tvrde da su nezadovoljni načinom na koji načelnik iz njihove stranke vodi opštinu. U Prnjavoru je mjesecima aktuelan politički rat izmedju SNSD-ovih struja koje predvode Tomaš s jedne i Drago Kalabić sa druge strane.



U prnjavorskom SDS-u su mi potvrdili da su oni spremni da preuzmu većinu u skupštini ali da čekaju da vide kako će se danas još razvijati situacija i da daju šansu mladom načelniku Darku Tomašu. Navodno su dva odbornika koja su svojevremeno napustila SDS i priklonila se SNSD-u u ovoj opštini spremna da se vrate u SDS. Skupština ove opštine je u toku. 

понедељак, 29. мај 2017.

Nova toplana- detalji


Banja Luka odlukom skupštine grada definitivno ide u osnivanje nove toplane. Preduzeće će biti osnovano po principu javno-privatnog partnerstva a ugovor o osnivanju Eko toplane Banja Luka potpisaće u utorak gradonačelnik Igor Radojičić i direktor Instituta za energetiku  ekologiju kao partnera grada i većinskog vlasnika novog preduzeća.

Projekat u startu u suštini nije sporan jer je stanje sa postojećom toplanom najviše zahvaljujući nedomaćinskom poslovanju i toplane i grada i Vlade postalo neizdrživo.

Nekoliko je, medjutim, nelogičnosti koje je grad morao izbjeći prije ulaska u posao sa privatnim partnerom.
Ugovorom o strateškom partnerstvu i biznis planom predvidjene su sljedeće stvari koje nisu povoljne po grad i gradjane Banja Luke.

-Novo preduzeće moći će na osnovu proste većine (a tu većinu po osnovu većinskog vlasništva imaće privatni partner) bez saglasnosti grada da se zaduži do tri miliona maraka.

- Po istom principu biće donošene odluke o imenovanju direktora i zamjenika direktora.

- Projektovano je uvodjenje fiksnih troškova za sve korisnike koji imaju ugradjene kalorimetre u iznosu 0,32 feninga po metru kvadratnom tokom cijele godine. Ova odluka je skandalozna jer je to aktuelna toplana bezuspješno pokušavala da uvede gradjanima Banja Luke godinama.

- Novo preduzeće biće gradjeno bez regulacionog plana ali grad jeste dobio lokacijske uslove od nadležnog ministarstva.

- Ostaje problem stare mreže kao i problem finansiranja stare toplane

- IEE će godišnje od nove toplane da naplaćuje konsultantske usluge u iznosu od 300 000 maraka. IEE je suosnivač nove toplane.


- U biznis planu je napisano kako će se nova toplana rukovoditi i poskupljenjem struje u Republici Srpskoj u narednom periodu mada nije poznato odakle im takve informacije.

Teško je biti Elita


Ministri u Vladi Republike Srpske baš su dobri roditelji. Toliko su brižni i pažljivi prema svojim sinovima i kćerima da ne dozvoljavaju da im se potomci voze u polovnim automobilima. Sve mora da bude na nivou, tako i vozila vrijedna i do stotinu hiljada maraka.


Ono što ministre u Vladi Republike Srpske posebno izdvaja kao brižne roditelje jeste sam čin žrtvovanja jer je evidentno da sa ministarskim platama ne mogu isfinansirati i nova vozila svojih najmilijih potomaka pa je onda za pretpostaviti da roditelji štede na sebi, odvajajući svakodnevno ili vraćajući velike rate kredita. Naročito ako drugi roditelj nije zaposlen. Roditelji za poželjeti, zaista. Nas ostale sve da sram bude.

Sram da bude i sve pacijente u Republici Srpskoj koji se nemilice žale i zapomažu zbog stanja na Kliničkom centru Republike Srpske. Jecaju kako su liste čekanja za EKG i magnete višemjesečne, pojedini čekaju duže od godinu dana. Više pokvareni nego što rade.
Postoje dakako i privatni na koje jedva čekaju da pošalju sa Paprikovca ali su ti pouzdani koliko i vremenska prognoza na osnovu bola u kostima.



Pacijenti uvijek zato mogu da se slikaju kraj voznog parka službene Republike Srpske ionako od žaljenja novinarima nema ništa. 
Sve mašina do mašine. I kako da tata ministar najdražem djetetu objasni da njega voze u Audiju kao arapskog princa a da se nema za dječijeg novog motornog ljubimca. Ima, ima, pa makar se još jedan mandat morao istrpiti.

среда, 24. мај 2017.

Novinari Elte oslobodjeni optužbi

Sud Bosne I Hercegovine donio je danas presudu kojom oslobadja svih optužbi novinare i urednika banjalučke Elta televizije.  Optužbi je oslobodjen i predsjednik Udruženja porodica nestalih Sarajevsko -romanijske regije Milan Mandić.

Novinari ove televizije bili su optuženi za izazivanje rasne, vjerske i nacionalne mržnje i razdora i netrpeljivosti. Novinari ove kuće 19 februara 2014 godine u intervjuu su prenijeli stavove Milana Mandića u vezi sa dešavanjima u Srebrenici i javnim istupima predstavnica udruženja Majki Srebrenice. 
Proces pred sudom BiH trajao je godinu dana. Oslobadjajuću presudu donijela je sudija Suda BiH Biljana Ćuković a presuda navodi da tužilaštvo nije dokazalo ništa od onoga što se novinarima i uredniku Elta TV, Dejanu Rakiti stavlja na teret.

Presuda je prvostepena, uslijediće drugostepeni postupak.

Osudjujuća presuda, to su isticali i novinari i novinarska udruženja, u slučaju novinara i urednika ove televizije bila bi opasan presedan i atak na slobodu govora i novinarstvo u Bosni i Hercegovini.

уторак, 16. мај 2017.

Pad sistema na zdravstvenim knjižicama


Još malo pa će svi u Republici Srpskoj svoja zakonom stečena prava početi da ostvaruju prijetnjama, ucjenama i najavama blokada institucija. Sistem jednostavno već dugo ne funkcioniše a Republika Srpska institucionalno tone sve dublje.

Najnoviji dokaz su radnici Željeznica koji mjesecima nisu imali mogućnost liječenja jer im zdravstvene knjižice nisu ovjerene. Knjižice su ovjerene tek nakon što su radnici devetog maja, prenio je RTVBN, najavili blokadu Fonda zdravstvenog osiguranja. Radnici tvrde i da ih banke kod kojih imaju kredite danima zovu zbog neplaćene rate kredita iako im na platnim listama piše da im je iznos za kredite odbijen od plate.


RTVBN 09.05.2017

Radnici Željeznica su u novom problemu. Posljednja plata isplaćena im je tako što im je na platnim listama uredno odbijen iznos za kredite i doprinose kao i do sada ali taj iznos Željeznice nisu uplatile bankama ni Fondovima. Banke kod kojih radnici Željeznica imaju kredite zovu radnike da uplate ratu kredita iako je ta rata već odbijena po platnoj listi od plate. Fond zdravstvenog osiguranja odbija da radnicima Željeznica ovjeri zdravstvene knjižice a liječenje je omogućeno samo onima za koje se procijeni da su hitan slučaj uz odgovarajuće nalaze. Priču radnika potvrdjuje sindikat.

Radnici su zvali upravu preduzeća da pitaju kada će bar bankama da bude uplaćen iznos za rate kredita. Rečeno im je da taj novac nije uplaćen i da se ne zna kada će biti uplaćen.

U sindikatu tvrde da im je iz Vlade obećano da će biti riješen problem sa zdravstvenim osiguranjem ali ni to se nije desilo.
Direktor Željeznica danas se nije javio na telefon. Ministar saobraćaja jeste a u telefonskom razgovoru tvrdi da je ono što je bio posao ministarstva na čijem je čelu uradjeno.

Željeznice Republike Srpske, inače, su se nedavno našle na listi deset najvećih gubitaša u BiH u prošloj godini zajedno sa još tri kompanije iz Srpske. Gubitak Željeznica u 2016 je 30 miliona maraka.

понедељак, 15. мај 2017.

Voćarima isplaćen dio za prošlu čekaju novac za ovu godinu


Voćari u Republici Srpskoj dobili su 600 000 maraka na ime štete koju je njihovim voćnjacima pričinio mraz u 2016 godini. Tvrde da je prošle godine mraz pričinio 50 miliona maraka štete. Novac im je isplaćen u petak nakon sjednice Vlade. Na toj sjednici Vlada je razmatrala i usvojila informaciju o ovogodišnjem mrazu iz aprila u Republici Srpskoj.



Komisije tek treba da izadju na teren a Vlada je zadužila lokalne zajednice za obilazak terena. Tri sedmice nakon mraza niko još nije obišao voćare i pokušao da utvrdi štetu za koju voćari tvrde da je ukupno čak još veća od prošlogodišnjih jer su mrazevi u aprilu pogodili cijelu Republiku Srpsku osim donekle Semberije. 

субота, 13. мај 2017.

Na kafi sa novinarom godine


Danina Milaković, novinar BN televizije, izabrana je za novinara godine u izboru koji je organizovao banjalučki Klub Novinara. Naročito mi je drago jer je izabrana na moj prijedlog. Naročito mi je drago i zbog toga što znam o kakvom se prije svega čovjeku a zatim i novinaru radi. Nagrada je otišla u prave ruke. U izboru je učestvovalo 17 banjalučkih novinara koji su predlagani od strane svojih redakcija ili kolega.

среда, 10. мај 2017.

Darko Momić: Može li Vlada da proda RŽR Ljubija i Zašto ne može


 Piše Darko Momić (isti tekst je sa uredničkim korekcijama objavljen u "Nedeljniku")

Prijedlog Vlade Republike Srpske upućen Narodnoj skupštini RS da 65 odsto akcija Rudnika željezne rude „Ljubija“ proda kompaniji Israeli Investment Grup pokazuje da vlasti Srpske imaju kontinuitet u sklapanju štetnih ugovora sa stranim investitorima, jer bi Republika Srpska mogla da se nađe pred dvostrukom tužbom ukoliko narodni poslanici podrže odluku o prodaji RŽR „Ljubija“ izraelskoj kompaniji.

Osnov za tužbu imaće kompanija „Arcelor Mital“ koja je 2004. godine sa RŽR „Ljubija“ sklopila ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća „Novi rudnici Ljubija“ d.o.o. U tom novom preduzeću britansko-indijsko-švajcarsko-holandskoantilska kompanija tada pod imenom LNM Holdings N.V. sa sjedištem na Holandskim Antilima, a danas Arcelor Mital Holdings AG sa sjedištem u Zugu u Švajcarskoj, ima 51 odsto, a RŽR „Ljubija“ 49 odsto vlasništva. Tim ugovorom i kasnijim Sporazumom o regulisanju međusobnih obaveza, RŽR „Ljubija“ je sva eksploataciona i prava na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina prenijela na novoformirano preduzeće „Novi rudnici Ljubija“ u većinskom vlasništvu „Arcelor Mitala“. Saglasnost za to je dao Milan Bogićević, tadašnji ministar privrede, energetike i razvoja u Vladi premijera Dragana Mikerevića.

Pored toga, članom 10 pomenutog sporazuma precizira se da RŽR „Ljubija“ neće preduzimati aktivnosti koje predstavljaju konkurenciju novoformiranom zajedničkom preduzeću ili su u sukobu sa njegovim interesima, izuzev u slučaju privatizacije opisane u članu 21 sporazuma, zatim da neće prenijeti bilo koji dio svoje imovine trećoj strani koja može da predstavlja konkurenciju ili se nalazi u sukobu interesa sa „Novim rudnicima Ljubija“.

Da preciziramo, član 21 sporazuma kaže da „nijedan od osnivača zajedničkog preduzeća, dakle ni RŽR ni Arcelor Mital, ne može da prenese svoj udio u zajedničkom preduzeću trećem licu, a da to prethodno ne ponudi drugom osnivaču, izuzev u slučaju predviđenom članom 27 sporazuma“.
A član 27 praktično potpuno onemogućava namjeru Vlade Republike Srpske da RŽR „Ljubija“ proda Israeli Investment Grupi. U njemu se navodi da „nijedan od osnivača neće biti ovlašćen da prenese prava i obaveze iz ovog sporazuma bez saglasnosti drugog osnivača“. A koliko je sporazumom favorizovana kompanija „Arcelor Mital“ (koja se, da ne bude zabune, u vrijeme potpisivanja sporazuma zvala LNM Holdings) pokazuje što se u istom članu navodi da „LNM može slobodno da prenese bilo koje od svojih prava i obaveza bilo kom preduzeću kontrolisanom od ili pod zajedničkom kontrolom LNM-a, a da će RŽR preduzeti sve što je neophodno ili preporučljivo za sprovođenje ili izvršenje takvog prenosa“.

Postavlja se pitanje kako onda Vlada Republike Srpske uopšte planira da proda RŽR „Ljubija“, pogotovo što se u odluci o prodaji koju je uputila narodnim poslanicima navodi da je upoznata sa „paketom osnivačkih akata iz 2004.godine, tj. Ugovorom o osnivanju zajedničkog preduzeća i 
Sporazumom o regulisanju međusobnih prava i obaveza. U odluci se navodi da „Vlada RS ima u vidu da je RŽR „Ljubija“ u zajedničko preduzeće unijelo sva eksploataciona i ostala prava vezana za istraživanje i eksploataciju, zatim da RŽR „Ljubija“ nakon registracije zajedničkog preduzeća, prestaje obavljati djelatnost eksploatacije željezne rude i ostalih ruda i kamena, odnosno konkurentsku djelatnost zajedničkom preduzeću, kao i da je upoznata da je „za slučaj materijalne povrede osnivačkih akata od strane jednog od osnivača, predviđen postupak isključenja tog osnivača iz zajedničkog preduzeća, pokretanjem arbitražnog postupka pred arbitražom u Parizu“.

Uprkos svemu tome, iz Vlade RS i resornog ministarstva industrije, energetike i rudarstva tvrde da je moguće realizovati kupoprodajni ugovor, ali da je državni kapital u RŽR „Ljubija“ bilo teško ponuditi na prodaju tenderom, pa da se 65 odsto akcija ovog preduzeća zato prodaje metodom neposrednog odabira kupca. 

Dodatnu zabunu unosi činjenica da se u odluci o prodaji navodi i da „RŽR kroz osnivačka akta zajedničkog preduzeća „Novi rudnici Ljubija“ preuzima obaveze da, u slučaju privatizacije državnog kapitala u RŽR, uloži najbolje napore da pomogne LNM Holdings u postupku privatizacije, što ukazuje na to da je stvaranjem zajedničkog preduzeća istovremeno stvorena podloga za nesmetanu privatizaciju državnog kapitala u RŽR-u, samo od strane LNM Holdings“. To pokazuje da su u Vladi Srpske svjesni da je ugovorom i sporazumom iz 2004. godine favorizovan „LNM Holdings“, ali zbunjuje što ne predočavaju nikakve činjenice i dokaze kojima se pobijaju sporni članovi sporazuma iz 2004. godine, poput pomenutog člana 27 sporazuma koji kaže da „nijedan od osnivača neće biti ovlašćen da prenese prava i obaveze iz ovog sporazuma ili Ugovora o osnivanju bez saglasnosti drugog osnivača“.

Naprotiv, ministar industrije, energetike i rudarstva RS Petar Đokić ocijenio je da je Vlada u vezi sa pitanjem RŽR “Ljubija” uradila veoma dobar posao.
- To smo napravili tako što smo vrijednost akcija u jednom preduzeću kod oba ponuđača, koji su nudili oko 30 miliona KM, podigli na 92 miliona KM, koliko je ponudio Israeli Investment Grup - rekao je Đokić.

On je rekao i da je iznenađen negativnim stavom “Arcelor Mitala”, ističući da bi bilo neozbiljno i čudno kada bi Vlada odlučila suprotno i odrekla se 30 miliona KM za koliko je povoljnija ponuda izraelske kompanije u odnosu na „Arcelor Mital“.

 „Arcelor Mital” je prema ugovoru iz 2004. godine, imao sva prava, dok je od RŽR uzeto sve. U zajedničkom preduzeću „Novi rudnici Ljubija” trenutno postoje dvije stolice - na jednoj je “Arcelor Mital”, a na drugoj Vlada. Na tu drugu može da sjedne „Israeli investment grupa“ i ne vidim da u tome postoji bilo kakav problem - rekao je Đokić.

I u pravu je ministar kada kaže da je „Arcelor Mital” prema ugovoru iz 2004. godine imao sva prava, dok je od RŽR uzeto sve, ali nije kada tvrdi da predstavnici izraelske kompanije mogu da zasjednu u stolicu Vlade RS u preduzeću „Novi rudnici Ljubija“, jer je za to, ispostavlja se, neophodna saglasnost „Arcelor Mitala“.

S druge strane, iz Israeli Investment Grupe takođe navode da su „upoznati sa odredbama Ugovora o osnivanju zajedničkog preduzeća, kao i odredbama Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza“, ali u ponudi za kupovinu RŽR „Ljubija“ poručuju Vladi Srpske da „ukoliko prihvatite našu ponudu i odaberete nas za kupca akcija državnog kapitala, sami ćemo rješiti odnose sa „Arcelor Mital“ bez ikakvog rizika i odgovornosti Republike Srpske i RŽR „Ljubija“.


To je lijepo od predstavnika izraelske kompanije, ali nikako ne znači da neće imati pravo na eventualnu tužbu u slučaju da poslije sklapanja kupoprodajnog ugovora ne budu mogli da ostvare svoja prava, jer ih u tome onemogućava ugovor iz 2004. godine. Možda se eventualne tužbe ili odlaska pred Arbitražni sud u Parizu na koju će svakako imati pravo „Arcelor Mital“ pribojava i lider DNS-a Marko Pavić koji je poručio da se protivi prodaji državnog kapitala u RŽR “Ljubija” na način kako je to najavio njegov koalicioni partner i šef socijalista Petar Đokić. To znači da će, ukoliko izostane podrška poslanika DNS-a, Vlada RS potrebna 42 poslanička glasa morati da traži na drugoj strani.

A ako bi epilog prodaje RŽR „Ljubija“ mogle da budu tužbe i „Arcelor Mitala“ i „Israeli Investment Grupe“ i eventualni višemilionski odštetni zahtjevi prema Republici Srpskoj, eto motiva i poslanicima koalicije „Domovina“ da podrže odluku Vlade RS. Samo politički naivci tu eventualnu podršku mogu doživjeti kao podršku Bakira Izetbegovića Miloradu Dodiku.


уторак, 09. мај 2017.

Smrt sistema na primjeru djece i žrtava nasilja

U Republici Srpskoj postoje muškarci koji tuku žene. To nije eksluzivitet isključivo Republike Srpske i Bosne i Hercegovine idioti i kukavice koji dižu ruku uglavnom na supruge postoje u svakoj državi svijeta. Problem je što se u Republici Srpskoj muškarci koji tuku žene ne kažnjavaju već prebijene žene bivaju prinudjene da napuštaju sopstvenu kuću i sa djecom odlaze u Sigurne kuće dok je nasilnik kukavica valjda kažnjen time što više nema koga da tuče. Makar privremeno jer kada istekne rok do kojeg žena može da se skriva u Sigurnoj kući vraćaju je u pakao. Takvi ljudi nisu vrijedni ničega sem gadjenja ali mnogo veću krivicu od njih snosi sistem odnosno ljudi koji su morali a nisu u proteklih dvadeset godina napravili sistem koji će da štiti gradjane a ne da ubice samo zato što nisu uračunljivi pušta na slobodu. Makar bombu bacili u pun autobus.

U Republici Srpskoj sistem je takav da roditelji djece koja u svom ponašanju iskazuju izuzetnu agresivnost prolaze istinski pakao. Ne postoji institucija koja će da radi sa maloljetnicima koji imaju devijacije u ponašanju, prijete ili čak tuku roditelje, drogiraju se, piju...
Lično poznajem pojedine roditelje koji prolaze pakao od Socijalnog rada u Banja Luci do Psihijatrije sve do raznih savjetovališta pa i policije. Sve se svodi na jedno. Svi nadležni odreda čekaju da maloljetnik postane punoljetan kada valjda više neće biti njihova briga. Niko ne pokušava da dijete izvede na pravi put, edukacijom, internatom ili bilo čim drugim. Svi sa sebe skidaju odgovornost. Policajci koji čak po pozivu roditelja dolaze u kuću u kojoj agresivni maloljetnik živi ohrabruju djecu u nasilju zaštitničkim odnosom prema njima i obećanjem zaštite ukoliko roditelji pokušaju bilo šta. Roditeljima su jednostavno vezane ruke jer sistem ne postoji.

U Republici Srpskoj djeca mladja od sedam godina koja su zbog bilo kog razloga prinudjena na magnetnu rezonancu u startu imaju veliki problem. Fond zdravstvenog osiguranja na magnetnu rezonancu na Klinički centar upućuje tek nakon nekoliko mjeseci čekanja uz ogradu da aparat na koji vas šalju možda ne radi. Ukoliko aparat ne radi stvari se vraćaju na početak. Najbitnije je da iz Kliničkog centra u Fond ponesete pismeno uvjerenje da aparat ne radi. Onda će vas u Fondu ponovo staviti na listu čekanja.
Postoje, naravno, privatne klinike na kojima je moguće uraditi magnetnu rezonancu. Djeca mladja od sedam godina zbog samog komplikovanog postupka magnetnu rezonancu rade pod anestezijom koju Fond ne refundira a koja u privatnim klinikama košta 140 maraka.


Društvo idiota 3 - septembar 2016

Društvo Idiota 3

Pobješnjela masa kliče Buzdovanu
Na krvavi stub srama nabija neistomišljenike
Krv curi po Fejsbuku, komentari kukavica pijene svakim slovom
Narod je lud, narod je omamljen neznanjem

Razumni ćute, hvale se kako to nije njihova bitka
Sve oko nas srlja u bespovrat
Buzdovan navlači konopac baš jako, pobjedjuje
Konopac se Narodu steže oko vrata

Besramno ćutimo i čekamo propast što će doći
Granice su postale najčešća svratišta
Dok srljamo putem novih stratišta
Nenaučeni istorijom glupani!


субота, 06. мај 2017.

U Evropi postoje i pametni narodi. Intervju Politike sa ambasadorom Norveške.

"Politika" je objavila sjajan intervju sa norveškim ambasadorom u Beogradu. Vrijedan je čitanja ako ništa drugo onda bar da se vidi kako pametni narodi misle o svojoj budućnosti i svojoj državi.





Novac kvari ljude, ali Norvežane ne

U svetu se više ne zna šta će biti sutra, a Norvežani znaju da će i za hiljadu godina, u četvrtom milenijumu biti obezbeđeni.

Bogata nalazišta crnog zlata, nisu naterala nordijce da se razbaškare i prestanu da razmišljaju dugoročno i strateški.
Čim izađe na površinu prirodno blago iz norveških dubina, pretvara se u fond za penziju koji čuva nenačet cela država. Niko ih ne može naterati da u njega dirnu, ma koja vlada da je trenutno na vlasti.
„Danas je fond težak 430 milijardi evra, i stalno raste. Još nije počeo da se koristi za isplatu penzija. O tome da novac dobijen od eksploatacije prirodnog blaga , treba da uložimo u budućnost, s obzirom da stanovništvo stari, ljudski vek se produžava, a natalitet se smanjuje, u Norveškoj smo postigli širok i trajni strateški sporazum", objašnjava ambasador Norveške u Beogradu Nils Ragnar Kamsvag.
„Ne znamo pouzdano koliko ćemo još dugo moći da izvlačimo naftu. Poslednjih godina proizvodnja je počela da opada. Istina prošle godine smo pronašli jedno veliko nalazište na severu ali pitanje je koliko brzo ono treba da počne da se eksploatiše.Zbog stabilne političke klime i regulatornih principa, u svetu vlada ogromno interesovanje za istraživanje i eksploataciju nafte u Norveškoj. Tamo gde je ovaj proces znatno jeftiniji, postoje mnogo veći rizici druge vrste”, objašnjava Kamsvag.
Otkako su pre četrdeset godina prvi bareli nafte i gasa počeli da se vade sa dna mora, Norvežani strahuju od svog bogatstva, ma kako to paradoksalno zvučalo. Miris nafte, znaju to odavno, može da omađija naciju.

Mnogi iz Evropske unije pogledavaju u milijarderski norveški fond koji će uskoro dostići sumu od pola triliona evra.
„Norveška je spremna da pomogne prijateljima u nevolji ali pare ne smeju da se vade iz Naftnog fonda za penzije. On je osnovan još 1990. i niko ga do sada nije ugrozio, čak se ni penzije još ne isplaćuju iz njega. Jednostavno to nije kasica prasica, već finansijski instrument utemeljen na širokom političkom strateškom dogovoru", objašnjava Kamsvag.
Prema njegovim rečima, samo četiri odsto od naftnog profita može u ovom trenutku da se koristi za domaće svrhe. Sve ostalo se , uz asistenciju svetskih ekonomskih stručnjaka, ulaže u trgovinu akcijama na tržištima po svetu i tako se povećava kapital.
Kriza koja trese Evropu, nije još zakucala na norveška vrata ali, kako kaže naš sagovornik iz ministarstva spoljnih poslova u Oslu, „nijedna zemlja nije ostrvo u globalizovanom svetu”. Ipak Norveška i za ovu godinu predviđa rast od oko 2,5 odsto, a nezaposlenost je ostala niska , svega 3 odsto. Jasno je međutim da je potražnja za njenom robom u Evropi znatno manja.
Norvežane je teško navesti na „grešne misli”, jednom kada imaju zacrtanu strategiju. Oni su pre drugih evropskih zemalja povećali starosnu granicu za odlazak u penziju na 67 godina.
Morali smo tako da postupimo, kaže Kamsvag, jer ljudski vek se produžava, natalitet je nizak, budžet ne može da izdrži tolike troškove za penzije.
Oslo se ponaša, komentarišu pojedini listovi u Španiji, Portugalu i Italiji, kao da novca nema niti će ga biti. A kormilari ogromnim finansijskim vozilom.


„Teško nam je da razumemo ostatak Evrope, pogotovo južnije delove kontinenta. Kako to da neke mnogo siromašnije zemlje ne uspevaju da podignu starosnu granicu za odlazak u penziju sa 60 na 62 godine. A mi već odavno radimo do 67, sa mogućnošću da produžimo radni vek do 70. godine", čudi se norveški ambasador.
Možda u severnim krajevima sve tako dobro funkcioniše, bez većih potresa, i zbog uverenja da nema privilegovanih. To, kako tvrde Norvežani, učvršćuje veru u trajnost sistema. Znamo da svi moramo da platimo porez, i da neće biti izuzetaka, i znamo da moramo da sačekamo zeleno svetlo da bi prešli ulicu.
Čak je , prema vestima koje dolaze iz Nemačke, i njihov penzioni fond načet, i velika je mogućnost da će ljudi koji ovih godina odlaze sa posla, živeti u bedi jer će primati minimalne ili nikakve penzije.
To u nordijskim zemljama neće moći da se dogodi.
„Kapitalizam odličan sistem za efikasnu ekonomiju. Ali je vrlo loš kada je o socijalno odgovornom društvu reč”, podseća norveški ambasador

Objašnjava da „kapitalizam ne zna za kategoriju socijalne pravde, i da zbog toga mora da se koriguje na nordijski način".

четвртак, 04. мај 2017.

Istinita kafanska priča o 50 maraka

Živio je u jednom selu na jednoj planini u Republici Srpskoj čovjek. Mlad, radan, sa porodicom, ženom i djecom. Taj čovjek radio je kod jednog gazde u svom kraju godinama. Deset godina, ne manje. Radio vrijedno ali nije bio zadovoljan platom.  Nikada se nije žalio.

Jednog dana na kafi požalio se poznaniku koji je baš u dobrim odnosima sa njegovim gazdom da mu je plata deset godina 200 maraka. Zamolio ga da nazove svog prijatelja i traži u njegovo ime makar 50 maraka veću platu. Poznanik se začudio u nevjerici ali odmah nazvao svog prijatelja gazdu nesrećnog radnika i pitao ga kako je to moguće. Gazda pokušao da ubijedi da niko nema platu tako malu u njegovoj firmi ali radnik ostao uporan i gazda obećao povećanje od 50 maraka.

Prošlo je nekoliko mjeseci od toga i nesrećni radnik ponovo sretne svog poznanika koji je u baš dobrim odnosima sa njegovim gazdom. Poznanik ga upita kako je sada sa većom platom ali radnik reče da nije dobio nikakvo povećanje i da mu je plata i dalje 200 maraka.
U nevjerici, pomalo ljut, poznanik ponovo nazva radnikovog poslodavca.
„Zašto mu nisi povećao platu kada si obećao?“ upita gazdu poznanik
„Naravno da jesam još isti dan kada smo pričali“ odgovori gazda firme
„Mene čovjek uvjerava da ništa više nije dobio“ uporan je poznanik
„Pa da li je provjerio na banci ima li povećanja“ neda se ni gazda

Radnik sliježe ramenima. Nakon toga je otišao do banke a na računu ga je sačekalo tridesetak hiljada maraka koliko mu je na račun uplaćivano godinama.
Živio je sa 200 maraka koje je na crno dobijao godinama. Niko ga nikada nije obavijestio da postoji i legalni dio plate.


Živjeli!

среда, 03. мај 2017.

Čubrilović reizabran Balaban bojkotovao

Nedeljko Čubrilović izabran je ponovo za predsjednika gradskog odbora DNS-a u Banja Luci. To je bilo očekivano s obzirom da je Marko Pavić nedavno podržao Čubrilovića u sukobu sa Budimirom Balabanom oko nominacije za prvog čovjeka ove stranke u Banja Luci.


Ono što je interesantnije od samog reizbora Čubrilovića jeste nedolazak Budimira Balabana, Nenada Šibarevića i Stojana Vukajlovića na izbornu skupštinu. Sva trojica su odbornici u skupštini Banja Luke s tim da je Balaban i predsjednik gradske skupštine. Izbornoj skupštini nije prisustvovala ni Vera Sladojević direktorica Centra za socijalni rad koja je takodje dio Balabanove ekipe.

U DNS-u tek slijede zanimljivi dani. Makar u Banja Luci.

понедељак, 27. март 2017.

Ukrupnjavanje, spajanje i nastajanje


U strankama u Republici Srpskoj kao na igranci. Svi mjerkaju s kim bi da zaplešu a na kraju svako gleda kako najbolje da prodje. U susret 2018.

U SDS-u u Banja Luci, koja je inače za SDS nelogično nebitna, čekaju rasplet polovinom godine. Tada će se vidjeti i znati ko će s kim i ko će na koju stranu. Jer nepomirljive struje upravo su to. Dok god SDS ima viziju da upravlja sa istoka ni od SDS-a ni od upravljanja nema ništa. Suštinske promjene Srpska će teško da dočeka.

PDP i NDP se spajaju. To mi je potvrdjeno, nezvanično, iz nekoliko različitih izvora iz obe stranke. Doduše, rečeno mi je da su razgovori još uvijek u toku. Na moja pitanja da li će Dragan Čavić kada se stranke spoje biti nosilac liste za NSRS a Branislav Borenović za PSBiH nisam dobio odgovor osim da je za to još uvijek rano. Na moje pitanje da li su svi u NDP spremni na zajedničku priču rečeno mi je da svako mjerka svoj interes. Stranka će se zvati PDP-NDP. Ukoliko se ne javi neko maštovitiji.

Adam Šukalo jednom nogom već je u PDP. To mi je, takodje, nezvanično potvrdjeno u ovoj stranci. 

U PDP je, inače, još od odlaska Zorana Talića veoma zanimljivo. Pismo pismo stiže. Sada je aktuelna Kostajnica.

U DNS-u je borba za prvog čovjeka gradskog odbora Banja Luka izmedju Nedeljka Čubrilovića i Budimira Balabana kratko trajala. Čvor je brzo, pritisnut teretom Ljubije,  razriješio Marko Pavić u korist Čubrilovića. Balaban nije zadovoljan. Poenta svega krije se u nosiocu liste za jedinicu 3 ove stranke za NSRS.


Treća priča, kako god da bude nazvana, ozbiljno se piše. Neophodna je ali mora da ponudi nešto suštinski drugačije. Potrebno je vrijeme a vrijeme je nešto čega Republika Srpska ima sve manje.


Novinari kao Idioti


Novinari su čuvari demokratije. Za vrijeme boravka u Americi u nekoliko navrata su mi visoko pozicionirani sagovornici i Stejt Departmenta i pravosudja rekli kako naročito cijene ono što novinari u njihovoj zemlji rade iako se uvijek ne slažu sa načinom na koji to rade. Oni koji su upućeni u dešavanja u Republici Srpskoj odnosno BiH rekli su kako naročito cijene posao novinara u našoj zemlji. Ja sam se požalio da nam je posao gotovo uzaludan jer šta god da se objavi ne postoji reakcija ni naroda ni institucija. Pisao ne pisao na isto ti dodje otprilike sam pokušao da objasnim. Stari, iskusni novinar NBC-a iz San Dijega mi je na to rekao da se bez potrebe opterećujem nebitnim stvarima i da posao novinara nije da brine o radu pravosudnih institucija, ponašanju naroda ili vlasti nakon objavljivanja informacije. Uspješan posao novinara treba da se završi objavljivanjem informacije. I u tu rečenicu otprilike staje čitava priča.


Stanje novinara u Republici Srpskoj je dramatično loše. To loše stanje nije prouzrokovano ni verbalnim napadima Milorada Dodika iako se tome uvijek poklanja najviše pažnje, ni prijetnjama poluidiota koji nisu zadovoljni novinarskim izvještavanjem koje uglavnom i ne razumiju, ni nepoštovanjem Zakona o slobodi pristupa informacijama. To su sve stvari koje otežavaju posao ali ga ne čine nemogućim već upravo suprotno, izazovnijim.


Stvarni problemi dramatično lošeg stanja novinara u Republici Srpskoj kriju se u činjenicama koje se ne mogu ni čuti ni pročitati u novinarskim izvještajima. To su užasno male plate, rad na crno, plate u pet dijelova, apsolutna nezainteresovanost vlasnika medija i nerazumjevanje urednika koji su davno prestali da budu novinari. To je i poremećen sistem vrijednosti u kojem uspjevaju neznalice i poltroni poltičara, portparoli politika koji imaju skupa odjela i svoje emisije u udarnim terminima. Veliki problem je i nepostojanje adekvatnih i korisnih novinarskih udruženja koja će se zaista baviti pravima novinara a ne grantovima i projektima Evropske unije.



Svakako da su za situaciju u kojoj se nalaze u velikoj mjeri krivi i sami novinari jer kako zdravom logikom objasniti da neko ima hrabrosti da objavljuje priče o kriminalu, korupciji, pronevjerama...a da nema hrabrosti da se izbori za svoja prava, da izadje na ulicu, podigne glas i traži uslove rada i života dostojne „čuvara demokratije“. Nikako drugačije nego ludilom koje ne šteti okolini već samo onome ko ludilo trpi.