уторак, 10. новембар 2015.

Interlagos, Katalunja, Trebinje

„Mole se putnici na letu iz Banja Luke da bez zadržavanja produže ka terminalu za lokalne letove. Mole se putnici na letu iz Banja Luke da bez zadržavanja produže ka terminalu za lokalne letove.“

Prija automatizovan ženski glas dok bacam kartu Rajan aira u kantu za smeće. Pravim par koraka pa se vraćam. Hitra provjera da nije bačena pogrešna karta. Nije. Ova u unutrašnjem džepu skuplja je od jeftinog leta Banja Luka Trebinje.


Na drugom kraju aerodroma medjunarodni su dolasci. Oči me ne varaju vidim brazilske zastave. Pravi zaljubljenici u ovaj sport, normalno kad su dali najboljeg ikada, legendu. Onaj naš nikako da se probije iz treće ili četvrte divizije ako još i vozi pa da Srbi polude kao za tenisom. Nego, vraćam misli, Brazilci ipak dodjoše. Pa da marketing je to, iako su mjesecima najavljivali bojkot takmičenja ove godine zbog izostavljanja Interlagosa zbog Trebinja...Polako braćo Amazonci nije sve izgubljeno, FIA je jasno poručila da moraju da isprave neke nedostatke, ulože koji dinar, isjeku onu zaraslinu od šume oko staze i ko zna, godina, dvije tri, možda ponovo dobiju trku umjesto Budimpešte. Zbog zida.

Divan dan. Divan vikend, nema baš toliko gužve od aerodroma prema gradu iako je subota i zvaničan trening je za par sati samo.
Većina naroda ipak dolazi sutra ujutro, Italijani su bili čitavu sedmicu u Zalužanima, valjda su bile neke moto trke. Ne pratim to još od kada Španci onako izlevatiše Rosija na pravdi Boga.  Španci kao Španci, eh, da hoće njima Katalunju FIA da suspenduje da se Trebinje baš osigura.


U gradu sjajna atmosfera, novinarka sa oduševljenjem ispred hotela u kojem su smješteni timovi najavljuje sutrašnju trku. Čujem u prolazu „Vrijedno se radilo, trebinjski gradjevinari zasukaše rukave, mali vrijedni prsti prebiraše po harmonici, slava Ocu i sinu viče sagovornik...“ riječi odnese vjetar, svejedno idem na pivo vremena nema za gubljenje.


Pomalo sam ljubomoran na Trebinje, ovakvu stazu su nama u Banjaluci obećali a ipak smo mi glavni grad. Naša u Zalužanima samo za motore. A baš bi nam sjela. Dosadio više i fudbal i košarka, ne može se živ od Borca i košarke ostati. Na svakom koraku samo košarka i Borac kao da ni jedan košarkaški klub osim Borca u Banjaluci ne postoji, gotovo kao tenis. A tek rukomet....ali dobro i Trebinje je naše, sve će to nama ostati, naglas razmišljam. Ako Brazilci ne odnesu u Amazon a znaš kolika je tamo šuma Bog je neće iskrčiti, brecnu se u pauzi dva gutljaja prijatelj. 
Nemoj da si bezobrazan ionako si došao samo da se prvi put provozaš avionom formula te zanima kao tenis Srbe prije Djokovića, ljutim se. Pusti me da pijem pivo. vidiš kako je lijepo ovdje.