Sindikat Galiota

Priča inspirisana stvarnim dogadjajima. Radnja se dešava u Republici Srpskoj u gradu na rijeci kojoj prijeti poplava plastičnog otpada.

Sezona je godišnjih odmora.

Radnik u svijetlo plavom kombinezonu na kraju smjene jedva čeka da sjedne na bicikl i odleprša kući. Još nije bio na godišnjem odmoru. Nikada. Na istom mjestu radi treću godinu već.

Za tri godine promijenio je dva bicikla, ni jednu turističku destinaciju.

Plata mu je takva da bi godišnji odmor vjerovatno proveo na Vrbasu, u vrelom stanu u potkrovlju buljeći u televizor ali nije u tome poenta. Poenta je da godišnjeg odmora nema.

Neposredni nadredjeni mu je rekao da sada nije pravo vrijeme za njegov godišnji odmor i da će dane koji mu sleduju dobiti kasnije. Ista priča treći put. Poslodavac mu za godišnje odmore duguje više od trideset dana. Na pomen da mu to nikada neće biti nadoknadjeno, kao mogućnost kompezacije radnik u svjetloplavom kombinezonu, usput izgovara nadoknadu u dodatnoj plati, jer radio je trideset dana u tri godine kada je trebalo da bude na godišnjem odmoru. Njegova spontana ali logična sugestija izazvala je osmjeh na licu neposrednog nadredjenog.

Radnik u svjetloplavom kombinezonu nije član Sindikata, sindikat ne postoji u njegovom društvu svjetlo plavih kombinezona. Radnika u svijetlo plavom kombinezonu ne dotiče priča o novom Zakonu o radu. Njegova prava ne postoje ni bez tog novog Zakona koji Sindikat Galiota najavljuje kao poguban za radnička prava.

Sezona je godišnjih odmora.

Radnica na otvorenom, sa više žutom nego bijelom keceljom oko struka, čeka kraj smjene. Autobus do sela kreće uskoro. Postoji realna mogućnost da zakasni.

Radnica sa keceljom oko struka radi pet godina. Prijavljena je. U pet godina imala je pet dana godišnjeg odmora. Godišnji odmor bi vjerovatno provela u polju i štali na selu ali nije poenta u tome. Poenta je da godišnjeg odmora nema.

O novom Zakonu o radu ne zna gotovo ništa. Sindikat bijelih kecelja oko struka nije član Sindikata Galiota.

Sindikat Galiota, opšte je poznato, vodi računa samo o članovima svog Sindikata. Mada je i to upitno.

Radnike u Republici Srpskoj, one koji rade kao veslači na galijama, novi Zakon o radu realno ne zanima jer oni realno trenutno nemaju gotovo nikakva prava.

Pojedini od njih, postoje fizički dokazi, uz potpisivanje Ugovora o radu automatski potpisuju i Ugovor o sporazumnom raskidu ugovora o radu!

Sindikat Galiota štiti interese onih koji platu primaju od države. Nekim od tih radnika najveći problem po dolasku na posao je pronaći slobodnu stolicu. Ti radnici treba da uslužuju radnike u svijetlo plavim kombinezonima i bijelim keceljama oko struka. Ne uslužuju jer kada im kombinezoni i kecelje udju u njihove klimatizovane kancelarije slušaju muziku i ostavljaju otiske po androidima. Dok im direktori traže povećanje cijene usluga koju treba da plaćaju Kombinezoni i Kecelje.

Za razliku od Kombinezona i Kecelja oni su članovi Sindikata Galiota. Samo što nisu nikakvi Galioti kao što ni u Sindikatu nema Galiota.

Glas Galiota se ne čuje. Čuje se samo tihi pljusak vode kada mrtvog Galiota bace u more a na njegovo mjesto upregnu novog.

https://www.youtube.com/watch?v=uFQIPl5kT-k 

P.S. sa žaljem konstatujem da Republici Srpskoj nedostaje jedno Hladno Pivo!

Presude umjesto toalet papira!

Sudske presude se ne komentarišu. Pojedine su medjutim toliko apsurdne i beznačajne da je to  očigledno.

Pojedine presude su, prema svemu sudeći, i neobavezujuće za institucije Republike Srpske. Takva je presuda Okružnog suda u Banja Luci kojom je Ministarstvo trgovine i turizma obavezno da na zahtjev Transparensi Internašnala BiH dostavi na uvid javnosti ugovor o prodaji Boske. Možda u Vladi i dalje tumače da li je ugovor uopšte validan jer nije najjasnije da li je potpisan sa pravnim licem. Najvjerovatnije da nije.

Osnovni sud Banja Luka je, po tužbi Bojana Vlajića iz Banja Luke, 24.07.2015 godine donio presudu kojom djelimično usvaja tužbu protiv Škole učenika u privredi i poništava Odluku škole kojom je Vlajićeva prijava za popunjavanje radnog mjesta odbačena zbog nepotpune dokumentacije koju je trebalo dostaviti na konkursu. Djelimično jer je sud odbio zahtjev tužioca da mu budu isplaćene plate koje je mogao da zaradi da nije odbijena njegova prijava.

Škola učenika u privredi je konkurs za popunu radnog mjesta profesora engleskog jezika raspisala u avgustu 2011-te godine a kao obavezna dokumentacija koju su kandidati trebalo da prilože uz kandidaturu navedeno je i uvjerenje da kandidat nije pravosnažno osudjivan na bezuslovnu kaznu zatvora.

Presudom je utvrdjeno da je škola nepravilno protumačila zakonske propise jer je uvjerenje da kandidat nije pravosnažno osudjivan od kandidata moglo biti traženo tek nakon što kandidat prodje na konkursu a prije zasnivanja radnog odnosa.

I pored svega ova presuda ne znači apsolutno ništa jer ništa ne mijenja u čitavoj priči.

Sud je zaključio da su konkursna procedura i izbor kandidata sprovedeni mimo zakonskih propisa ali ni na koji način ne štiti kandidata odnosno, u ovom slučaju, tužioca koji je dobio presudu u svoju korist.

Rebus pravde

Nedjelja. Dva maloljetnika. Tunjice, potjera. Pendrečenje. Podgorička.
Foča, Stanković, premještaj. Zid ćutanja naredba ministarstvo pravde, pomoćnik.

Crni bombarder u Drvaru

Neformalna grupa gradjana Drvara je pokrenula radio stanicu Slobodni Drvar.

Radio stanica je ilegalna a pokretači, čiji identitet ne otkrivam pretpostavljaju da će zbog pokretanja ilegalne radio stanice imati problema ali da će stanicu prmještati po potrebi. Nova ilegalna radio stanica Slobodni Drvar program, za sada samo muziku, emituje na frekvenciji 107,1. U planu je pokretanje emisije u kojoj će se pričati o stvarnim problemima u ovom malom gradu a koje tamošnja lokalna vlast krije od javnosti.

Drvar, svjedočili su mnogi gradjani u posljednjih nekoliko mjeseci, grca u glibu lokalnog kriminala i korupcije.

U Drvaru postoji i radi legalna radio stanica Radio Drvar koja, tvrde utemeljivači ilegalne stanice, isključivo promoviše vrijednosti koje forsira u Drvaru vladajući SNSD. I tako godinama.

Biće zanimljivo pratiti dalji razvoj situacije.

Očekuje se ofanziva lokalnih vlasti na "Slobodni Drvar". 

Slobodan promet Oktan prometu!

Skupština grada Banja Luka usvojila je na sjednici održanoj 23.07.2015-te godine izmjenu Regulacionog plana po zahtjevu privatnog preduzeća Oktan promet koje je u vlasništvu narodnog poslanika Vojina Mitrovića iz Bijeljine. Za izmjenu regulacionog plana kojom se predvidja i dozvoljava gradnja pumpe i pomoćnih objekata na parceli koju je Vojin Mitrović 2010-te godine kupio od Perice Repajića glasao je devetnaest odbornika.

Informacija o usvajanju izmjene Regulacionog plana nije iznenadjenje jer je tako nešto odobrilo Odjeljenje za prostorno uredjenje a preporuku dao i gradonačelnik Banja Luke, Slobodan Gavranović. To se desilo prije trinaest dana, 10.07.2015-te godine. 

Resorno Odjeljenje je ranije odbijalo iste zahtjeve Oktan prometa. Promjena mišljenja o zahtjevu Vojina Mitrovića za izmjenom Regulacionog plana uslijedila je nakon izbora u oktobru prošle godine odnosno nakon prelaska vojina Mitrovića iz NDP-a u SNSD!

Sporna parcela dio je veće zemljišne parcele koju je Perica Repajić stekao zamjenom seoskog zemljišta sa zemljištem poljoprivredne škole u Banja Luci. Grad Banja Luka tužio je izmedju ostalog i firmu Oktan promet jer su navedene parcele samo bile date na raspolaganje i korištenje Poljoprivrednoj školi a stvarno su vlasništvo grada što je nadležni sud u slučaju dijela zemljišta i utvrdio. Nakon odluke o usvajanju izmjene Regulacionog plana stvoreni su uslovi da Vojin Mitrović odnosno Oktan promet zemljište, kako je ranije i dogovoreno, proda firmi NIS Petrol Laktaši.

Prje glasanja o izmjeni Regulacionog plana pismo predsjedniku skupštine grada Budimiru Balabanu i gradonačelniku Slobodanu Gavranoviću je poslao narodni poslanik Dragan Čavić u kojem je zatražio da grad preispita donošenje Odluke o izmjeni pomenutog Regulacionog plana.

Poslanik Čavić je upozorio grad Banja Luku na posljedice koje ova odluka može izazvati i podsjetio na istoriju sporne parcele.

http://vkovacevic.blogspot.com/2015/07/oktan-promet-dobio-saglasnost.html

Gori vrtić na Starčevici (u Česmi)!

Šestog oktobra 2014-te godine rukovodstvo grada Banja Luka uz stratešku, moralnu i fizičku podršku tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine Igora Radojičića i direktora Centra za predškolsko obrazovanje Nataše Radulović svečano je najavilo skoro što skorije otvaranje novog vrtića na Starčevici. 

Dvanaestog oktobra 2014-te godine u Republici Srpskoj i BiH održani su opšti izbori.

Najavljeno je da će u toku naredne godine, ove koja već dobro gazi drugu polovinu, novi vrtić na Starčevici otvoriti vrata za pedeset djece. Stvar je vrlo ozbiljna, Banja Luka godinama prosto vapi za novim dodatnim vrtićima jer smještajni kapaciteti postojećih nikako nisu ni blizu dovoljni da zadovolje potrebe grada i djece predškolskog uzrasta. Godinama je otvaranje novih vrtića stvar prioriteta gradskih vlasti ali i stvar manipulacije pred gotovo svake izbore.

Dvadeset drugog jula 2015-te godine 289 dana nakon posljednjeg obećanja pred vratima objekta koji je najavljen kao novi vrtić odnosno 283 dana nakon održanih opštih izbora vrtić na Starčevici ne radi. 

Usluge vrtića još ne koristi ni jedno dijete od najavljenih pedest.

Razlika u odnosu na oktobar vidljiva je samo na spoljašnosti objekta koji jeste dotjeran spolja ali se tu očigledno i stalo jer vrtić još nije opremljen.

Na listi čekanja mjesta u vrtićima u Banja Luci trenutno se nalazi oko 2000 djece predškolskog uzrasta. Nije izuzetak već pravilo da mnogi mališani kada dodju na red a njihovi roditelji budu obaviješteni da im je oslobodjeno mjesto, prerastu vrtić i već idu u osnovnu školu.

Ono što je apsurdno jeste da i pored svega u Banja Luci poslije rata ni jednim regulacionim planom nije planirana izgradnja novog vrtića. Ono što jeste činjenica je da u budžetu Banja Luke trenutno teško da ima novca za opremanje najavljenog vrtića na Starčevici i da je vrlo upitno kada će obećanje dato šest dana pred izbore biti ispunjeno.

Ono što je takodje vrlo zanimljivo jeste da su gradske vlasti uz moralnu, stratešku i fizičku podršku tadašnjeg predsjednika skupštine i direktora Centra za predškolsko vaspitanje novi vrtić najavili prije bilo kakve Odluke skupštine grada odnosno prije nego što je Grad Centru za predškolsko obrazovanje uopšte dodijelio na korištenje bez naknade poslovni prostor na Starčevici. Takva odluka pred odbornicima se u skupštini grada našla tek 17.10.2014-te godine, jedanaest dana nakon što su Gavranović, Radojičić i Radulović olako obećali novi vrtić pred gradjanima Starčevice. Doduše tu skupštinsku gimnastiku sa odlukama i prijedlozima danas niko ne bi ni spominjao da je obećanje ispunjeno i vrtić otvoren kako je i najavljeno.

Štedite vodu, ne kupajte se često niste u gradu!

Brutalno je vruće. Štene bježi u najhladniji ugao podruma. Ispod bačvi što Stanoja u njima drži nešto. Bistrica gori, nikada teži period izmedju Petrovdana i Svetog Ilije. Kada smo uoči Petrovdana zapalili kukuruze paleći lile znao sam da neće da valja.

Vode ima pa nema. Kada je ima pritisak je slab, curi, ima za štene.

Kod stričeva nema nikako svaki drugi dan pa ih provociram da su džaba uvodili gradsku vodu. Oni su malo više u brdu a Centar za razvoj i unapredjenje sela, toliko, svojevremeno kada su uvodili vodu, zaista nije mogao da dobaci. Kažu da je mala prihvatna stanica u koju se za selo slijeva gradska voda i da se voda brzo potroši. U prevodu brže ističe nego što dotiče. Sreća pa postoji izvor koji ne presušuje pa se ide tačkama po vodu. Isto kao prije dvadeset godina, sjećam se. Ne sjećam se da li je tada postojao Centar za razvoj i unapredjenje sela.

Sreća je da nema asfalta. Najbliži je udaljen kilometar dva a žega se slabije hvata na seoskom makadamu pa je dosta lakše. 

Zimi je malo teže ali bar ima vode. Najbliži odbornik gradske skupštine je udaljen desetak kilometara. Kod njih je mnogo gadnije, imaju asfalt a asfalt kada se ugrije onda gori i odozgo i odozdo.

Meni kad dosadi vratim se na Mejdan. Jeste realno toplije za tri, četiri stepena ali vode ima koliko god hoćeš. Možeš se i tuširati ako hoćeš. Velika prihvatna stanica.

Priča o Klubu 1

Narodni poslanik Duško Ivić obavijestio je pismeno predsjednika Kluba poslanika DNS-SRS Spomenku Stevanović da više nije član Demokratskog narodnog saveza i da njegovo članstvo u Klubu poslanika DNS-SRS prestaje.
Poslanik Duško Ivić iz Prijedora odnedavno je, zajedno sa još trojicom narodnih poslanika Nenadom Stevandićem, Slavkom Dunjićem i Darkom Banjcem član novoformiranog Slobodnog demokratskog srpskog kluba u NSRS.
Na sajtu Narodne skupštine poslanik Ivić i dalje se vodi kao poslanik DNS-a.
Poslanici Dunjić, Stevandić i Banjac vode se kao samostalni poslanici.

Retroaktivnost

Grad Banja Luka je u posljednjih nekoliko mjeseci bez naknade poklonio zemljište prvo Ustavnom sudu Republike Srpske, zatim i ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Ustavnom sudu je poklonjena parcela u centru grada u neposrednoj blizini nove zgrade Centralne banke Bosne i Hercegovine. Riječ je o placu od gotovo 2000 kvadrata.

Prije nekoliko dana definitivno je dogovoreno da po istom principu Banja Luka pokloni zemljište MUP-u na lokaciji nekadašnje kasarne Zalužani.

Zakonom o stvarnim pravima (član 348) predvidjeno je da se nepokretnostima u svojini Republike i jedinica lokalne samouprave, kao i sa pravom gradjenja može raspolagati samo na osnovu javnog konkursa i uz naknadu utvrdjenu po tržišnoj cijeni, ako posebnim zakonom nije drugačije odredjeno.

U oba navedena slučaja gradske vlasti su se pozivale na izuzeće od tog Zakona po kojem se Zakon ne odnosi na pravne poslove izmedju Republike i jedinica lokalne samouprave ukoliko su ti poslovi od javnog interesa odnoso od interesa za Republiku Srpsku i njene gradjane.

Očigledno je da su u gradu Banja Luka i Vladi koji su smislili ovakvo obrazloženje ili bili vidoviti ili svjesno obmanjivali javnost.

 

O čemu se radi?

Izuzeće od Zakona na koje se u slučajevima prenosa prava vlasništva u ovom slučaju sa Banja Luke na Ustavni sud i Ministarstvo unutrašnjih poslova pozivaju u Banja Luci stavljeno je tek u Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima.

Vlada je Prijedlog Narodnoj skupštini dostavila u junu i skupština o Prijedlogu tek treba da raspravlja. Prijedlog je dostavljen po hitnom postupku što takodje nije isuviše logično jer se radi o Izmjenama i dopunama jednog od najvažnijih zakona u Republici Srpskoj.

Dakle, izmjene i dopune Zakona (član 348 stav 7) donose se retroaktivno, nakon donesenih odluka o prenosu prava vlasništva nad zemljištem sa grada na Ustavni sud i ministarstvo bez konkursa i bez naknade.

Izmjene i dopune zakona o stvarnim pravima inicirao je Savez opština i gradova na insistiranje Banja Luke, Laktaša i Modriče.

Dva u jednom. Film od sedam godina.

Gradska vlast je zajedno sa ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske nakon sastanka gradonačelnika Slobodana Gavranovića I ministra Dragana Lukača najavila da će Banja Luka uskoro biti pod video nadzorom. Kontrola raskrsnica I kritičnih pozicija doprinjeće većoj bezbjednosti I saobraćaja I uopšte u gradu, bili su jedinstveni u izjavi I gradonačelnik I ministar. Nesumnjivo da bi taj projekat kada bude realizovan pomogao da u gradu bude obezbijedjena veće bezbjednost u svakom smislu a to će se desiti uskoro ako je vjerovati gradonačelniku I ministru policije. 

Sastanak nakon kojeg su prvi ljudi grada I policije najavili ovakav projekat održan je u Banja Luci, u gradskoj upravi, 10 jula ove godine, u petak. Prije tri dana. 

http://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Banjaluka-uskoro-pod-video-nadzorom/314836

Šta ne štima?

6 marta 2008-me godine gradonačelnik Banja Luke Dragoljub Davidović najavio je da će Banja Luka za dvije godine, do 2010-te, dobiti Centar za kontrolu I upravljanje saobraćajem. Daljinski nadzor smanjiće gužve na semaforima I ubrzati javni prevoz najavljeno je tada, prije sedam godina, iz gradske uprave. Takodje je tada gradonačelnik, sada narodni poslanik, 

Dragoljub Davidović obećao da će do 2010-te godine u Banja Luci video nadzorom biti pokriveno četrdeset raskrsnica kako bi se povećala bezbjednost u saobraćaju u navećem gradu Republike Srpske.

Sedam godina kasnije banjalučke raskrsnice pokrivene su sa četiri video kamere od kojih neke provjereno ne slikaju i ne snimaju saobraćaj već glume strašilo u kukuruzima!

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:211713-Raskrsnice-u-video-mrezi

Oktan promet dobio saglasnost!

Odjeljenje za prostorno uredjenje grada Banja Luka izrazilo je načelnu saglasnost za preispitivanje važećih planskih riješenja u slučaju „Inicijativa Oktan promet d.o.o. Bijeljina za izmjenom regulacionog plana“. Takva načelna saglasnost prije tri dana poslata je u skupštinu grada. 

U obrazloženju se navodi da je inicijativa preduzeća „Oktan promet“ d.o.o. Bijeljina iz avgusta prošle godine za izmjenu dijela regulacionog plana za prostor Regionalnog centra prihvaćena. Navodi se da je saglasnost dao gradonačelnik Banja Luke Slobodan Gavranović a i JP Putevi Republike Srpske u onom dijelu koji se tiče ovog javnog preduzeća. Odjeljenje za prostorno uredjenje sa potpisima načelnika Odjeljenja Sanele Kecman i gradonačelnika Slobodana Gavranovića predlaže da se Skupština Grada Banja Luka izjasni o podnesenoj inicijativi. To će se i desiti na narednom banjalučkom skupštinskom zasjedanju 23.07.2015 godine. 

Nema sumnje da će inicijativa Oktan prometa odnosno vlasnika ovog preduzeća Vojina Mitrovića dobiti podršku banjalučkog parlamenta jer gradonačelnik i lokalni SNSD još uvijek imaju, doduše vrlo nestabilnu, skupštinsku većinu u gradu.

U čitavoj priči riječ je o pet dunuma gradskog gradjevinskog zemljišta koje se nalazi pored brze ceste Banja Luka- Klašnice na lokalitetu u neposrednoj blizini kružnog toka na Petrićevcu.

Vojin Mitrović odnosno Oktan promet Bijeljina je zemljište kupio 23.04.2010 godine od Perice Repajića iz Laktaša, plaćeno je nešto preko milion maraka. Ta parcela dio je afere Poljoprivredna škola i predmet je tužbe Grada Banja Luka. 

Nakon tužbe grada Oktan promet je sklopio predugovor o prodaji zemljišta sa Nis petrolom d.o.o. Laktaši i u tom predugovoru precizirano je da na zemljištu mora biti dozvoljena gradnja pumpe. Odjeljenje za prostorno uredjenje dalo je saglasnost i na dopunu inicijative Oktan prometa iz aprila ove godine u kojoj se traži dozvola gradnje Hotela i autopraone. Prvobitni zahtjevi Oktan prometa iz 2012-te godine nisu bili prihvaćeni. 

Na prethodnim opštim izborima Vojin Mitrović, vlasnik Oktan prometa bio je NDP-ov kandidat za poslanika u Narodnoj skupštini. Nakon izbora vratio se u SNSD. 

Gradska opozicija je u više navrata insistirala da se ne može mijenjati Regulacioni plan na parceli na kojoj nisu riješeni imovinski odnosi i na kojoj postoji tužba grada. Traže posebnu sjednicu o kompletnoj priči Poljoprivredna škola.

Okružni sud Banja Luka je ranije poništio notarske ugovore o zamjeni zemljišta Poljoprivredne škole sa firmom Gilmark iz Gradiške po tužbi grada i ta parcela trebalo je do sada da bude uknjižena kao vlasništvo grada. Nema dostupnih informacija da se to i dogodilo.

Dva bicikla, vrućina i Evroliga!

Postoje dva pravila vožnje bicikla po gradu kojih se treba pridržavati.

Prvo: Dok voziš bicikl ne treba se okretati za djevojkama jer u suprotnom možeš da padneš i krvav dodješ na posao.

Drugo: Nikada se ne javljati na mobilni telefon u toku vožnje bez obzira koliko telefon uporno zvoni.

Prvo pravilo kršim konstatno bez obzira što godine lete i zbog kršenja tog pravila sa par puta brutalno letio sa bicikla sa bolnim prizemljenjima na asfaltu.

Drugog sam se držao. Do juče.

12:00

Kafa u Teatru, druga smjena. Biciklom na posao. Vruće je kao u pustinjama Dorne (fascinacija Istorijom Vesterosa), dozvoljen šorc, hlače čekaju spremne u redakciji. Zvoni telefon. Uporno. Baš uporno. Javljam se, sagovornik od juče. Nešto oko Boske, pita da li je izjava bila korektna, nudi se da je ponovi ukoliko ima potrebe. Vozim, vraćam telefon u džep u kojem je bio i novčanik.

12:05

Banka. Bila je plata odavno. Ima se pa se ne diže isti dan kada bude uplata. Ruka ka džepu- Džep prazan kao budžet Savjeta za sport Banja Luke. Nema novčanika. Nema lične, vozačke, kartice, akreditacije sa urednim potpisom Vere Sajić. Do djavola sada neću moći snimati kadrove i stand-up ispred zgrade Vlade. Misli bježe na sezonsku kartu K.K. Crvena zvezda. U četvrtak je izvlačenje grupa za Evroligu. 

Dobro je, izvadio sam je na vrijeme, sezonska je kod kuće. Sve ostalo je nadoknadivo iako pomisao na odlazak u Cips po dokumenta donosi hladnoću Zimovrela (fascinacija Istorijom Vesterosa).

16:30

Redakcija. Vrućina i dalje. Radim nešto, Boga molim da ne uradim. Vruće je. Ulazi čovjek traži Vladimira Kovačevića. Neko sa nekim problemom i misli da mi možemo da ga riješimo, pretpostavljam. Takvih dolazi nekoliko svaki dan u redakciju. Nekada i riješimo taj problem, uglavnom ne jer nismo toliko moćni. Montažer prevrće očima, strpljivo čekam da čujem šta muči dobrog sugradjanina.

Ispostavilo se da ga muči što satima luta i traži redakciju BN-a noseći moj novčanik. Čak su mu neki u gradu govorili da mora da ide u Bijeljinu. Nije se omeo zna da ima redakcija BN-a u Banja Luci. I to kakva kaže.

Mene ogrijalo sunce. Bukvalno. 35 stepeni. Vruće je. I dobrog sugradjanina je negdje dobro ispržilo sunce. Crn kao ugarak. Vidi se da ne radi u kancelariji. Sigurno se ne budi sa novčanikom punim para svako jutro. Moj je vratio. Sve na broju. Svaka čast. Pošten kao Ned Stark a nije bogat kao Lanisteri (serija je glupa a knjiga je odlična!)

Počašćen dobro, dobri sugradjanin odlazi. I on je biciklom, ponijem starim kao Grčka.

Nismo još dotakli ljudsko dno. Blizu jesmo ali ima nade.

Noćna straža Vlade Republike Srpske

Vitezovi noćne straže Vesterosa čuvaju Zid od divljana i tudjina. Vitezovi i dnevne i noćne straže Republike Srpske čuvaju Zgradu Vlade od novinara. Po naredjenju jer vitezovi slušaju naredjenja. Očigledno oni koji daju naredjenja Vitezovima u plavom ispred zgrade Vlade novinare i snimatelje doživljavaju jednako kao divljane i tudjine sjevera Vesterosa.

Najnovija ideja Vlade Republike Srpske a koju policija ispred zgrade Vlade sprovodi u djelo kaže da se zgrada Vlada ne smije snimati, u bilo koje svrhe, bez prethodnog obavještenja i pribavljene dozvole biroa za informisanje. Ideja dostojna veličanstvenog posljednjeg targarijanskog kralja Erisa drugog ludog.

Policija koja radi na obezbjedjenju zgrade Vlade branila je snimanje kadrova i stand up-a novinarskoj ekipi BN televizije uz obrazloženje da je tako nešto od nedavno zabranjeno bez prethodne dozvole. Nije pomoglo ni ubjedjivanje novinarke da kadrove snimaju sa javne površine. Intervenisala je Vera Sajić iz biroa za informisanje koja je potvrdila riječi policijskog službenika uz napomenu da je takvo obavještenje poslato svim novinarima i medijskim kućama. Što nije istina i što su mi potvrdile kolege sa nekih drugih televizija. Nije pojašnjeno na osnovu čega je Vlada donijela takvu odluku ako Odluka postoji.

Slična situacija dogodila se i prije nekoliko mjeseci kada sam sa snimateljem snimao kadrove zgrade Vlade za potrebe filma Afera- Oružana pljačka. I tada nas je, vjerujem po naredjenju i ne samovoljno, u snimanju najobičnijih kadrova pokušao spriječiti policajac koji radi na obezbjedjenju zgrade Vlade. Napominjem da u oba slučaja i novinari i snimatelji imaju uredno izdate akreditacije od marta ove godine koje je potpisala upravo Vera Sajić iz biroa za informisanje Vlade Republike Srpske.

Kakvo god da uslijedi obrazloženje iz Vlade pokušaji spriječavanja snimanja doživljeni su iskljjučivo kao pokušaj otežavanja posla novinarima pojedinih medijskih kuća. Ništa drugo, ko god rekao drugačije, osim dodatnog pritiska na medije i novinarsku slobodu.

Ovim potezima Vlada Republike Srpske prešla je na viši nivo netransparentnosti i sakrivanja informacija od važnosti za javnost Republike Srpske. Odgovore na pitanja, uglavnom, sa pojedinim izuzecima odavno ne šalju.  Za sada sve rekorde u neodgovaranju ruši ministartvo zdravlja koje ni nakon godinu dana nije odgovorilo na postavljena pitanja. Poslata prvo mailom zatim poštom. Ministartvo trgovine i turizma ne poštuje ni odluku Okružnog suda po kojoj mora da na uvid javnosti dostavi ugovor o prodaji Boske. Nakon presude sjetili su se savršenog izgovora da je ugovor nestao. Do presude nisu imali dozvolu kupca za objavljivanjem originalnog ugovora. Vjerovatno će kada ga i ako ga objave zabraniti snimanje i gledanje ugovora.

Valjda neće zabraniti da gledamo u zgradu Vlade ili donijeti odluku da se kraj Zgrade mora prolaziti sa osmijehom. Bas onako kao ludi kralj Eris drugi kojeg je dotukao ludjački osmjeh i paranoja od svega i svačega. A nije imao novinare za vratom! Samo svih Sedam kraljevstava!