петак, 29. јул 2016.

Bacanje novca na programe dok proizvodnja umire!

U ministarstvu poljoprivrede novca imaju i imali su ga za pisanje studija i projekata ali ga nemaju za poljoprivrednike.

Za Program proizvodnje merkatilne pšenice koji je u vrijeme mandata ministra miroslava Milovanovića izradio Poljoprivredni institut iz Banja Luke za period 2011-2016 godina izdvojeno je nešto više od 100 000 maraka. Cilj Programa bio je da se unaprijedi proizvodnja merkatilne pšenice i obezbijede dovoljne proizvodne domaće količine za potrebe Republike Srpske. Pšenice i dalje nemamo dovoljno za sopstvene potrebe. U medjuvremenu sve više je uvozimo riječi su nezadovoljnih poljoprivrednika.
nova bosanka 2

Sjetvene površine u Republici Srpskoj su se, umjesto da se povećavaju, od 2000 godine smanjile za više od 100 000 hektara pojašnjavaju stručnjaci.  Republici srpskoj je da bi se zadovoljile potrebe stanovništva na godišnjem nivou potrebno 210000 tona pšenice.

Skupo plaćenim Programom unapredjenja proizvodnje merkatilne pšenice predvidjeno je da u 2016 godini pod pšenicom bude 40 000 hektara odnosno duplo više nego 2011 godine. Trenutno je pod merkatilnom pšenicom izmedju 25 i 30000 hektara a u srpskoj se godišnje proizvede oko 160 000 tona. Prošle godine svega 110 000 tona. Program je predvidio da u ovoj godini Srpska proizvede 200 000 tona što bi značilo 95 odsto domaćih potreba.
Program od 100 000 maraka doživio je potpuni fijasko iako to u ministarstvu odbijaju da priznaju.


Година
Површинa
(ха)
Укупна количина
(т)
Вриједност производње
(390 КМ/т)
Регрес
УКУПНО
КМ
I
2011/12
20.000
80.000
31.200.000
5.000.000
II
2012/13
25.000
105.000
40.950.000
6.250.000
III
2013/14
30.000
132.000
51.480.000
7.500.000
IV
2014/15
35.000
161.000
62.790.000
8.750.000
V
2015/16
40.000
200.000
78.000.000
10.000.000
    
U jesenjoj sjetvi 2015 godine zasijano je 43 000 hektara merkatilne pšenice a rod je bio 175 000 tona. I dalje RS uvozi 100 000 tona godišnje jer domaći proizvodjači ogromne probleme imaju sa otkupljivačima oko otkupne cijene.  Podsticaji ministarstva od 250 KM po hektaru i premija za otkupljenu pšenicu trenutno kasne više od šest mjeseci. U jesen 2015 pšenicu je posijalo samo 1900 poljoprivrednika što je izuzetno malen broj tvrde stručnjaci.

Na ime regresa za pšenicu proizvodjači su po već pomenutom Programu trebali da dobiju deset miliona maraka. Dobiće, kada bude isplaćeno, oko 3,5 miliona.



среда, 27. јул 2016.

Banja Luka bez rasprave o zemljištu Poljoprivredne škole

Skupština Grada Banja Luka sutra je trebalo da raspravlja o Izvještaju Pravobranilaštva. Izvještaj je trebalo da obuhvati sve sporove koje je grad vodio ili ih još uvijek vodi a kada je u pitanju zemljište u najvećem gradu u Republici Srpskoj. To se, medjutim, ipak neće desiti.


Prije dvije sedmice zamjenik Pravobranioca, Banja Luka je skupštini grada dostavio informaciju o stanju zemljišta kod kojeg postoje sporovi ali je informacija napisana na nekoliko stranica bila nepotpuna i najamnje se bavila zemljištem koje je u posljednjih nekoliko godina Banja Luka izgubila ili oko kojeg se vode sporovi.
Ništa nije konkretno rečeno na temu zemljišta Poljoprivredne škole, zemljišta Medicinske škole. Pojedini odbornici, apsolutna manjina, očekivali su u Informaciji i informacije u kojoj fazi je spor sa Autoprevozom. Ništa od toga nije bilo u Informaciji i pojedini odbornici zahtijevali su dopunu Informacije i sveobuhvatnu raspravu o njoj na narednoj sjednici gradske skupštine.
Pred sutrašnju sjednicu jeste stigla dopuna Informacije uglavnom sa više detalja o sporu grada u slučaju Poljoprivredna škola ali neće biti rasprave o tome.


Ono što je nedopustivo jeste to da odbornici u banjalučkoj gradskoj skupštini zaista i ne znaju šta se dešava sa tim zemljištem i tim sporovima. Tragedija je da ogromnu većinu to nije ni briga.


Skupština grada nikada se zvanično nije oglasila ni o jednom od gore pomenutih pitanja koja su svako za sebe po jedna velika afera koja se dogodila u Banjaluci u posljednjih desetak godina.

уторак, 26. јул 2016.

Nagradno otimanje Banja Luka



Banja Luka voli da zemljište poklanja baš u julu. Prošle godine je ministarstvu unutrašnjih poslova u julu poklonjena parcela u bivšoj kasarni Zalužani a praksa sa istom mušterijom po istom receptu nastavljena je i ovogodišnjeg jula. Na 48 redovnoj sjednici skupštine grada odbornici su donijeli odluku da ministarstvu unutrašnjih poslova poklone još dvije parcele u bivšoj kasarni Zalužani. Jednu od 27000 drugu od 25000 metara kvadratnih.

Gradska vlast prenos prava svojine sa grada na ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno Vladu, pravda obostranim interesom i grada i Republike.
Grad je osim što je u dva navrata poklonio zemljište MUP-u isto učinio ali sa daleko atraktivnijom lokacijom u centru grada u slučaju Ustavnog suda RS. Ustavnom sudu bez naknade je ustupljeno zemljište za gradnju nove zgrade Ustavnog suda.  Zanimljivo, tada je davanje zemljišta Ustavnom sudu pravdano time da Ustavni sud ima obezbijedjen novac od medjunarodnih fondova za gradnju nove zgrade ali nema lokaciju. Zemljište Ustavnom sudu poklonjeno je u februaru 2015 godine. Prije sedamnaest mjeseci.

Na žalost, grad Banja Luka nije poklanjala zemljište samo republičkim institucijama.
Banja Luka je raznim mahinacijama ostala bez zemljišta Poljoprivredne škole ali i bez adekvatne nadoknade za zemljište u Picinom parku.


Prema svemu sudeći na redu je zemljište na kojem se trenutno nalazi donja bolnica, poznatije kao zemljište Hirurgije.

субота, 23. јул 2016.

Mito Travar, Republika Ilovača

Moj drugar i kolega Mito Travar izdao je drugu zbirku pjesama. Nakon Pozdrava iz sunčanog hemoroida za koju je Mito i nagradjen nagradom za mladog pjesnika pred oči publike stigla je Republika Ilovača. Nisam stručan da pričam o žanru, stilu i pjesmama. Samo ću po svom izboru ovdje prenijeti dvije.

KLANICA

Mislim
Iako je mišljenje osporiva kategorija
Da bi žene ovdašnje trebalo trajno naseliti
Negdje kod Italijana
U toplije krajeve
A djecu odvesti u Diznilend
Kupiti im šećernu vunu
I pustiti papirne zmajeve
Nama mužijacima podijeliti zašiljene
Namašćene krstove
Da lakše prolaze kroz rebra
I isukane polumjesece umočene u zejtin
Da lakše klize preko grkljana
Onda, uz pomoć Boga
Ovog-onog
Tvoga-moga
Završiti davno započeto
Poklati se ko ljudi
Napiti se komšijama krvi
Osloboditi prostor
Za one koji će doći prvi
I zaorati našu zemlju
U svilenim rukavicama

FLORIDA, ZBOGOM

Četiri dana su bila malo
Za sklapanje iskrenog prijateljstva
Sa Ejlin

Prvog petka u decembru
Bulevari Sent Pitersburga su
Plamtjeli od žudnje

Dugo sam joj objašnjavao
Da nisam iz Bostona
Nego iz Bosne

Tražio sam da posrčem znoj i tekilu
Sa njene čvrste, glatke butine

Iz nekog razloga nije željela
Da je smatram lakom

Otišao sam do okeana
Otfikario komad srca
Zakopao ga u pijesak i alge


Talasi su vrištali u noći

петак, 22. јул 2016.

Nastavak sage Elektrounion

Banjalučko Okružno tužilaštvo obustavilo je istragu protiv bivšeg rukovodstva Puteva Republike Srpske u slučaju Elektrounion Istočno Sarajevo. Tužilaštvo je procijenilo da nema osnova za istragu protiv tada odgovornih lica u Putevima i da je tadašnje rukovodstvo učinilo sve po zakonu kada je u pitanju dodijeljivanje posla za održavanje puteva romanijskog platoa za period 2012-2016 godina.


Posao je tada kao najboljem ponudjaču dodijeljen Romanijaputevima ali se na tendersku proceduru iako nije učestvovala na tenderu žalila firma Elektrounion iz Istočnog Sarajeva. Ta firma je uz pomoć Kancelarije za razmatranje žalbi BiH uspjela da „dokaže“ da je oštećena i Putevi su bili primorani da na ime odštete toj firmi isplate 3,5 miliona maraka. Jedno vrijeme zbog toga je bio blokiran račun ovog javnog preduzeća.


3,5 miliona maraka za Elektrounion od Puteva i gradjana Republike Srpske.  25.02.2016

Putevi Republike Srpske častili su firmu Elektrounion iz Istočnog Sarajeva sa 3,5 miliona maraka. Ovoj firmi u vlasništvu nekadašnjeg poslanika SNSD-a Siniše Dodika doslovno je poklonjena ova suma uz obilatu asistenciju Kancelarije za razmatranje žalbi odnosno odgovornih ljudi u toj Kancelariji (Dodik je ranije tvrdio da ovoj firmi samo izdaje prostorije).
Kako je sve odigrano? Vrlo jednostavno i nevjerovatno učinkovito.
Putevi Republike Srpske 2012 godine raspisali su redovan tender za održavanje puteva na istoku Republike Srpske tačnije na takozvanom sarajevsko-romanijskom platou, ukupne dužine puteva 700 kilometara. Ugovor sa firmama koje dobiju posao održavanja potpisuje se na četiri godine.


Posao vrijedan četrdesetak miliona maraka izuzetno je primamljiv pa  je vlasnik Elektrouniona „koji viri ispod svakog kamena“pokušao da ga dobije i prije nego što je raspisan tender. Njegove pokušaje odbilo je tadašnje rukovodstvo Puteva Srpske. Tender je raspisan.
Prilikom otvaranja pristiglih ponuda za održavanje puteva u ovom dijelu Srpske komisiji je pristupio zastupnik preduzeća Elektrounion koji je zatražio obustavljanje otvaranja ponuda jer Elektrounion ima prigovor na proceduru tendera.
Komisija je utvrdila da ne postoji nikakva zvanična žalba i posao otvaranja ponuda je završen a posao je dobila firma Romanija putevi Sokolac. Komisija je konstatovala da u Puteve uopšte nije ni dostavljena bilo kakva ponuda firme Elektrounion.

Nakon što je prošao zakonski rok za zaključenje ugovora od 15 dana u Puteve je stigla žalba Elektrouniona. Žalba je ocijenjena kao apsolutno neosnovana i odbijena je. Elektrounion se žalio na to što je u tenderskoj dokumentaciji za posao traženo iskustvo u poslovima održavanja. Elektrounion je imao prigovor na to što je u tenderu traženo da firma koja konkuriše ima odredjen obim posla u prethodnoj godini, odredjen broj stalno zaposlenih i odredjenu mehanizaciju.

Uključivanje Kancelarije za razmatranje žalbi

Nakon riješenja Puteva kojim je žalba Elektrouniona odbijena na adresu Puteva stiglo je obaviještenje iz Kancelarije za razmatranje žalbi o žalbi ove firme. Kancelarija je tražila obustavu postupka zaključenja ugovora dok se žalba ne razmotri. Kako u roku od 15 dana Kancelarija za razmatranje žalbi nije donijela nikakvu odluku Putevi su zaključili ugovor sa Romanija putevima.
Nekoliko dana nakon toga u Puteve stiže obaviještenje iz Kancelarije za razmatranje žalbi da je žalba Elektrouniona usvojena i da se poništava tenderska dokumentacija za ovu nabavku. Ova odluka Kancelarije nije mogla da bude sprovedena jer je posao javne nabavke već bio okončan.

Deset odsto  

Elektrounion i Komisija za razmatranje žalbi nakon svega u više navrata su od Puteva tražili na uvid ugovor Puteva sa Romanija putevima što su Putevi odbijali da učine. Elektrounion se ponovo žali Kancelariji za razmatranje žalbi tražeći nadoknadu štete. Komisija za razmatranje žalbi usvaja ovakvu žalbu, iako se žalba može podnijeti samo protiv upravnog akta, i najavljuje da će se o nadoknadi štete koju je navodno pretrpio Elektrounion naknadno odlučiti.

Sud BiH je na žalbu Puteva ovakvo Riješenje Kancelarije za razmatranje žalbi poništio i postupak vratio na početak. U novom postupku nova uprava Puteva, koja je u medjuvremenu imenovana nakon smjene prethodne u aprilu 2014 godine, Elektrounionu i Kancelariji za razmatranje žalbi dostavila je ugovor Puteva sa Romanija putevima.
Na osnovu tog ugovora vještak kojeg je angažovala Kancelarija za razmatranje žalbi utvrdio je visinu štete koju je navodno pretrpio Elektrounion. Deset odsto od vrijednosti četverogodišnjeg ugovora za održavanje odnosno 3,5 miliona maraka.

Komisija za razmatranje žalbi utvrdila je da je u postupku javne nabavke prekršen Zakon o javnim nabavkama. Ono što je nevjerovatno jeste to da se sva eventualno nastala šteta po Zakonu o javnim nabavkama odnosi isključivo na ponudjača odnosno na onoga ko je dostavio ponudu i smatra da je oštećen. Elektrounion uopšte nije dostavio svoju ponudu odnosno nije učestvovao na tenderu. Dobio je 3.498.000 maraka.

Kako zaraditi 3,5 miliona maraka? Režirana pljačka Puteva.  01.03.2016



Račun Puteva Republike Srpske u septembru prošle godine bio je blokiran zbog presude Suda BiH kojom je ovo javno preduzeće bilo dužno da firmi Elektrounion iz Istočnog Sarajeva isplati 3,5 miliona maraka.
Putevi Republike Srpske uputili su tužbu protiv ovakvog riješenja i tražili odgadjanje izvršenja što im nije omogućeno.
Firma Elektrounion naplatila je svoja potraživanja nakon presude Suda BiH.
Putevi Srpske bili su primorani da firmi Elektrounion isplate 3,5 miliona maraka kao odštetu za navodno pretrpljenu štetu ove firme. 

U čitavoj priči posredovala je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH koja je zaključila da je Elektrounion oštećena strana iako nije učestvovao u tenderskoj proceduri odnosno konkursu koji su Putevi raspisali za redovno četverogodišnje održavanje puteva 2012-te godine.
Tadašnje rukovodstvo Puteva RS odbilo je pritiske nekadašnjeg narodnog poslanika Siniše Dodika da posao direktnom pogodbom bude dodijeljen Elektrounionu. Raspisan je tender a posao vrijedan 35 miliona maraka dobila je firma Romanija putevi Sokolac kao najpovoljniji ponudjač. Na raspisan tender nije se prijavila firma Elektrounion ali je zastupnik te firme pokušao da spriječi tendersku proceduru. Nakon što Elektrounion ni u tome nije uspio uslijedila je žalba na čitav postupak a Kancelarija za razmatranje žalbi u daljem postupku je, prihvatajući sve žalbe Elektrouniona, omogućila da firma koja nije bila učesnik tendera bude proglašena za oštećenu stranu.

Bitno je napomenuti da firma Elektrounion Istočno Sarajevo nema nikakvog iskustva niti bilo kakve veze sa održavanjem puteva. Moji izvori iz Puteva Republike Srpske uvjeravaju da bi bilo ravno zločinu ovoj firmi povjeriti redovno održavanje 700 kilometara puteva sarajevsko romanijske regije.
Elektrounion obavlja poslove iz elektromonterske oblasti. Osnivački kapital ovog preduzeća je 2000 maraka. Obim izvršenih  poslova ni izbliza ne zadovoljava uslove koji su traženi od izvodjača radova. Kao najbitnije Elektrounion nema nikakvih dodirnih tačaka sa poslovima održavanja puteva i ne posjeduje ni jedan komad opreme ili mehanizacije za takav posao.

U toku je postupak po uloženoj tužbi Puteva protiv riješenja Kancelarije za razmatranje žalbi i očekuje se presuda Suda BiH. Sud BiH prvobitno je samo odbio zahtjev Puteva za odlaganjem izvršenja riješenja Kancelarije za razmatranje žalbi do konačne presude.

Moji izvori iz Puteva tvrde da je sve odlično izrežirana priča da se od Puteva otme 3,5 miliona maraka a nakon što je tadašnje rukovodstvo Puteva odbilo zahtjev Siniše Dodika da posao bez tendera bude dodijeljen Elektrounionu.


Sudski epilog tek slijedi, u najavi su vrlo zanimljivi svjedoci.

Na pomolu nova pljačka Puteva, scenario isproban 14.07.2016



Neke stvari u Republici Srpskoj su prosto nevjerovatne. Nakon što je firma Elektrounion iz Istočnog Sarajeva od Puteva Republike Srpske uz pomoć Kancelarije za razmatranje žalbi BiH naplatila 3,5 miliona maraka priča se ponavlja.

Elektrounion je na osnovu žalbe na postupak javne nabavke koji su raspisali Putevi za održavanje platoa Romanije u periodu 2012-2016 godina naplatio deset odsto ugovora koji su Putevi tada potpisali sa Romanijaputevima. Ono što u čitavoj priči i jeste priča jeste to što Elektrounion nije učestvovao u javnoj nabavci na čiji ishod se žalio odnosno uopšte nije bio ponudjač za izvođenje radova.

Priča se ponavlja na način da se Elektrounion sada žalio na postupak javne nabavke za izvođenje radova održavanja i zaštite magistralnih i regionalnih puteva i objekata na putevima u RS za period 2016-2020 godina. Odluku o sudbini žalbe Elektrouniona i ovaj put donijeće Kancelarija za razmatranje žalbi koja je prije četiri godine odlučila da Elektrounion ima pravo na višemilionsku odštetu od Puteva iako nije učestvovao na tenderu. Putevi su odlučili da čitav slučaj ne komentarišu do okončanja žalbenog postupka. Čeka se reakcija ministra Nedje Trninića ali ona će tvrde upućeni izostati jer ga se jednostavno ništa ne pita.

Svi relevantni izvori tvrde da je vlasnik Elektrouniona Siniša Dodik, vivši narodni poslanik SNSD-a, iako je on u nekoliko navrata tvrdio da toj firmi samo izdaje poslovni prostor.

U narednim danima opširnije o slučaju Elektrounion 2, za sada još podsjećanje na slučaj Elektrounion 1.



среда, 20. јул 2016.

Interes Srpske


Najprije dobijam kritike zbog toga što sam prošli put pisao da nisam familijaran sa Marksom. Uzvraćam da ko prizna pola mu se prašta i za sada završavamo sa tom temom. Nisam, medjutim, ubijedjen da mi je loše poznavanje marksizma oprošteno.

Moji sagovornici ispred mene prosipaju naizgled nevjerovatne ali savršeno logične informacije. Informacije o kojima malo ko od nas novinara razmišlja na prvu. To je prava šteta jer obično nismo pripremljeni da u svakom trenutku znamo koje pitanje da postavimo naročito kada su u pitanju najviše državne stvari i igranje sa medjunarodnom politikom. Opet, u novinarskom neiskristalisanom društvu u kojem radimo i postojimo dobro je da znamo bilo šta ali to je jedna sasvim druga tema kojoj se isplati posvetiti.


Moji izvori pojašnjavaju da je Narodna skupština Republike Srpske na priči o Danu Republike napravila državni udar. To je rezultat  toga što skupštinom upravljaju diletanti a u klupama sjede neznalice, uglavnom, tvrde moji sagovornici.
Većina ih poima stvari lošije i od novinara, uvjerio sam se nekoliko puta. Većinu doduše i ne zanima šta se dešava i o čemu glasaju.

Narodna skupština usvajanjem Odluke o referendumu o Danu Republike prekršila je Odluku Ustavnog suda BiH koji je donio odluku da je Dan Republike neprihvatljiv a Ustavni sud kakav je da je Ustavni je sud. Srpski političari da su imali zrelosti u ovom slučaju jednostavno su morali izignorisati odluku o neustavnosti i nastaviti da Dan Republike proslavljaju kao i do sada. To bi, pričaju moji sagovornici, bilo daleko manje bezbolno i izazvalo bi daleko manje posljedice po Republiku Srpsku.

Sada Srpskoj, ukoliko referendum bude održan, što je pod upitnikom, slijedi dalja izolacija. Taj referendum neće imati nikakvo pravno dejstvo a čitava priča je režirana u svrhu održavanja Milorada Dodika iznad vode tvrde moji izvori. Tragedija je što Miloradu Dodiku u čitavoj priči svesrdno pomaže opozicija.

Savez za promjene očajnički se plaši da ne bude proglašen za izdajnike nacionalnih interesa pa prihvata svako jelo skuhano u kuhinji SNSD-a i to pravda nacionalnim jedinstvom. Pri tom niko nikada nije pojasnio koji su interesi srpskog naroda u BiH i koji su interesi Republike Srpske. Nije svaki interes Srpske koji se proglasi za interes Srpske i zaista u interesu Srpske tvrde moji sagovornici.



понедељак, 18. јул 2016.

Šešić napustio SDS-ov Aktiv mladih Banja Luka


Davor Šešić nije više predsjednik Aktiva mladih SDS Banja Luka. Šešić je ostavku na tu funkciju podnio na slavu te stranke na Petrovdan 12 jula. Poslanik SDS-a na čelu Aktiva mladih SDS-a Banja Luka nalazio se od 2011 godine.
Kao razlozi njegove ostavke navodi se nezadovoljstvo stanjem unutar banjalučke gradske organizacije ove stranke ali i pokušaji predsjednika Gradskog odbora Predraga Vulina da formira paralelnu organizaciju mladih zaobilazeći u svakom slučaju predsjednika Aktiva mladih.

Šešić nakon što je podnio ostavku na mjesto prvog čovjeka mladih ove stranke u Banja Luci automatski gubi mjesto potpredsjednika Gradskog odbora SDS Banja Luka.
Davor Šešić bio je kandidat za predsjednika gradskog odbora ove stranke na izborima na kojima je pobijedio Vulin. Jedini je narodni poslanik te stranke iz Banja Luke.



субота, 16. јул 2016.

Smjena u Putevima RS


Nenad Nešić, nakon što nisu uspjeli svi napori da na mjestu direktora Elektrodistribucije Pale zamjeni Ljubomira Mrdu, postaće novi direktor Puteva Republike Srpske. Nešić je kadar DNS-a, Mrda je kadar SNSD-a i smjena u vrhu Puteva potkusurivanje je ove dvije stranke nakon neuspjelog pokušaja da se Nešić udomi u Elektrodistribuciji Pale. Dosadašnji i još uvijek aktuelni direktor Puteva Duško Gojić odlazi na mjesto pomoćnika ministra industrije.

Smjena direktora u Putevima desiće se 25 jula.


Putevi RS su jedno od preduzeća u kojem se u posljednjih nekoliko godina desilo nekoliko milionskih afera i smjena. O pojedinima je pisano na ovom blogu o nekima će biti riječi uskoro. 

четвртак, 14. јул 2016.

Na pomolu nova pljačka Puteva, scenario isproban



Neke stvari u Republici Srpskoj su prosto nevjerovatne. Nakon što je firma Elektrounion iz Istočnog Sarajeva od Puteva Republike Srpske uz pomoć Kancelarije za razmatranje žalbi BiH naplatila 3,5 miliona maraka priča se ponavlja.

Elektrounion je na osnovu žalbe na postupak javne nabavke koji su raspisali Putevi za održavanje platoa Romanije u periodu 2012-2016 godina naplatio deset odsto ugovora koji su Putevi tada potpisali sa Romanijaputevima. Ono što u čitavoj priči i jeste priča jeste to što Elektrounion nije učestvovao u javnoj nabavci na čiji ishod se žalio odnosno uopšte nije bio ponudjač za izvođenje radova.

Priča se ponavlja na način da se Elektrounion sada žalio na postupak javne nabavke za izvođenje radova održavanja i zaštite magistralnih i regionalnih puteva i objekata na putevima u RS za period 2016-2020 godina. Odluku o sudbini žalbe Elektrouniona i ovaj put donijeće Kancelarija za razmatranje žalbi koja je prije četiri godine odlučila da Elektrounion ima pravo na višemilionsku odštetu od Puteva iako nije učestvovao na tenderu. Putevi su odlučili da čitav slučaj ne komentarišu do okončanja žalbenog postupka. Čeka se reakcija ministra Nedje Trninića ali ona će tvrde upućeni izostati jer ga se jednostavno ništa ne pita.

Svi relevantni izvori tvrde da je vlasnik Elektrouniona Siniša Dodik, vivši narodni poslanik SNSD-a, iako je on u nekoliko navrata tvrdio da toj firmi samo izdaje poslovni prostor.

U narednim danima opširnije o slučaju Elektrounion 2, za sada još podsjećanje na slučaj Elektrounion 1.



понедељак, 11. јул 2016.

Društvo Idiota drugi dio

Prije nekoliko dana kritikovao sam Vladu Republike Srpske da nije učinila ništa kako bi narodu pojasnila kakav je plan nakon objavljivanja rezultata popisa koji su pokazali da u Srpskoj živi svega 1,2 miliona ljudi. Od toga tek oko milion Srba. Pisao sam, na to su me usmjerili stručnjaci, da Srpska pod hitno mora da po bilo koju cijenu osnuje ministarstvo za demografska pitanja a da novac umjesto u vozni park administracije, gradnju besmislenih autoputeva i na luksuz elite mora biti usmjeren direktno u porodicu i pokušaj zadržavanja mladih u Republici Srpskoj.
Odliv naroda najveći je neprijatelj Republike Srpske veći, od desetina imaginarnih neprijatelja koji se prave u kuhinji Savjeta za očuvanje ustavnog poretka.

Pogriješio sam. Predsjednik Vlade najavila je, doduše nakon očiglednog sufliranja Predsjednika Republike, da Srpska ima plan vezan za nestanak Srba. To je nepriznavanje rezultata popisa, pravljenje svog popisa i objavljivanje svojih rezultat popisa. Na kojem će Republika Srpska možda imati dva miliona stanovnika pa će problem ispariti kao da nije ni postojao. Ali u nekom drugom univerzumu.

Klasično guranje glave u pijesak jer naravno da ni jedna vlast neće priznati da je svojom politikom odgovorna za odlazak stotinu hiljada mladih ljudi iz zemlje. Ni jedna vlast neće priznati da se država urušava dok ona vodi svjetsku politiku.

Na to treba da ukaže opozicija. Koja je čitavom problemu prišla još više zbunjena. Očigledno rastrzana od podrške vlasti SNSD-a kada je u pitanju nacionalni interes do kritike kada neko procijeni da nacionalni interes nije ugrožen. Branite nacionalni interes zajedno? Zar nije najbrutalnije ugrožen odlivom naroda?

Zar nije najbrutalnije ugrožen automobilima od 200 000 maraka u kojima se voze ministri najslabije ekonomije u regionu, gradnjom zgrade Vlade za Republiku kojoj treba Vlada od dva sprata i dvadeset članova, trošenjem miliona na autoputeve kojima nema ko da se vozi. Onaj ko to pita na konferencijama za novinare je protiv napretka Srpske.

Republika Srpska je ugrožena naštimanim konkursima zbog kojih mladi ljudi gube nadu i odlaze u inostranstvo. Koliko će ih otići zbog naštimanog konkursa za snajku predsjednika Narodne skupštine da budu odlični radnici negdje drugdje?


Da se razumijemo nikada ovdje neće biti bolje jer nije samo Vlada kriva. Svi smo mi govna koja ćute, ne uključuju se u upravljanje društvom i tako taj posao prepuštaju idiotima.



субота, 09. јул 2016.

Alternativni pogled na popis


Moj drugar iz osnovne škole Bojan Vlajić ima zanimljive ideje. Ono što nije zanimljivo jeste to da njegove ideje niko ne zarezuje ni dva odsto. U nastavku je njegov alternativni pogled na popis u Srba. (luda generacija, mejdanska). Tekst preuzet sa Bojanovog bloga "Gurao sam i šire stvari u uže stvari".

O kontinuiranom trenutnom nastajanju – unatoč nestajanju – Srba

Upitnika je više nego ikad, u trenutku, čini se, dosad neviđenom. Sunovrat morala i opšta društvena kriza nadilaze čak i izuzetno lošu ekonomsku situaciju, a svi se pitaju kako to, kako za pojedinačne slučajeve tako i za komplet stanje. U suštini, veoma lako, kad se iole razmisli. Jer, kako sve to počinje… nastaje? Kako nastaje Srbin danas?



Srbi su nastali kako su nastali – sišli sa nebesa Urala, ovaplotili se od duha svetoga, pička materina – veoma je upitno i bilo bi zanimljivo znati, ali se trenutno reprodukuju isključivo: 1) slučajno i 2) onako (što opet počesto utilizuje metodu slučajno).

Srpski junak ne koristi kontracepciju, isto kao ni koncepciju (generalnu, životnu, bilo koju). On jebe. Žestoko. Jedno tri minuta. Kontracepcija, ona bazična, kondom? To je za punjenje vodom i gađanje nedužnih prolaznika ispred srednje škole usmjerenog obrazovanja. Da se naglasi, to nije zato što srpski junak ne može održati erekciju sa kondomom, jer je pripit, redovno genetski jak u pičku materinu. Naravno, majka srpkinja nema ništa protiv “udri Miću po glaviću”, posebno ako je srpski junak njen prvi izbor, a ne neko na koga se smilovala pa mu dala pičke VODE IZ BOKALA nakon nekoliko godina ubjeđivanja razmišljanja. 

Postoje kontraceptivna sredstva i za majku srpkinju, koja je ona svakako voljna da proba samo da srpski junak ne bi morao da stavlja odijelce na “malog srpskog junaka”, međutim, i ta kontracepcija ima svoje domete: čim majka srpkinja dobije prvu bubuljicu i neželjenu dlaku tim povodom, prestaje se sa tom metodom kontracepcije, lakše je abortirati (ne ugrožava vanjsku ljepotu)… Takođe, srpski junaci vjeruju i u metode računanja plodnih dana (ima taj digitron sad na telefonu!), coitus interruptus, hitrog uriniranja nakon opštenja, udaranja šakom u jajnike, salijevanje strave kod nekakve žene u selu iza Maslovara, bazično u sve sem kontracepcije, jednako kao što vjeruju u krst na retrovizoru (umjesto vezanja pojasa i izbjegavanja alkohola prije vožnje) kao aktivno i pasivno sredstvo sigurnosti u saobraćaju…

I onda se, naravno, dešava trudnoća (slučajno?!). Gle čuda. Skontaj. Pazi, matere ti. Kad se ne radi o abortusu, koji je postao tradicija za većinu tradicionalnih porodica, rađa se mali Srbin imena Slučajno prezimena Morao. Morao zbog sela da se rodi, ne zbog svojih roditelja svakako. Budući da se isti nije rodio zbog svojih roditelja, oni ga i neće odgajati. Odgajaće ga baba i deda metodom beter. Za malog Slučajno Morao tu je srpsko stakleno zvono gdje će djetetu biti strogo nedopušteno da učini bilo šta što bi imalo za rezultat da mu se nešto desi. Rezultat je taj da mu se pamet sigurno neće desiti, ostalo možda. Mali Slučajno Morao će do petog razreda biti ispraćan i vraćan iz osnovne škole, a od toga će jedno četiri godine proći uz jebanje majke onoj učiteljici (koja je, naravno, dobila posao preko štele… ispred tetke od malog Slučajno Morao). Mali Slučajno Morao će, u nedostatku prirodne sklonosti ka skromnosti (rijetka do zamalo nečuvena pojava danas), biti vaspitavan po principu nesuzdržavnosti što je osnova za razdražljivost: mali Slučajno Morao ne smije biti gladan, žedan, bez igračke u rukama, nezabavljen ili na bilo koji način od bilo čega uskraćen. Sem od pameti, pažnje i obrazovanja. Za malog Slučajno Morao će jedini problem biti što će povremeno morati usputno da čuje priče o tome kako djeca danas ništa ne valjaju, što naravno neće uticati na njegove staratelje da bilo šta promijene u staranju. Mali Slučajno Morao će eventualno odrasti u dobrog člana stranke.

Mada, dosta o malom Slučajno Morao, tu je i njegova stidljiva rođaka Onako prezimena Reda-Radi (da, dva prezimena, veoma moderno). Onako Reda-Radi se rađa slijedom čisto logičnih dešavanja, u današnje vrijeme to je uglavnom plod uspjeha na ovom ili onom nivou: zaposlenost jednog ili oba roditelja (uz ili bez papirologije), nebitno da li se radi o kombinaciji kladionica/pilana ili zgrada vlade/granična policija. Onako Reda-Radi djelimično dijeli sentiment sa rođakom Slučajno Morao po pitanju inicijalne inspiracije koja je najčešće ekstrinzička: “Vrijeme vam je da imate dijete…”, “Jesi li ti to trudna?” (a njoj sramota reći da je samo debela), “Porodila se kuma od one naše stare komšinice što joj je onaj ludi deda skočio sa kuće… Jeste, ta! Mali bio težak 3,200… mašala!” i sl. Kod male 

Onako Reda-Radi postoji mogućnost da će se njeni roditelji zapravo baviti njom, mada se sad uspostavlja zakonitost: što veći prihodi roditelja, to će se manje nematerijalne pažnje posvetiti djetetu. (Klanjajte se svemoćnom dolaru, In God We Trust! – plaćena reklama američke ambasade, prim. aut.) Mala Onako Reda-Radi će u većini slučajeva biti bačena u isto brutalno srpsko okruženje gdje su stubovi odgoja tragično loš televizijski program/sumanut neukus napadnih medija (turbo folk), materijalizam nivoa “bijeda blato do koljena” (turbo folk nastao prije samog turbo folka) i odbijanje usvajanja bilo kakvih znanja i saznanja (to je ono kad jedan Srbin kaže drugom: “Pa pročitaj to, majku ti jebem!” a ovaj mu odgovara sa: “Neću, majku ti jebem.”). Mala Onako Reda-Radi ima taj okvir od par godina u kojem može napredovati, a onda se ubacuje u stroj – školski sistem – gdje će biti u manjini suočena sa većinom primjeraka rođaka Slučajno Morao i ostaju joj samo asimilacija ili pak izopštavanje koje najčešće vodi do izobličavanja ličnosti sa tragičnim posljedicama nivoa “scenario za tužan film”. Mala Onako Reda-Radi ima 50% šanse da uspije da ne bude običan dio ovog društva i, analogno, opšteg problema, te 99% šanse da ne uspije u tome. Valja držati palčeve za malu Onako Reda-Radi. Palčeve, bacati so preko ramena, tjerati crne i necrne mačke s puta, zvati Milana Tarota… šta god može pomoći, božepomozi.

I to je to grananje. Projektovano planirani mali Srbin i Srpkinja? Ne postoje. Oni koji planiraju, prilikom planiranja bilo kakvog plana koji je s’ vetrom u lice unaprijed više od godinu dana, odustaju. Maleni Slučajno Morao i Onako Reda-Radi nastaju i ostaju, u sve manjem broju.

I onda se neko pita kako ovo, zašto ono? Tuke koje isključivo nose klompe od dana kad su počele piti kafu viču strašno! dok ispijaju još jednu kafu sa komšinicama, moroni putem svojih novih a polovnih mobilnih aparata brutalno komentarišu događanja na portalima i društvenim mrežama komentarima koji obavezno sadrže ja bih!. Kurac, bi, strašno, efektivno – dokazano u praksi, to je jedina činjenica. Sve posljedice su logične, posljedice. Posljedica nedostatka planiranja je stihija, opšta, a plana ni u jednom startu nema… već odavno.

P.S. Muslimani i Hrvati koji naiđete na ovo, nemojte se smijati, niste ni vi ništa bolji, jebovambogmajku.