Gluvi u Republici Srpskoj godinama mole vlast Republike Srpske, odnosno nadležno ministarstvo, da im bude priznato pravo na invalidninu. Njihove molbe ostaju neuslišene jer je zvanično obrazloženje da su gluva lica radno sposobna. To ovoj kategodiji društva predstavlja ogroman problem jer većina tih ljudi živi na granici preživljavanja jer oni koji imaju posao uglavnom rade najslabije plaćene poslove a kasnije imaju minimalne penzije.
Do prije nekoliko godina gluvim licima isplaćivana je "tudja njega i pomoć" ali se i sa tim prestalo kada je na snagu stupio novi Zakon o socijalnoj zaštiti. Gluva lica primala su po tom osnovu 80 maraka mjesečno a kako su u braku uglavnom obe gluve osobe (gluva oba supružnika) 160 maraka im nikako nije bila zanemarljiva svota novca.
Medjutim, i tada su taj novac primali samo gluvi iz Banjaluke, Doboja i Teslića.
Gluva lica u Republici Srpskoj uglavnom žive životom koji nije dostojan života u 21 vijeku. Mnogo je faktora koji utiču na to. Najveći je taj, rekli su mi gluvi sa kojima sam razgovarao, što su oni gluvi a oni koji bi mogli i trebali da im pomognu nemaju sluha.
