Tekst od prije tri godine. Ništa se osim broja godina nije promijenilo.
Sedam (deset) godina
smrti koja odzvanja
Nevjerovatno
ali sjećam se šta sam radio šestog novembra 2007-me godine. U Sarajevu sam sa
snimateljem, nakon nekakvih cjelodnevnih, uglavnom nebitnih, snimanja po
Parlamentu BiH, završavao obilazak sarajevskih lokala. To smo radili gotovo
uvijek kada završimo posao a ostajemo da noćimo bilo gdje. Kasno naveče prije odlaska u hotel čuo sam se
sa kolegom u Banja Luci koji mi je rekao da je užasna frka, da je eksplodirala
auto-bomba na Starčevici i da najvjerovatnije ima mrtvih. Snimatelj i ja, nakon što sam mu to saopštio,
bili smo blago pogodjeni tom viješću. On nešto više jer je sa Starčevice,
banjalučkog naselja u kojem je eksplodirala auto-bomba. Kasnije smo saznali da
je ubijen Milan Vukelić, to ime nije nam ništa značilo, ne tada.....
Novembra
2014 navršilo se sedam godina od te vijesti i od eksplozije na Starčevici.
Novembra 2014-te prvi put radim priču o godišnjici ubistva Milana Vukelića.
Sa
sestrom ubijenog Milana dogovorio sam da se nadjemo na groblju, tamo će biti
porodica. Tako je i učinjeno. Osjećao sam neprijatnost zbog donošenja kamere na
groblje i narušavanja privatnosti porodice, znam kako bih se ja osjećao. Taj
dan su bile i zadušnice pa je groblje bilo puno. Vidio sam i neke od najviših
funkcionera Republike Srpske sa obezbjedjenjem. Nisu svratili do porodice
Milana Vukelića. Ko zna, vjerovatno i oni osjećaju sličnu vrstu neprijatnosti.
Milan
Vukelić ubijen je na najbrutalniji način 6.11.2007-me godine. Pod njegov
automobil Ford Fijestu postavljena je eksplozivna naprava koja je eksplodirala
dok je vozilo bilo u pokretu, oko 20 časova u neposrednoj blizini zgrade u
kojoj je tada sjedio najviši vrh ministarstva unutrašnjih poslova Republike
Srpske. U vozilu sa Milanom Vukelićem te večeri bilo je još dvoje ljudi. Oboje
su preživjeli sa teškim povredama. Tijelo Milana Vukelića eksplozija je
doslovno raskomodala.
Sedam
godina policija i nadležno banjalučko Okružno tužilaštvo uvjeravaju odnosno
pokušavaju da uvjere javnost da rade na pronalasku počinilaca i naručilaca
kukavičkog zločina. Svakog šestog novembra koji je došao nakon kobnog prije
sedam godina zvaničnici policije i tužilaštva daju iste izjave. Niko,
iznenadjuje li to, nije osjetio bilo kakvu vrstu odgovornosti zbog
nesposobnosti pronalaska ubica. Niko nije podnio ostavku.
Milan
Vukelić ubijen je nakon što je progovorio o kriminalu u vrhu banjalučke gradske
vlasti i Zavoda za izgradnju grada Banja Luka. Progovorio je o nizu
neregularnosti kojima je svjesno oštećen budžet Banja Luke u korist nekolicine
pojedinaca. Sve te za koje je smatrao da čine kriminal je imenovao a svoje tvrdnje
je dokumentovane prijavio nadležnim institucijama. Ubistvu Milana Vukelića
prethodilo je konstantno zastrašivanje, prema njegovim riječima prijetili su mu
neki od najviših zvaničnika Ministarstva unutrašnjih poslova, zapaljen mu je
automobil, u plamenu je završila i porodična kuća njegovih roditelja. Vukelić
je prije nego što je ubijen progonjen kao kriminalac samo zato što je
upozoravao na kriminal.
Pojedinci
koje je Vukelić prozvao za kriminal i danas su na vrlo bitnim funkcijama,
pojedini će u novom sazivu biti narodni poslanici. Zato, oprostićete, smiješno
djeluju izjave direktora policije i glavnog tužioca Okružnog tužilaštva da je
istraga u toku i da se sve čini da se počinioci pronadju.
Ko
uopšte više vjeruje da u ministarstvu unutrašnjih poslova i tužilaštvu ne znaju
ko je ubio Milana Vukelića.
