субота, 12. децембар 2015.

Iskrenje krvavih očiju

Subota. Rano ustajanje. Tri kafe na prazan želudac, šaka oraha, stari se neprimjetno ali evidentno. Sport, Žurnal klasika na Mejdanu. Neradni dan. Hoću da pišem, javljaju se ljudi što znaju još mnogo stvari o Kliničkom centru I Aferi Respiratori. I o transportu beba u Beograd bez majki. Odustajem nije momenat, tješim se, ustvari sam lijen. Pas u dvorištu kuće kraj zgrade besumučno laje, Iskri mi u očima od bijesa, remeti tišinu popodneva. Računar štuca, kažu da je ventilator.

Čekam Zvezdu, nisam otišao, znam da nema lijeka, nema nama lijeka ovdje odavno.
Zvezda rastura, prepucavam se sa prijateljem grobarom. On mene Čovićem ja njega Tadićem I Dodikom. Ne razumije, grobari se uglavnom prave da ništa ne razumiju. To je njihovo pravo u manjini su pa nikoga nije ni briga.
U manjini je I opozicija u Republici Srpskoj mada mi Iskri da je tijesna većina u skupštini. Tako javlja pjetao sa Bikavca.

Javni servis prenosi ekskluzivne informacije o rušenju vlasti u Srpskoj portal Iskra iz Višegrada. Portala Iskra svete ti nedelje. Javni servis prenosi portal Iskra krv ti užarenu poljubim.
Pas u komšiluku laje, ne pomaže situaciji.
Sklekovi za smirenje. Uzalud, portal Iskra iskri mi pred krvavim očima. Slika dva voditelja, dok jedno priča ovo drugo ga gleda blagonaklono. Glagoljaju portal Iskra. Javni servis. Izdaja.

U bunilu sam, Stanoja preselio na selo nije tu da me ratničkom rukom ošamari da me povrati u život, žena nejaka. Ako sam sebe krenem da udaram bojim se pretjeraću nemam granice. Izdaja, sunce ti, društvo idiota. Oni što glagoljaju imaju izbor, sutra će kukati kako su radili za platu.

Čujem kako mi brada raste odoh po rakiju. Pomračenje razuma samo 20 gradi može da nipodošti.