уторак, 13. октобар 2015.

Napadi na novinare koji se nikada nisu dogodili. Ali ustvari jesu.

Naravno da ponašanje ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragana Mektića u obraćanju novinarima, kako god se oni zvali i na kojem god mediju radili, nije prihvatljivo. Obraćanje ministra Mektića novinarki RTRS-a prije svega nije bilo kulturno i takav vid komunikacije političara sa novinarima uglavnom je rezultat nemogućnosti davanja smislenog odgovora na postavljeno pitanje, nervoze i straha od novinarskih pitanja. To prate zabrane ulaska u institucije, zabrane davanja izjava pojedinim medijima i novinarima...Tako nešto nije dobro.

RTRS je, čini mi se, verbalni nekultur ministra Mektića dočekao kao kec na desetku i verbalni nekultur ministra Mektića dobrodošao je da se kompletna mašinerija entitetskog javnog servisa upregne u odbranu verbalnim nekulturom napadnute koleginice. S pravom, dozvoljavam da rayaynam jer bih isto reagovao i isto sam reagovao u mnogim slučajevima kada su meta verbalnih napada bili razni novinari. I novinari RTRS-a, medju ostalima, kada su ih pojedinci iz opozicije nipodoštavali samo zbog medija na kojem zaradjuju platu.
Dakle, apsolutno pravo kolega sa javnog servisa jeste da stanu u odbranu svog radnog kolege. Makar i napadno, organizovano i horski kako to čine juče i danas.

Moje apsolutno pravo jeste da dozvolim da me to iznervira. Ne odbrana koja traje već odbrane kolega novinara koje nikada nisu ni postojale. Napadi na novinare koji se za RTRS i novinare RTRS-a nikada nisu ni dogodili.
Slučajevi nisu uporedivi i ne treba da budu ali novinari u Republici Srpskoj, ne svi već nekolicina njih konstantno, meta su brutalnih verbalnih napada godinama. Verbalni nekulturi i lična verbalna obračunavanja sa novinarima gotovo po pravilu dešavaju se na bilo kojoj pres konferenciji predsjednika Republike sada, predsjednika Vlade nekada.

RTRS i njegovi novinari nikada ali nikada nisu napravili prilog i javno osudili vrijedjanje novinara, medju kojima i najbrutalnije vrijedjanje na ličnim osnovama žena novinara, zabrane ulaska u zvanične republičke institucije, tužbe protiv novinara zbog objavljivanja tačnih informacija.
Novinari javnog servisa nerijetko su i ne samo oni, smatrali da su verbalni nekulturi, uglavnom predsjednika Republike zanimljivi i smiješni a da novinari koji budu napadnuti napade i zaslužuju jer svojim pitanjima i pričama „ruše Republiku Srpsku“. Koju oni brane od nekoga. To mnogo nervira.
Licemjerstvo i dvostruki standardi. Možda i više od verbalnog nekultura ministra bezbjednosti. 

P.S. Istruli mi dunja u fioci dok razmišljam da li da ovdje stavim tačku. Tačka.