Moj drugar i kolega Mito Travar izdao je drugu zbirku pjesama.
Nakon Pozdrava iz sunčanog hemoroida za koju je Mito i nagradjen nagradom za
mladog pjesnika pred oči publike stigla je Republika Ilovača. Nisam stručan da
pričam o žanru, stilu i pjesmama. Samo ću po svom izboru ovdje prenijeti dvije.
KLANICA
Mislim
Iako je mišljenje osporiva kategorija
Da bi žene ovdašnje trebalo trajno naseliti
Negdje kod Italijana
U toplije krajeve
A djecu odvesti u Diznilend
Kupiti im šećernu vunu
I pustiti papirne zmajeve
Nama mužijacima podijeliti zašiljene
Namašćene krstove
Da lakše prolaze kroz rebra
I isukane polumjesece umočene u zejtin
Da lakše klize preko grkljana
Onda, uz pomoć Boga
Ovog-onog
Tvoga-moga
Završiti davno započeto
Poklati se ko ljudi
Napiti se komšijama krvi
Osloboditi prostor
Za one koji će doći prvi
I zaorati našu zemlju
U svilenim rukavicama
FLORIDA, ZBOGOM
Četiri dana su bila malo
Za sklapanje iskrenog prijateljstva
Sa Ejlin
Prvog petka u decembru
Bulevari Sent Pitersburga su
Plamtjeli od žudnje
Dugo sam joj objašnjavao
Da nisam iz Bostona
Nego iz Bosne
Tražio sam da posrčem znoj i tekilu
Sa njene čvrste, glatke butine
Iz nekog razloga nije željela
Da je smatram lakom
Otišao sam do okeana
Otfikario komad srca
Zakopao ga u pijesak i alge
Talasi su vrištali u noći
