петак, 13. септембар 2019.

DOMAĆI PESTICIDI

Piše Ljiljana Preradović

AKO NJEGUJEŠ CVIJET – RASTE. AKO GA NE ZALIJEVAŠ – VENE. AKO STAVIŠ PREVIŠE PESTICIDA U ZEMLJU  SVE  TRUNE. PESTICIDI SU POLITIČARI, MEDIJI, STARLETE, SAMODOPADLJIVOST, MRŽNJA, GLUPOST, FOLK… SVI SMO NEKAD BILI CVIJEĆE.
Prvi put sam zaplakala na pomisao da moram da odem, da bi mogli da odu.
Daleko.
Šta je život bez onih koje najviše voliš?
Šta je život bez porodice?
Zar mislite da je život “potok, žbun i trava”. Komad zemlje? Granica?
Ispratila sam prijatelje odavno, postala sam dosadna ponavljajući rečenicu
“Stalno ispraćam nekoga, a ja kao saksija sa starim fikusom ostajem.”
Nebo je jedno, ali nismo isti ako  nema naše porodice.
Ko će se smijati i radovati s vama, onako najiskrenije tamo daleko.
Možda i hoće, ne znam pisaću i o tome jednom, ali tek kada to doživim.
Ljuta sam.
Tužna sam.
Ne odlazimo zbog novaca. Da, jako su važni da bi se opsatlo u sistemu, jer svaki sistem košta, a najviše košta živaca ako administrativna pravila ne možete da ispratite iz mjeseca u mjesec.
Suštinski se odlazi zbog straha i potrebe da budemo okruženi duhovnijim ljudima, spremnijim da prihvate druge i drugačije.
Nije kod nas tako. Nikada nije ni bilo. Rat je prošao, ali ostao je u glavama. Mediji su se pobrinuli da tako bude. Godinama smo njegovali mržnju i razvijali generacije koje ne znaju šta bi sa emocijama koje su ostale.
Zašto imamo potrebu da poništavamo jedni druge i stalno pokušavamo dokazati ko smo, odakle smo i ko je u pravu? Znamo li mi zaista ko smo?
Ne znamo da volimo, opraštamo. Ne pokušavajte me uvjeriti da je drugačije. Ne znamo. Nismo naučeni. Učili su nas da se plašimo. I dalje nas tome uče. 
Poznajem jednu mladu ženu koja je sa cijelom porodicom emigrirala u Španiju. Nema tu puno filozofije, da ne bih objašnjavala svima pojedinačno-  ZAŠTO?,  i ja sam je pitala,  objavila je status na FB:
Pusti muziku do daske. Utišaj razum. Trči.  Ne okreći se. Pojačaj muziku. Reci da te se ne tiče. Reci da ne razumiješ. Reci da smo sami krivi. Reci šta god hoćeš, ali vjeruj niko ne može da trči toliko brzo i da utiša svoju savjest.
Dobro mogu oni koji nemaju dušu!
Strah od praznog papira, praznog ekrana… ili samo odluka, ona bljutava novogodišnja da neću više ništa da komentarišem…  eto odluke su tu da se krše, pa tako ću i ovu. Moram, zbog sebe i onih koji ne mogu ni jaje da pojedu,  goli krompir da sebi skuhaju. Ne pokušavajte VI koji nemate ni razuma, ni srca, ni duše da komentarišete ovo  riječima “neka zavrnu rukave i zarade za hranu” jer GOSPODO jednostavno postoje oni koji se na životnom putu negdje usput izgube, blokiraju i ne znaju više kako dalje. Neki su zbog poroka ostali bez svega, neki se jednostavno nisu znali “snaći”, neki su “pukli”, a opet ima i ona većina koja je godinama živjela na kredit i vjerovala da će biti sposobna da  zaradi u ovoj zemlji dovoljno i za hranu i kredite i da neće biti u situaciji da dođe do prosjačkog štapa. Ima i onih koji jednostavno nisu imali sreće, izvukli su šugavu životnu kartu i šta sada. Treba ih pustiti da umru, crknu, treba očistiti iz vidokruga  sve one koji  remeti sliku spokoja i život kao iz časopisa.
Takvi ne odlaze. Oni ostaju u ovoj zemlji.
Danas odlaze obrazovani, a oni iza sebe ostavljaju stanove koje su već otplatili, pristojno plaćene poslove i sa sobom odvode djecu koja su tek prohodala, i odnose diplome koje su stekli ovdje. Neka idu radujem se zbog njih. Izabrali su da žive.
Svako veče, dobro svako drugo veče, posmatram jednu bakicu u Centralovom  14B. Izađem uvijek prije nje, ali sasvim dovoljno ostanem zaleđena na sjedištu gradskog autobusa posmatrajući te ispucale ruke koje grčevito drže ceker, onaj platneni, iz bivše Jugoslavije, ma ko zna možda je stariji i od nje. Koliko je star, toliko je i izlizan. Providi se. Uvijek je u njemu luk i krompir, struk peršuna. Evo mjesec dana se vozim i nikada nisam primjetila da se u trošnom bakinom torbaku nalazi nešto drugo.
Zajedno se vozimo. Strah me je da i ja jednom ne budem baka sa izlizanim torbakom.
Svi koji danas rade, neka se ne zavaravaju. Bićemo upravo to. Ako i dočekamo penziju, pitanje je čemu će ona da služi.
Nisam te pitala kako si, pitam kako je? Sija li sunce? Smije li se narod? Idete li u pozorište? Čitate li? Putujete li se? Volite li? Šta radite, kada ne  mrzite?
Oblak, nebo, planina, brdo, rijeka, potok, bara… Balkan. Volim ga da ga jebeš… ali zašto? Pitam se da li je to stanje bolesti za koju ne postoji dijagnoza, a ako nema dijagnoze nema ni lijeka. Razmišljam šta je plemenitije, voljeti sebe ili domovinu?
Šta je domovina?
Da li smo  učeni da je imamo, gradimo, čuvamo i pazimo? 
Domovina je skup uspješnih, obrazovanih – naučnika, umjetnika, radnika, neradnika, starog i mladog, kulture i nekulture, istorije i legende… domovina je priroda i društvo.

Najzagađenije rijeke u Bosni i Hercegovini su Bosna, Spreča, Miljacka i Željeznica, podaci su Centra za životnu sredinu RS.

Ovo smo mi, naša slika i prilika. Da li i dalje mislite da smo dobri, da nas nepravedno napadaju. Kakav čovjek moraš biti da u rijeku, čistu vodu bacaš smeće. Nikakav. Mi smo ništa. Jedna velika 0.
Mi glumimo i imitiramo civilizovano društvo, i to jako loše radimo.
Najjače je kada u medijima  (a i ja sam novinar) pročitam u saopštenju “Prva konferencija, prvi u regionu, po prvi put” pa pravo mi dođe mukica, ne znam da li bih se smijala ili plakala.
Napisah neki dan da ovo nije moje doba, jednostavno je tako. Ovo nije moja zemlja jer nju čine ljudi, većina kojoj ne pripadam. Jasna je tu računica, i biram da ne pripadam njima.
To što smo tihi, ne znači da smo mutavi.
Dobro mi osjećamo vaš bezobrazluk  i glupost, ovo nije naša borba, naše vrijeme i zato odlaze oni koji vrijede.
Ali to ne znači da se jednom neće vratiti, ako do tada sve ne bude pokriveno našim unutrašnjim smećem.
Mi zadnjih 10 maraka dijelimo sa prosjakom, prijateljem ili onim kome je to potrebno.
Mi bacamo otpad u rijeke, šume, planine.
Mi znamo više država u Evropi i SAD-u, negu građani tih zemalja.
Mi se ne radujemo uspjehu našeg komšije, poznanika.
Mi  pijemo kao da nam je zadnji put, plešemo kao da nikada na noge nećemo stati, smijemo se da nas  cijeli svijet čuje i plačemo kao da nam je posljednji dan na planeti zemlji.
Msmo kontrast koji eksplodira. Od samodestruktivnosti do čiste ljepote, opstajemo vijekovima, kako, ne znam. Koliko dugo, ne znam? Osjećam da starimo, gubimo na snazi, šarmu… ma ćoravi smo.
Malo mi je dosadilo slušati kako smo najgori, najsmrdljiviji, najnekulturniji, najglasniji, najmasniji, najagresivniji… teško je sve to slušati i biti objektivan,  bar dok si u istom košu, a znaš da si manjina i da se tvoj glas ne čuje daleko.
A šta ako buka postane dovoljno glasna, preglasna… jesmo li spremni da je čujemo?
Može li se čuti glas ako je buka preglasna? Ako su megafoni u rukama onih koji mrze? 
Meni je dovoljno da pogledam, jedne oči, ne mora niko ništa da kaže… istina je u njima. Tijelo i pokreti su neartikulisani, isijavaju bijesom… ali oči odaju, oči nikada ne lažu.
Ne skrećite pogled. Ako gledaš dovoljno dugo vidjećeš istinu o sebi.
Šta ako smo godinama postali toliki cinici, i toliko sumnjičavi, a kako i ne bi, varao nas je ko je stigao, a mi vjerovali u bolje sutra, da jednostavno nemamo kapacitet da budemo nešto više od ovog što smo danas.
Putovanja i ljubav su jedine vrijednosti koje priznajem.
Ako njeguješ cvijet on raste.
Ako ga ne zalijevaš on vene.
Ako staviš previše pesticida u zemlju, sve što je u njoj počinje da trune.
Pesticidi su političari, mediji, starlete, samodopadljivost, mržnja, glupost, folk…
Svi smo nekad bili cvijeće.

уторак, 10. септембар 2019.

Zoning plan “Janjske otoke” – plan o zaštiti prirode koji to nije

Prijedlog odluke o usvajanju Zoning plana područja posebne namjene “Janjske otoke” kojim se propisuje njegovo usvajanje za period od 10 godina s ciljem razvoja, uređenja, korištenja i očuvanja prirodnih vrijednosti tog područja u Šipovu našao se pred narodnim poslanicima prošle sedmice. Usvojen je po skraćenom postupku na protekloj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Po mnogo čemu neobična i neuobičajena inicijativa usvojena je bez glasova protiv.
Ovako je portal Gerila pisao u martu ove godine o slučaju Zoning plana kojim se i zvanično ozakonila izgradnja male hidroelektrane na rijeci Janj, u mjestu poznatom kao Janjske otoke.  

Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu za portal Gerila kaže da će ovakav projekat nesumnjivo dovesti do nepovratnog narušavanja prirodnih vrijednosti ovog  posebnog područja.
Ono što Janjske otoke čini posebnim je raznovrsnost staništa i reljefa na tako malom prostoru. Ovakvi uslovi su rezultirali bogatstvom u biljnom i životinjskom svijetu. Izvori rijeka Janj i Plive, njihovi vodopadi i brzaci, kao i najpoznatiji lokalitet Janjske otoke oduševljavaju svojom ljepotom i posebnošću. Kroz sferu svog djelovanja Centar je u više navrata skretao pažnju nadležnih i javnosti na prirodne vrijednosti kojima će biti nanesena ogromna šteta usvajanjem Zoning plana i njegove naknadne realizacije, što može u konačnici dovesti do nepovratnog narušavanja prirodnih vrijednosti ovog posebnog područja”, ističe Ivanićeva.
Sve je počelo 2006. godine u januaru mjesecu, u jednom od posljednjih dana Vlade RS u tehničkom mandatu premijera Pere Bukejlovića. U tom mjesecu je potpisano čak 106 koncesija za izgradnju i korištenje mini hidrocentrala, što nam je potvrđeno i u Komisiji za koncesije Republike Srpske. Mimo ovog datuma dodijeljeno je tek 38 takvih koncesija. Trenutno je aktivno 103 koncesije, dok je do momenta konstituisanja Komisije za koncesije RS do danas raskinut 41 ugovor za izgradnju i korištenje mHE i pokazalo se da je veliki broj koncesionih ugovora u RS godinama u zastoju, kao i da značajan broj koncesionara nema novca za investiranje, a da one mHE koje su izgrađene zapošljavaju mali broj ljudi, a najčešće nijednog radnika. Tako je aprilu 2019. godine raskinuto čak sedam koncesija za izgradnju mHE od strane Vlade RS. Glavni problemi kod izgradnje mHE su imovinsko-pravni odnosi, promjena predviđene snage elektrana, ali i finansijski problemi.
U RS izdavanje koncesija za mHE je regulisano Zakonom o koncesijama (Sl. glasnik Republike Srpske broj 59/13 i 16/18), Dokumentom o politici dodjele koncesija i raznim pravilnicima. Pored zainteresovanih koncesionara u čitavom procesu izdavanja koncesija učestvuju Vlada RS, nadležno ministarstvo, Komisija za koncesije RS i lokalne zajednice na čijoj teritoriji se izdaje koncesija za mHE.
Zakonsko rješenje kojim je omogućeno prenošenje i ustupanje ugovora o koncesiji i promjena vlasničke strukture koncesionara otvorilo je mogućnost za nebrojene špekulacije sa koncesijama za mHE, tako da je dobar dio ovih koncesija dodijeljen licima čija namjera nikada i nije bila da se bave proizvodnjom električne energije, nego su u čitav proces ušli sa namjerom da u nekoj fazi procesa ostvare zaradu prodajom koncesije”, navodi se u Analizi ekonomske opravdanosti koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane na teritoriji Bosne i Hercegovine autora Damira Miljevića iz jula 2018. godine.
Narodna Skupština RS je na sjednici održanoj 2. marta 2016. godine donijela odluku o izradi zoning plana područja posebne namjene „Janjske Otoke“ po skraćenom postupku. Inicijativa je došla od strane Opštine Šipovo i, zanimljivo, firme Hidrovat d.o.o. iz Mrkonjić grada, tačnije mjesta Bjelajci, koja je finasirala čitav projekat. Firma „Hidrovat“ se bavi izgradnjom minihidrocentrala, i, potom, sa opštinom Šipovo ulazi u projekat finasiranja Zoning plana koji treba da zaštiti prirodu u okolini „Janjskih otoka“ a (slučajno) predviđa i gradnju mHE na rijeci Janj.
Ma koliko se trudili naći tačnu adresu navedene firme, to nam nije polazilo za rukom, sve dok nismo saznali ko su vlasnici i osnivači firme „Hidrovat“. Osnivač „Hidrovata“ su firme „Royal Prima“ d.o.o. Mrkonjić grad i „GLA HOLDING“ iz Austrije. „Royal Prima“ je u Mrkonjić gradu poznata kao kafić i pečenjara koja se nalazi u Bjelajcima u neposrednoj blizini firme „R-S Silikon“ koja je 2017. godine prijavljena Evropskoj komisiji zbog dampinga cijena.
Ostaje pitanje kako firma koja se bavi ugostiteljstvom ima dodirnih tačaka za izgradnjom hidrocentrala. Ipak, kao daleko iskusniji partner u ovoj priči se pojavljuje kompanija „GLA HOLDING“ iz Beča, koja, ruku na srce, ima iskustva sa građenjem hidrocentrala. Ali, ne i na teritoriji matične države ili na teritoriji zemalja Evropske unije, zapadno od Hrvatske. Firma je osnovana 2003. godine u Austriji, svega dvije godine prije dodjeljivanja više od 100 koncesija u Republici Srpskoj, a u vremenu najveće ekspanzije zagovaranja izgradnje mini hidrocentrala u državama Jugoistočne Evrope, gdje su odluke o dodjelama dodjeljivane naprečac i bez dodatnog informisanja javnosti. Stoga danas imamo situaciju u kojoj vidimo učestali građanski aktivizam u vidu borbe lokalnog stanovništva širom bivše Jugoslavije protiv nove pošasti koja hara ovim krajevima (Stara planina, Doljanka, Kruščica, Pliva, Lašva,…).
Osnivač firme „GLA HOLDING“ je izvjesni Vladimir Vuković. „GLA HOLDING“ nije jedina Vukovićeva firma koja se bavi izgradnjom mHE. U Hrvatskoj radi i firma „Odeta“ iz Karlovca, koja je, između ostalog, pravila mHE na rijeci Mrežnici u Mrzlom Polju u Hrvatskoj. Zanimljivo, u vlasništvu firme „GLA HOLDING“ je i firma „EL-EN SOLUTIONS“ iz Laktaša, tačnije naselja Trn, čija je osnovna djelatnost međunarodna trgovina električnom energijom.
Ekonomista Zoran Pavlović za portal Gerila.info kaže da je situacija sa obnovljivim izvorima energije savim ispravan sa naučne, ekonomske i ekološke strane, jedino što to ne veži za Bosnu i Hercegovinu.
BiH je bogata vodotokovima i nije iskoristila ni trećinu vodotokova velikih rijeka, a finansira i subevncioniše na neki način uništavanje prirodne okoline na vodotokovima koju su vrlo mali i koji su dio turističke ponude koju ova zemlja može da pruži. U razvijenim zemljama Zapadne Evrope praktično je zabranjeno pretvaranje prirodnih malih vodotokova u izvorišta električne energije koja se proizvodi u mini hidrocentralama, jer se narušava ekološki svijet u tim područjima“, ističe Pavlović.
Janjske otoke su najnoviji primjer te negativne politike, a znamo koliko je to mjesto jedinstveno u regiji i svijetu. Nevjerovatno je da su u jednoj godini, tačnije jednom mjesecu, date tolike koncesije koje nisu povučene, jer dobar dio koncesionara nisu našli partnere, a sami nisu bili za to sposobni, već su računali da će po dobijanju koncesije moći naći investitora kome će to preprodati i kao mogućnost da sa njima uđu u neki poslovni odnos“, objašnjava Pavlović.
Na zvaničnoj internet prezentaciji „GLA HOLDING“ stoji da je u pitanju firma „čiji je glavni fokus razvoj obnovljive energije u jugoistočnoj Evropi“, kao i da je „GLA HOLDING“ „uspostavio atraktivan portfelj ulaganja u tri glavne tehnologije obnovljivih izvora energije: biopolna, solarna i hidroenergetska“.
„GLA HOLDING“ radi u „trusnim“ podnebljima Srbije, BiH, Hrvatske, Srbije, Rumunije  i Makedonije.
Iako smo postavili pitanja ovoj kompaniji, odgvore ipak nismo dobili.  Jedno od pitanja je bilo i „kada su posljednji put dobili dozvolu za izgradnju mHE na teritoriji Zapadne Evrope i konkretno Austrije“, kao i „da li bi Austrija dozvolila hradnju mHE na lokaciji npr. Halštata, koji je možda najbolji pandam Janjskim otokama u BiH“.
Iz Centra za zaštitu životne sredine naglašavaju da su „prema istraživanjima kolega iz mreže organizacije CEE Bankwatch Network od 2005. godine, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investiciona banka (EIB) i Grupa Svjetske banke odobrile kredite i garancije u ukupnom iznosu od 727 miliona evra za oko 82 hidroelektrane“.
Ovo uključuje 37 projekata u zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi i Natura 2000 područja ili međunarodno priznate oblasti visoke vrijednosti biodiverziteta kao što su značajna područja za ptice. Najaktivnije komercijalne banke su austrijska Erste & Steiermärkische Bank i italijanska Unicredit Grupa“, naglašava Jelena Ivanić iz Centra za zaštitu životne sredine.
Vlasnik druge firme, „Royal Prima“, Slobodan Pejić ipak je pristao da govori za Gerila.info. U Zoning planu ne vidi ništa sporno jer se „planirana mHE treba nalaziti ispod same lokacije sela Janjske otoke, kod starog mosta i time se ne narušava taj dio ovog prirodnog rezervata“.
Planirana jačina proizvodnje buduće mHE „Janjske otoke“ je 3,2 MW i u pitanju je protočna hidrocentrala koja uglavnom ide kroz stijene i kamen“, naglašava Pejić.
Da ipak nije tako, tvrdi Nenad Bužanin, predsjednik Ekološko-promotivnog udruženja “Eko-zona Šipovo” koji je pred poslanicima NSRS prije spornog glasanja o Zoning planu održao govor o štetnosti ovakvog projekta.
Usvajanje ovakvog dokumenta sa strane najvišeg zakonodavnog tijela prije svega označava pokazivanje totalnog nepoštovanja samog sebe, urušavanje kredibiliteta i opstanka administrativne jedinice, odnosno entiteta u kojem živimo, kao i kršenje Zakona o zaštiti prirode čl. 61, stav 5, Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. (str. 273, zabrana izgradnje mHE na rijeci Janj)“, kategoričan je Bužanin.
Naglašava da posebno nije dozvoljeno na tim prostorima potencijalnih zaštita graditi derivacione objekte kojima se na dijelovima toka radikalno mijenjaju vodni režimi.
Zakon o uređenju prostora i građenju sa vezanim Pravilnikom, između ostalog, obavezuje da Dokument prostornog uređenja nižeg reda, odnosno užeg područja, tj. Zoning plan, mora biti usaglašen sa dokumentom prostornog uređenja višeg reda, a to je Prostorni plan“, objašnjava Bužanin za Gerila.info.
Goran Dimitrić iz banjalučkog “Urbis centra”, koji se bavio izradom plana, rekao je u završnoj riječi u NSRS o ovom prijedlogu odluke da su sa predstavnicima Eko zone Šipovo, koji zagovaraju odgađanje usvajanja ovog planskog dokumenta, imali dobru saradnju i da nije bilo primjedbi prilikom izrade zoning plana. Gorana Dimitrića, kao i Urbis centar, kontaktirali smo da nam daju pojedinosti oko izrade Zoning plana, međutim telefonski smo dobili odgovor da “iz firme Urbis centar ne žele da komentarišu niti daju izjave vezano za Zoning plan”.
Nenad Bužanin je posebno izrazio sumnju da je kod dokumentacije koja je bila potrebna nosiocu izrade (Urbis centar) dobijena sva potrebna dokumentacija.
Nerealno i apsolutno nevjerovatno djeluje mogućnost da je resorno Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu moglo dati pozitivno mišljenje na prijedlog planskog rješenja koje direktno derogira i ignoriše važeće regule iz njihove vlastite oblasti. Bilo bi interesantno vidjeti taj dokument saglasnosti”, izražava sumnju Bužanin.
Odgovor od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da li su izdali pozitivno mišljenje na prijedlog planskog rješenja za Zoning plan do danas nismo dobili. Sa druge strane, Ministarsrvo za prostorno uređenje, građevinarsvo i ekologiju nam je dostavilo informaciju da  je “Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske dalo pozitivno mišljenje na prijedlog “Zoning plan područja posebne namjene Janjske otoke”. Iz Ministarstva koje vodi Srebrenka Golić, na naš upit kako je uopšte dozvoljeno firmi koja se bavi izgradnjom mini hidrocentrala da plaća izradu projekta koji će “štititi to područje od devastacije i bespravne gradnje”, odgovoreno nam je da u tom činu nema ništa sporno.
Inicijator za izradu Zoning plana bila je opština Šipovo, čiji je interes da se stvori planski osnov za optimalan način korištenja ovog prostora, uz zaštitu postojećih prirodnih vrijednosti. Firma koju vi navodite, finansirala je izradu planske dokumentacije, a što je u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i građenju, u kojem se navodi da izradu planske dokumentacije mogu finansirati i treća lica. Ova firma posjeduje koncesiju iz 2006. godine, dodijeljenu  za izgradnju mHE u okviru predmetnog područja. Dodijeljena koncesija je samo jedan od niza elemenata i uslova vrednovanih u postupku izrade plana”, odgovoreno nam je iz PR službe Ministarsrva za prostorno uređenje, građevinarsvo i ekologiju.
Mišo Đukić, novinar iz Šipova, za Gerila.info kaže da u Šipovu, kao i u ostalim gradovima Srpske, vlada apatija, stoga i ne čudi slaba reakcija domaćeg stanovništva na najave izgradnje čak 11 mHE na rijekama Pliva i Janj.
Imam problem da objasnim čak i svojoj okolini, da mHE nikom neće donijeti dobro. Dobar dio stanovnika Šipova je ubijeđen da će izgradnjom mHE doći do povećanja zapošljavanja domaćeg stanovništva. Ne znaju da jednu, pa čak i više centrala, u vremenu potpune automatizacije može da nadgleda jedan čovjek prijavljen na pola radnog vremena”, kaže Đukić za naš portal.
Najbolji primjer kakav će epilog dobiti saga oko Janjskih otoka ne trebate da tražite daleko. Mini hidroelektrana “Glavica”, u neposrednoj blizini Janjskih otoka, na rijeci Plivi, svjedoči o elementarnom nepoštovanju prirode i njenom uništavanju zarad ličnog interesa, o čemu je Gerila već pisala. Mini hidroelektrana “Glavica” trenutno nije u pogonu jer je više puta mijenjala snagu proizvodnje. Pitanje je da li će na kraju i početi sa radom, ali to više nije ni bitno jer je šteta već načinjena, a tok rijeke Plive, koji je bio svjetski poznat po mušičarenju i fly fishingu, nepovratno je uništen.
Mario Crnković iz NVO “Green team” iz Novog Grada ističe da su mHE najapsurdniji primjer odnosa prema životnoj sredini.
Pod plaštom obnovljivih izvora energije, imamo sisteme koji dio rijeke/rječice doslovno guraju u cijev, nanoseći nepopravljivu štetu. Kao udruženje čiji članovi žive na Uni i pored rijeke Une (u isčekivanju da pomenuta postane Park prirode), u potpunosti se solidarišemo sa građanima koji se protive izgradnji mHE. Nama treba očuvanje rijeka, a ne njihova eksploatacija na neadekvatne načine. Rijeke koje imamo u narednom periodu biće značajno vrijedniji resurs nego nafta oko koje se danas okreće svijet. Dok god ne budemo svjesni, kakvo bogatstvo oduzimamo od generacija koje će tek doći, teško da će oni živjeti kvalitetnije od nas”, ističe Crnković.
To što su oni uradili proizvodi struju koju prodaje čovjek u Beču, nema nijednog zaposlenog, mi plaćamo tu struju koju on isporučuje Elektroprivredi (kroz poseban dodatak za naknadu za obnovljive izvore električne energije). Situacija je takva da mi uništavamo prirodu koju nam je bog dao, pare guramo u džep ljudi koji nisu ovdje, prihod od tog posla ne postoji za BiH i na kraju krajeva je to štetno za ekologiju i turizam ove zemlje”, skeptičan je Zoran Pavlović.
Koliki je doprinos mHE ukupnoj proizvodnji električne energije u BiH jasno se vidi iz analize Državne regulatorne agencije za električnu energiju – DERK.
Čitavih 2,32 %!?
Pri tome treba imati u vidu i činjenicu da u ukupnoj proizvodnji električne energije iz sistema podsticaja u BiH na mHE otpada čak 92,65 %, a posebno negodovanje od strane organizacija koje se bave zaštitom prirode je izazvala odluka Vlade RS da u martu ove godine ukine podsticaje na najčistiji način proizvodnje električne energije – vjetroelektrane.
Centar za životnu sredinu je reagovao Žalbom prema Energetskoj zajednici zbog činjenice da Republika Srpska nema ni jednu vjetroelektranu, a u martu ove godine na snagu je stupio novi Zakon o izmjenama i dopunama zakona o obnovljivim izvorima energije kojim su zaustavljene feed-in tarife ili premije za vjetroelektrane. Ovakav potez Republike Srpske da ukine podsticaje za vjetroelektrane ostavio je hidroenergiju, tj. male hidroelektrane kao jedini obnovljivi izvor energije koji ima značajnu podršku u ovom entitetu, uprkos  njihovom malom doprinosu ukupnoj proizvodnji električne energije i ogromnoj šteti koju nanose prirodi, ekonomiji i lokalnim zajednicama”, objašnjava za naš portal Jelena Ivanić.
Iza svega ovoga stoji privatni interes određenih krugova moćnih ljudi u Srpskoj i BiH, naglašava ekonomista Zoran Pavlović.
Ja se čudim zašto resorno ministartvo nije ukinulo sve dozvole za koncesije koje do sada nisu realizovane. Međutim, to je definitivno odluka koja se odlaže i ne stavlja na tapet, ni u NSRS jer se iza tih koncesija nalaze ljudi koji od tih koncesija treba da imaju korist, a sami za taj posao nisu sposobni ni finansijski, ni znanjem”, kategoričan je Pavlović.
Uspostavljeni sistem koncesionih naknada i podsticaja za mHE u BiH nema ekonomsku opravdanost i sa stanovišta društva je štetan, jer na godišnjem nivou pravi direktan društveni i finansijski gubitak od preko četiri miliona KM”, upozoravaju iz Centra za zaštitu životne sredine.
I dalje nepoznanica ostaje zašto se prošle godine Republika Srpska odrekla u svoju štetu dijela koncesionih naknada za mHE, a i dalje nastavlja da podržava izgradnju mHE.
Isto pitanje postavlja i Nenad Bužanin.
Mogu da pretpostavim, ali ne mogu da nagađam, to pitanje trebate postaviti predlagaču Izmjena i dopuna Zakona o koncesijama, nadležnom Ministarstvu energetike i rudarstva, u kojem bi trebalo da znaju odgovor zašto su umanjili koncesione naknade, gdje je i kako se mjeri taj interes Republike Srpske. Možda imaju bolja saznanja, nego običan narod, koji nije dovoljno upućen da kroz naknadu za obnovljive izvore energije (OIE), koju plaća uz svaki račun za struju u iznosu od 0,0075 KM/kWh, bez PDV-a (u 2018. godini bilo je za 45% manje: 0,0052 KM/kWh) plaća struju koju proizvede koncesionar u svojoj mHE, i to za bezmalo 195% više nego naše diskriminisane komšije i zemljaci u Federaciji BiH (u 2019. godini u FBiH plaćaju: 0,002555 KM/kWh, bez PDV-a), u istoj Federaciji BiH sa kojom dijelimo novac, pasoš, tablice, košarkašku reprezentaciju… ako već ne dijelimo isti iznos troškova za OIE”, ističe Bužanin.
Na pitanja koja smo poslali Ministarstvu energetike i rudarstva u Vladi RS do danas nismo dobili odgovore.
Janjske otoke, onakve kakve ih poznajemo, uskoro će promijeniti svoj izgled. Dva najveća vodopada (kod Sokoline i pod bukvom) biće totalno uništeni. Po riječima naših sagovornika, van cijevi kroz koju će teći voda za pokretanje mHE, biće i manje od 10% ukupnog kapaciteta rijeke Janj. Na primjeru rijeke Plive i mHE “Glavica” vidjeli smo kako to izgleda.
Kraj ovog teksta možda nije ni potrebno napisati, jer slika govori više od hiljadu riječi.
U ovom slučaju možda i više od toga.



gerila info

понедељак, 09. септембар 2019.

Osmica kolega!

Nije lako biti student. Tokom mog dugogodišnjeg studijskog staža koji je obilježen višegodišnjim produžavanjem apsolventskog roka uslovljenog radnim vremenom u matičnom preduzeću, padalo mi je često na um kako su brojne moje kolege zbog studiranja putovali, tražili stanove, ali ih je krasilo to što nikad nisu odustajali. “Never give up” bila je krilatica mnogih od njih.

Priče o životnim uspjesima i neuspjesima, obrazu, ali i “naobrazbi” bile su obogaćene i sa iskustvom drugih studenata, a koji su već dobili status urbanih legendi. Njihove priče bile su toliko inspirativne da čovjeku bude žao što akteri bar nisu postali motivacioni govornici.
Kažu da je u dobro poznatoj “Šestici” izvjesni mladić Mehmed često ispijao kafe, a u “Indexu” naručivao da mu sviraju “DŽemper za vinograd” od Miladina Šobića. Nije mu smetalo ni što je samo nekoliko godina iza rata prešao i mrsku entitetsku granicu i počeo studirati u Banjaluci.
Govore mi drugari koji su stanovali u studenjaku da je mučno bilo gledati ga kako se zlopati tokom učenja, da je satima sjedio nad knjigama i skriptama, tek ponekad je podizao stidljivi pogled i ponekad oprhavan teškim brigama poluglasno i sam zapjeva kako ponekad poželi da ostavi studije i upiše neki zanat.
Ipak, nije želio da odustane. Znao je da bi to razočaralo roditelje i rodbinu. “Izdrži”, bodrio je sam sebe, “budi uporan”, vrištao je u sebi. Nije “ganjao prosjek”. Nije mu trebao za stipendiju. Bio je zadovoljan kad mu je upisana prva ocjena u indeks.
“Osmica, kolega”, grubim glasom reče strogi profesor i uputi pogled preko naočara, ne sanjajući da je na taj način već obiježio život mladog studenta Mehmeda. Ali Mehu je sudbina  već predodredila i za velika djela i visoke funkcije.
Kaže druga priča da se i jedan mladić, nošen slobodarskim idejama iz grada Mladena Stojanovića, obreo u jednom velikom kabinetu u prestonici. Za nauku, do tada, nije imao vremena, ali već je bio rafinisan, a za namijenjenu ulogu mu je bila preko potrebna diploma.
Bez obzira na brojne obaveze, ispite je davao bolje nego mnogi redovni studenti. Toliko je bio dražestan, da ga je jedan profesor toliko zavolio, iako to nije bilo nimalo etički, te ga tako upoznavao s brojnim profesorima koji su bili fascinirani znanjem ovog mladića.
Zamalo da uđe u Ginisovu knjigu rekorda jer je u jednom danu položio vise od 5 ispita. Sreća pa je država prepoznala taj kapacitet i kasnije mu namijenila javnu ulogu.
Da obrazovanje nikada ne prestaje i da nikada nije kasno, kaže nam nova priča, ovaj put o jednoj djevojci koja je tek u šestoj deceniji života shvatila da može još mnogo da da društvu. Duša od žene.
I učila je marljivo, usavršila se, dobila diploma visokoškolske ustanove i već 15 godina zdušno brani narodne interese, a taj posao toliko voli da sebe nije mogla zamisliti u penziji. Ni mi ne možemo da zamislimo logos politicos bez nje, a ni TV dnevnike.
I nisu ovo tek urbane legende. To su jake priče o ljudima koji su uspjeli. Ljudima koji nikada ne odustuju i koji su shvatili da je u znanju moć. I ako se okrenete oko sebe, takve motivacione priče možete sresti na svakom uglu, u svakom javnom preduzeću, agenciji, instituciji…
Mnogi su sa zebnjom iščekivali profesorov pogled preko naočara, uz olakšavajuću konstataciju: “Osmica, kolega”.

“Poštovani putnici, u Banjaluci ćemo napraviti 20 minuta pauze. Imate dovoljno vremena da popijete kafu i završite fakultet”.
gerila info

Vi se množite a mi ćemo da vladamo

ilustracija Jugoslav Vlahović
Nikoga ne možete natjerati da rađa i da osnuje porodicu. To je valjda pravo izbora svakog pojedinca. Pogotovo država ni vlast ne treba da  sistemski usmjerava djecu na rađanje kao vid populacione politike. Pravo države jeste da vodi računa o populacionoj politici ali država treba da omogući mladim ljudima da ukoliko to žele mogu da imaju djecu. I to onoliko koliko ti mladi ljudi žele.
Jasno je da problem sa izrazito negativnim prirodnim priraštajem postoji, da ljudi odlaze i da se teško odlučuju za brojne porodice. Jasno je da pojedinci na taj problem ukazuju godinama kao i na to da država ne čini ništa kako bi krvnu sliku nacije popravila. Riješenje nije u osnivanju internata u kojima će “Mladost nacije” služiti za rasplod i jačanje nacije. Znamo kako je jedan takav pokušaj u jednoj drugoj državi davno završio. I kako je bio nazvan. To je ona država u koju danas masovno bježe ili žele da bježe mladi ljudi Republike.
Učiti djecu vrijednostima porodice, ljepoti imanja i odgajanja djece nije pogrešno. Pogrešno je što se između redova može pročitati da je narod kriv što ne želi da se “razmnožava” i da će ti koji ne žele da imaju bar troje djece biti proglašeni za izdajnike, možda i strane plaćenike koji se plode po Sarajevu dok sjeme života uskraćuju svojoj otadžbini. Zato djeci, valjda, treba od malih nogu usaditi u glavu da je rađanje obaveza prema naciji i državi a ne plod ljubavi, želje i u krajnjem slučaju odluke svakog pojedinca. Država je dakle spremna da edukuje djecu i da im da do znanja da od njih zavisi sudbina nacije.
Sa druge strane država nije spremna da stvori uslove mladim ljudima da osnuju porodicu i imaju djecu. Ništa osim višedecenijske demagogije i borbe sa zmajevima od dima.
Šta mlade žene koje se odluče za brak i djecu mogu da očekuju od Republike?
Po stupanju u bračnu zajednicu mladi bračni par prvu glavobolju ima sa stambenim prostorom. Život sa roditeljima ili kredit koji se otplaćuje do groba. Da bi ovo shvatili oni koji misle da su pametni a imamo nesreću da su bitni u Republici Srpskoj treba da siđu sa oblaka među običan narod. Koji ne živi od nekoliko hiljada maraka plate, koji ne trguje koncesijama na prirodna bogatstva Srpske, koji nema tapiju na sve poslove i koji ne koristi resurse Republike kao svoje privatne…Narod koji, do đavola, platu mora da zaradi i koji ne može od plate da djetetu kupi auto od 100 000 maraka.
Mlada žena koju toliko želite da “edukujete” o značaju rađanja kada rodi prvo dijete u Republici ostane bez pola plate jer joj poslodavac ne kršeći zakon jednostavno ukine nelegalni dio plate u kešu. Jer ste vi edukatori tako omogućili. Tako mladi roditelji umjesto podsticaja i čestitke rođenjem djeteta dobiju veće troškove a drastično umanjenje prihoda. Žena, majka, porodilja nakon poroda žuri da se vrati na posao, već nakon pola godine, što zbog pritiska poslodavca i straha od gubitka posla, što zbog potrebe da joj bude vraćen nelegalni dio plate. Koji onda nakon vraćanja dobrim djelom ptroši na vrtić.
Ukoliko mlada žena, majka zatrudni, po željama vas edukatora, po drugi put slijedi stres i bojazan od reakcije poslodavca. Rad do devetog mjeseca trudnoće, onda porođaj i ponovo skidanje pola plate. Sada je mladi bračni par sa dvoje djece, sa još većim troškovima i ponovo sa drastično umanjenim prihodima. Ponovo povratak na posao pola godine nakon porođaja jer sve drugo povlači rizik od gubitka posla. Onda slijedi vrtić i za drugo dijete a obećani prosjek plate od 1000 maraka (koje kao treba da predstavljaju dobru cifru) nikako da bude ispunjen.
Naravno da vi edukatori ne možete da shvatite sve ovo napisano i naravno da ćete svakoga ko ovako na glas razmišlja proglasiti izdajnikom jer vi bi najviše voljeli da se drugi i jebu umjesto vas. Da rađaju umjesto vas, da rade umjesto vas samo da ih ima i da ne idu nigdje. Jer kako vi to da shvatite kada ste od shvatanja normalnog života u Republici udaljeni svjetlosnim godinama. Jer vama je normalno da vaša djeca voze auta vrijedna stotinu hiljada maraka, vama je normalno da se kao ministri i predsjednici siromašne Republike vozite službenim autima sa svim mogućim dodacima. Jer vama je normalno da vaši tajkuni uz vašu pomoć obrću stotine miliona i da od sjaja tog novca ne vidite dalje od nosa. Vama je onda normalno i da se drugi jebu za spas Republike. Drugari, za promjenu, jebite se malo vi.
gerila info