четвртак, 22. октобар 2015.

Kafa na Mejdanu

Slobodan dan. Jedva ga dočekaš a dosadi već oko 12 sati. Prošetao sam do Trga čisto da provjerim ima li ulice. Ništa još, neće valjda na slobodan dan. Kupio sam novi sako planiram desetak uključenja jer se uključenjima i slikanjem postaje novinar. Pa da. Kafa na Mejdanu, ista kafana deset godina. Svakakvog svijeta dolazi. U suštini sve dobri ljudi, pojedinci imaju ubodne rane i tanje dosijee. U prosjeku pristojno mjesto. Pravo mejdansko.
Čitam sport i žurnal, od politike slobodnim danom bježim kao milioni u Sloveniju.
Ne uspijevam pobjeći. U kafani pričaju o ulici, dozlogrdilo ljudima ali kažu nema narod ko da povede jer i ovi što bi kao da ruše žive više nego pristojno i što bi onda rušili bilo šta. Ne znam možda je, kažem, došlo iz dupeta u glavu da uskoro neće niko imati nikakva primanja. Ma kasno je već, narod je trebalo da reaguje prije par godina stiže odgovor Mejdanca što čita Politiku. Strpah dvije kafe u zeludac i pobjegoh. Teška je tema a čeka me svaki put kad dodjem na kafu.
Čujem se sa "izvorom". Nabavio je papire što ih čekam danima. Odlično.
Provjeravam mejl. Nema odgovora iz MUP-a na nekoliko poslatih pitanja. Standardno već.
Dug je dan. Zvezda u Madridu tek u deset. Mogao sam napisati nekakav tekst. Čisto onako dok ne bude nešto ozbiljnije.