Od nekoliko hiljada do nekoliko stotina.

2012 godine pred svitanje lokalnih izbora kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banja Luke Slobodan Gavranović je u prisustvu vječnog princa Banja Luke, odlazećeg ali ispostaviće se ne zauvijek Dragoljuba Davidovića, najavio gradnju Poslovne zone Ramići. Odlazeći vječiti Davidović I novodolazeći jednomandatni Gavranović su završetak gradnje Poslovne zone obećali u ekspresnom roku a najavljeno je hiljadu novih radnih mjesta do kraja 2013 godine. U narednih nekoliko godina još nekoliko hiljada.

2016 godine pred svitanje lokalnih izbora kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banja Luke, Igor Radojičić, najavljuje za naredni period konačno oživljavanje Poslovne zone u Ramićima i nekoliko stotina novih radnih mjesta. Deset puta manje, četiri godine kasnije. A nije da je Radojičić baš deset puta mladji od Gavranovića. Možda od prethodne dvojice vladara najvećeg grada zajedno. Možda je Radojičić realniji i skromniji. Što ne mijenja činjenicu da je neko lagao.

Projekat izgradnje Poslovne zone ili Tehnološkog biznis parka Banja Luku je koštao 8,5 miliona maraka.

P.S. U SNSD-u vrijeme očigledno teče sporije ili vrijeme ne doživljavaju kao četvrtu dimenziju (što bi dokazalo da prate istraživanja) već i oni misle da je svemir vremenski neodredjen (što je za pohvalu). Vrijeme je dakle matematička a ne fizikalna vrijednost. Tako i vrtić na Starčevici, kojeg su svečano pred izbore 2014 otvorili Slobodan Gavranović i Igor Radojičić u svojstvu poslanika, i dalje čeka da počne sa radom. Možda i radi u Paralelnom univerzumu gdje Crne rupe ne gutaju mozak.

Slučaj Kuzmić Produžetak

Danas mi je u posjetu došao Radomir Kuzmić Došao je da me obavijesti da je uspio da izmoli odgadjanje deložacije koja je bila najavljena za 29 septembar. Nakon sastanaka u ministarstvu za izbjegla i raseljena lica obećano mu je da ga niko neće dirati dok mu ne bude pronadjeno trajno alternativno riješenje za smještaj. Takvu molbu ministarstvo je poslalo i Osnovnom sudu u Banja Luci po čijem riješenju porodica Kuzmić mora da napusti kuću u kojoj žive a koju su u ratu mijenjali za svoje imanje u Hrvatskoj a koje je sada devastirano.

Radomir Kuzmić kaže i da je na odgodu deložacije pristala i druga strana odnosno naslijednici lica sa kojim je Radomir Kuzmić u ratu mijenjao imovinu.

Ne znam da li je to pobjeda Kuzmića ali mi je neizmjerno drago jer je ta siromašna porodica postala žrtva nelogičnosti i njihova borba traje gotovo deset godina.

Posljednji pokušaj deložacije nije uspio jer je Radomir Kuzmić prijetio samoubistvom a deložaciju su spriječili i Radomirovi prijatelji i komšije.

Konačni obračun  16.avgust 2016

Lako je kada je najveći problem to što se oni koji preko RTRS-a vode Srpsku i zaklinju se u srpstvo i samostalnost ne obezbijede prenos srpskih nacionalnih selekcija. Lako je i kada se nerviraš zbog gluposti oko referenduma i vještački napravljene priče oko referenduma u Srebrenici. Još je lakše kada se nerviraš nedjelovanjem opzicije.

Jebeno je kada čekaš ponedeljak da te izbace iz kuće sa ženom i dvoje djece.

Sumnjam da Radomira Kuzmića iz Banja Luke zaboli neka stvar i što nema prenosa  a i to što su žene ušle u polufinale. Čisto ne vjerujem da ga mnogo dotiče i najava referenduma o Danu Republike. On je ratovao kada mnogi nisu i kada je trebalo kada to nije bila fingirana borba kao ovih što se bore samo za svoje milione i interese preko naroda.

Radomir Kuzmić iz Banja Luke, naselje Česma u ponedeljak 22 avgusta odlukom banjalučkog Osnovnog suda mora sa porodicom da napusti kuću u kojoj živi. Jebena sudbina a nikoga nije briga.

Kuzmići su u ratu svoje imanje u Hrvatskoj mijenjali za kuću u naselju Česma, legalno za šta imaju sve potrebne dokaze i papire. Prije deset godina bivši vlasnici kuće u Česmi tražili su i dobili poništenje ugovora i traže natrag svoju kuću u Banja Luci. Što je njihovo pravo i što ne znači da su u pravu. 2009 godine Radomir Kuzmić je danima štrajkovao gladju ispred Narodne skupštine Republike Srpske. Štrajkovao je iskreno i zaista što je bilo lako primjetno a u nekoliko navrata intervenisala je Hitna pomoć što su sve snimle mnogobrojne TV kamere.

Tada su Kuzmiću, nakon što je slučaj privukao pažnju javnosti, pomoć obećali svi. Mnogi poslanici tadašnjeg saziva, nekoliko ministara lično je s njim razgovaralo i obećalo riješenje njegovog problema.

Kuzmić mi je prije nekoliko dana rekao da mu je ponudjen privremen alternativni smještaj što on nije prihvatio jer mu nije djelovalo da će to biti i trajno riješenje. Kuzmić svo vrijeme napominje i da je njihovo bivše imanje u Hrvatskoj devastirano jer nikada nije korišteno nakon njihovog odlaska i zamjene imovine. Oni jednostavno nemaju gdje da se vrate a i kada bi imali njihov život je više od dvadeset godina u Banja Luci.

Radomir Kuzmić i njegova porodica u ponedeljak čekaju sudske izvršitelje. Radomir je rekao da živ neće napustiti kuću. Na žalost ishod je neizvjestan.

P.S. Najavljeni referendum (koji će ipak teško biti održan) od kojeg će Republika Srpska imati ogromnu političku štetu, procijenjeno je koštaće oko 1,5 miliona maraka.

Slučaj Kuzmić-foto 22 avgust 2016

Pokušaj deložacije porodice Kuzmić iz kuće u banjalučkom naselju Česma nije uspio. Sudski izvršitelj odustao je od deložacije jer je ponovo utvrdjeno da Kuzmići, koji su kuću iz koje treba da izadju mijenjali u ratu za svoje imanje u Hrvatskoj, nemaju gdje da odu osim na ulicu.

Kuzmići kuću moraju da napuste po Riješenju banjalučkog Osnovnog suda a po zahtjevu nekadašnjih vlasnika kuće. Kuzmići tvrde da su kuću regularno mijenjali za svoje imanje koje je devastirano i nije održavano nakon zamjene kako piše u ugovoru o zamjeni.

Pokušaju deložacije asistiralo je desetak policajaca. Okupilo se i dvadesetak Kuzmićevih prijatelja. Bio je prisutan i poslanik u NSRS, Adam Šukalo.

Radomir Kuzmić koji u kući živi sa suprugom i dvoje djece ranije je govorio kako živ neće napustiti kući. Tvrdi da je na djelu ogromna nepravda.

Kuzmić je prije nekoliko godina štrajkovao gladju ispred NSRS danima i tada mu je obećana pomoć do koje nije došlo.

Tri referendumska tipa

U danima koji su prethodili referendumu razgovarao sam sa stotinama ljudi. Slučajno, ne ciljano, ali je referendum svakako i logično bio jedna od tema. Često i glavna. Čuo sam mnogo različitih mišljenja, sa nekima se nikako nisam mogao složiti i takve sagovornike sam uzalud pokušavao ubijediti da im je mišljenje pogrešno. Kao što su i oni mene. Sve one koji su imali bilo kakvo mišljenje o referendumo mogu podijeliti u tri grupe.

Prva grupa je ona koja slijepo vjeruje da je referendum apsolutno neophodan i da predstavlja suštinsku odbranu Republike Srpske. Ti sagovornici uglavnom ne izlaze ni na izbore nikada jer kažu da ih politika ne zanima ali na referendum moraju da izadju. Politički su i društveno, apsolutno neaktivni, ali su spremni da daju glas.

Druga grupa je ona koja kaže da je svjesna da je priča oko referenduma prevara Milorada Dodika i njegovo sredstvo za jačanje posustale vlasti. I pored takvog mišljenja ta grupa je bila spremna da izadje na referendum jer je u pitanju viši interes o kojem ne žele da raspravljaju. Znači svjesni su, kako kažu, da je referendum prevara i trik ali moraju da glasaju. 

Treća grupa mišljenja je da je referendum štetan po Republiku Srpsku i tvrdili su da nipošto neće da izadju jer smatraju da je to najbolje za Srpsku. Bojkot.

Zaista ne znam ko je kako na kraju postupio. Znam samo da sam o referendumu u posljednjih nekoliko dana započeo desetak tekstova i onda svaki osušenih usta od nervoze brisao.

Izlaznost je na kraju pokazala ko je od ove moje tri grupe bio u većini.

Društvo Idiota 3

Pobješnjela masa kliče Buzdovanu

Na krvavi stub srama nabija neistomišljenike

Krv curi po Fejsbuku, komentari kukavica pijene svakim slovom

Narod je lud, narod je omamljen neznanjem

Razumni ćute, hvale se kako to nije njihova bitka

Sve oko nas srlja u bespovrat

Buzdovan navlači konopac baš jako, pobjedjuje

Konopac se Narodu steže oko vrata

Besramno ćutimo i čekamo propast što će doći

Granice su postale najčešća svratišta

Dok srljamo putem novih stratišta

Nenaučeni istorijom glupani!

Intervju Miodrag Gajić, kandidat za odbornika u skupštini Banjaluke

Kandidat ste za odbornika u skupštini Grada Banja Luka. Zbog čega mislite da trebate biti odbornik? Na koji način možete pomoći gradjanima Banja Luke ukoliko budete odbornik?

Ja sam smatrao da Banja Luka nema dobrih odbornika i da su to sve ljudi koji nisu upućeni i nisu školovani. Samo koriste mjesto odbornika zbog odredjenih privilegija. Ja sam čovjek koji je dvadeset godina radio u gradskoj upravi i poznajem i gradsku upravu i problematiku gradske uprave. Poznajem i seosko i gradsko područje Banja Luke jer sam rodjen u banja Luci odnosno u jednom selu pored Banja Luke. Radio sam dugo godina kao tržišni inspektor i poznajem sva prezimena i sva sela i čitav grad. Radio sam u poreskoj upravi na svim poslovima od automatske obrade podataka, finansijama...posljednjih deset godina radio sam kao tržišni inspektor i stvarno poznajem problematiku u gradu i mislim da mogu pomoći gradu i svom narodu. Četrdeset godina sam radio a sada sam penzioner i dosta sam slobodan i mogu posvetiti punu pažnju problemima grada.

Kako gledate na rad gradske uprave u poslejdnjih četiri godine ali i prije toga?

Rad gradske uprave gledam tako da nisu riješavali bitne probleme grada. Uvijek su bili u konfuziji opozicija i vlast. Čak se i sama vladajuća koalicija nije se uvijek slagala. Bitne probleme u Banja Luci nisu riješili. Nisu riješili vodosnadbijevanje na seoskom području, grijanje nisu riješili iako se stalno zadužuju, nisu riješili spajanje gruntovnice i katastra a to je vrlo bitna stvar koja čeka na riješenje već dvadeset godina. Mislim da ima još mnogo stvari kojima gradska uprava nije posvećivala pažnju. Regulacioni planovi se prilagodjavaju pojedincima. Grupa ljudi je prilagodjavala grad interesima pojedinaca slično kao što se dešava na republičkom nivou.

Šta je ono što treba prioritetno uraditi?

Broj jedan je vodosnadbijavanje. Banja Luka ima 1200 kvadratnih kilometara a od toga je samo 200 kilometara grad. Sve ostalo je seosko područje. To područje je totalno zapostavljeno. Banja Luka je totalno zapustila selo i ništa ne ulaže u selo. Jedina fabrika Bema koja je bila u Bronzanom Majdanu je premještena u Mrkonjić grad jer nisu mogli obezbijediti prostor za fabriku. Samo nekoliko ljudi sad ide autobusima sa sela u Bemu. Banja Luka posljednjih 16 godina ništa nije riješila kada je grijanje u pitanju. To je isto prioritet.

Pogledajte Obilićevo. Tu ništa nije uradjeno a treba mnogo toga. Srediti pijacu, otvoriti prostor za penzionere jer Obilićevo ima oko 3500 penzionera, obezbijediti rubna područja. Takozvani Potok nema riješeno vodosnadbijevanje a ljudi žive par kilometara od centra grada. Omladini se mora omogućiti korištenje dvorane Obilićevo. Moramo riješiti tranzit na Obilićevu riješiti problem psihijatrijske bolnice, problem još jednog mosta na Obilićevu, riješiti obale Vrbasa...

To je veliki spisak želja. Budžet grada je sve manji i manji. Kako mislite pronaći sredstva za sve to?

Ja znam za probleme u budžetu. Ali treba naći novac za prioritete a to je svakako vodosnadbijevanje. Moramo ići na jačanje realnog sektora a vidjeti šta možemo sa javnim sektorom.  Realni sektor mora da ojača a da javni sektor bude manje opterećen. Moramo pokušati sa Republikom riješiti pitanje Toplane jer je Toplana je bila u vlasništvu Republike i Republika mora da pomogne gradu. Vrlo je bitno obezbijediti uslove za nova radna mjesta. Banja Luka mora ljudima koji žele da investiraju i omoguće nova radna mjesta u gradu pomoći na sve načine i olakšati im procedure jer je za Banja Luku u ovom trenutku svako radno mjesto zlata vrijedno. To će povećati sveukupne prihode u budžetu.

Problem Banja Luke je preglomazna administracija, izmedju ostalog. Godinama se govori o smanjenju administracije. Koliko je to moguće i hoće li opozicija insistirati na smanjenju broja zapsolenih u javnoj upravi?

Veome je teško izbacivati ljude. Veoma je bitno da ljudi rade ali treba izvršiti analizu sektora i odjeljenja. Ima mjesta gdje nedostaje ljudi a ima mjesta gdje imamo višak i gdje su ljudi zaposleni a nemaju šta da rade. Treba vidjeti da se izvrši preraspodjela. Ne bi trebalo otpuštati radnike ali treba stati u kraj neradnicima. To se može riješiti. Mi smo imali situaciju zaista sada u proteklom mandatu da su neki ljudi bili prezaposleni dok pojedinci nisu radili ništa.

Nekako je razmišljanje da odbornici uglavnom rade za ostvarivanje ličnih interesa. Može li se to mijenjati?

Može. Ja mislim da će se to promijeniti. Ne treba dozvoliti pojedincima da uzimaju prihode koje nisu zaslužili. Interesantno da mnogi koji su u Banja Luku došli sa strane vladaju gradom. Nemam ja ništa protiv takvih ljudi ali sa 80 odsto budžeta grada upravlja čovjek koji je juče došao u Banja Luku. Zar mi nemamo nekoga ko je odrastao u Banja Luci i da je sposoban da upravlja Banja Lukom.

Kako vidite Banja Luku u narednih nekoliko godina?

Banja Luku vidim da napredujem. Potrebno je zaposliti mlade da ne odlaze iz banja Luke. Potrebno je smišljeno raditi na razvoju Banja Luke. Moramo regulisati saobraćaj jer Banja Luka raste a mi imamo saobraćajni kolaps. Banja Luka mora više pažnje da posveti selu i poljoprivredi i to onim granama poljoprivrede koje su tradicionalne za Banja Luku a to su voćarstvo i stočarstvo i pčelarstvo. Moramo riješiti problem Agroprometa koji je u centru grada a čije zemljište nije regulisano.

Moramo podstaći natalitet, škole su po selima prazne. Ne smijemo dozvoliti da nam škole budu prazne. To je najbitnije i najopasnije.

Radnici Krajina osiguranja :

РАДНИЦИМА „КРАЈИНА ОСИГУРАЊЕ“ НИСУ ИСПЛАЋЕНЕ ПЛАТЕ

ЗА 4 (ЧЕТИРИ) МЈЕСЕЦА

• ванредни управник није успоставио континуитет пословања у друштву,
• радницима нису исплаћене доспјеле плате и накнаде за јун, јули, август и септембар мјесец, а ванредном управнику су исплаћене накнаде за јул и август мјесец у укупном износу 5.453,31 КМ,
• синдикални одбор и радници „Крајина осигурања“ су послали УРГЕНТНО Захтјев за контролу инспекцији рада и заштите на раду

У друштву за осигурање „Крајина осигурање“ а.д. Бања Лука је уведена дана 20.07.2016. године ванредна управа и именован ванредни управник Мирослав Лазендић у трајању од 3 (три) мјесеца.

Агенција за осигурање Републике Српске је наложила ванредном управнику низ активности и мјера ради успостављања процеса рада у Друштву.

У складу са рјешењем Агенције , ванредни управник је дужан :

„Да утврди све доспјеле и неплаћене обавезе Друштва, до дана увођења и за вријеме трајања ванредне управе и одреди приоритете у исплати, водећи рачуна о заштити осигураника, трећих оштећених лица и одржавању унутрашњих и међународних гаранција, а и континуиета пословања.

„Да, у зависности од утврђеног износа и доспјелости обавеза, под условом да расположива средства Друштва на рачунима нису довољна, подноси Основном суду Бања Лука, путем Окружног тужилаштва Бања Лука (у даљем тексту: надлежни суд), захтјеве за одобрење преноса новчаних средстава са трансакционих рачуна Друштва на којима је успостављена забрана Привременом мјером број 71 0 К 241671 16 КПП од 04.07.2016. године, а ради плаћања доспјелих обавеза Друштва.“

Привремену мјеру ради обезбјеђења забране преноса новчаних средстава од 04.07.2016. године, донио је Основни суд у Бања Луци због постојања основа сумње да је осумњичени Naveen Aggarwal обављајући функцију предсједника Управног одбора „Крајина осигурање“ а.д. Бања Лука починио кривично дјело злоупотребе службеног положаја или овлаштења из члана 347. став 3 i 4 и прања новца из члана 280. став 2. у вези са чланом 20. Кривичног Закона Републике Српске за пренос новчаних средстава који се налазе на рачунима друштва.

Дана 05.09.2016. године ванредни управник је поднио Захтјев за одобрење преноса новчаних средстава са трансакцијског рачуна друштва код Комерцијалне банке АД Бања Лука, и Основни суд у Бања Луци је донио дана 15.09.2016. године Рјешење којим се укида привремена мјера за новчани износ од 1.351.484,29 КМ, а ради рјешења доспјелих обавеза друштва према оштећеним, доспјелих обавеза по пореским рјешењима и других обавеза поменутог правног субекта. Међутим, ванредни управник није приступио исплати доспјелих плата и накнада радницима, иако из одобреног износа има довољно средстава за исплату свих доспјелих обавеза.

Синдикални одбор и радници Крајина осигурање“ а.д. Бања Лука су тражили више пута усмено и писмено од ванредног управника да изврши исплате доспјелих плата и накнада за јун, јули, август и септембар мјесец, али није одобрио. Стога радници су били приморани да поднесу приједлоге за покретање поступка мирног рјешавања радног спора. Такође, синдикални одбор и радници су послали УРГЕНТНО Захтјев за контролу друштва због неисплаћених плата и накнада, према Републичкој управи за инспекцијске послове, Сектор инспекције рада и заштите на раду. Ванредни управник није исплатио плате или накнаду плате у прописаним роковима, те начинио прекршај у складу са чланом 264. став (1) под 29) и став (3) Закона о раду.

Од дана увођења ванредне управе до данас нико од надлежних институција није предузео ниједну активност у циљу заштите права радника у „Крајина осигурање“ а.д. Бања Лука, а који редовно обављају послове и радне задатке и боре се за опстанак друштва. Стога, радници још једном апелују на све надлежне институције да помогну и ријеше огромне проблеме у овом друштву. ЖЕЛИМО ДА РАДИМО, ЖЕЛИМО ДА ПОСТОЈИМО И БОРИЋЕМО СЕ ДО КРАЈА!

Intervju- Milenko Jaćimović odbornik u skupštini Banja Luke

Zbog čega smatrate da ponovo trebate da budete odbornik?

Odbornik treba da bude servis gradjana Banja Luke. Same refernece koje treba da dobiju podršku gradjana su takve da treba da imaju hrabrost, znanje, iskustvo pa ponekad i drskost ličnu da bi ostvario neka poboljšanja i da bi uradio nešto za gradjane koji to traže i od Uprave i od odbornika i od Odjeljenja.

U proteklom mandatu postavio sam 156 odborničkih pitanja, pokrenuo 56 inicijativa i radom u komisijama i u saradnji sa Odjeljenja za gradjane Banja Luke riješio 44 inicijative. Više puta su me mediji proglasili za najaktivnijeg odbornika i sve me to natjeralo da pokušam obezbijediti novi mandat.

Preovladava mišljenje da su političari, konretno odbornici u proteklom mandatu uglavnom radili u korist ličnih interesa. Kako Vi gledate i na svoj ali i na rad skupštine Grada?

U svakom slučaju skupština grada i gradska uprava su institucije od posebnog značaja za lokalnu zajednicu i gradjani kada biraju odbornike treba da imaju odgovornost jer sam saziv koji je iza nas jeste takav da je 90 odsto odbornika prespavalo čitav mandat. Tri, četiri odbornika su se javljala, davala prijedloge i incijative. Ne smijemo zaboraviti ni rad kroz komisije, savjete i odbore gdje su mnogi odbornici iz ovog saziva izostajali i sebe onemogućavali da urade nešto za gradjane.

Kako gledate na saradnju gradske uprave i Skupštine grada? U nekoliko navrata dolazilo je do sukoba koji su gotovo blokirali rad skupštine.

Svako sukobljavanje i svaka blokada i težnja da ili Gradonačelnik sa svojim kabinetom ili predsjednik Skupštine sa svojim kabinetom nadjača nekoga rezultira negativnim procesom i značajnim usporavanjem u normalnom funkcionisanju grada Banja Luke.

Što se tiče perioda iza nas javnost je vidjela da je bilo neslaganja unutar skupštinske većine, bilo je i neispunjavanja koalicionih dogovora kada je u pitanju raspodjela funkcija. Opšta percepcija je da je ovaj četverogodišnji mandat protekao u sukobljavanju dva najvažnija funkcionera, gradonačelnika Gavranovića i predsjednika Skupštine, Balabana. To je i parlament ali i gradsku upravu značajno usporilo.

Mislite li Vi, kao odbornik, da je banjalučki budžet u dobroj mjeri služio za ispunjavanje interesa pojedinaca, interesnih grupacija bliskih vladajućim strankama. Imamo nekoliko afera koje se provlaće i kroz medije i kroz sudove. Uglavnom su vezane za zemljište.

U svakom slučaju bilo je odredjenih pojedinaca pa i kolega odbornika koji su na sreću bili u manjini a koji su svoj glas skupštinskoj večini uslovljavali odredjenim poslovima za firme koje su u vlasništvu njima bliskih ljudi. Ne možemo reći da je to bila praksa ali ta manjina je mogla da uslovljava i da blokira usvajanje odredjenih odluka tako da su mogli svojim nedolaskom u skupštinu ili neglasanjem da blokiraju rad skupštinske većine.

Treba li Banja Luka istrajati u borbi za sporno zemljište Poljoprivredne škole? Kakav je Vaš stav?

Ja sam u diskusijama napomenuo jednu lošu pojavu blokiranja budžeta i računa zbog sudskih presuda koje svakodnevno dolaze. Početkom djelovanja ovog saziva gradonačelnik je izmjenio odluku o uredjenju gradskog gradjevinskog zemljišta gdje je precizirao da bi sve zamjene zemljišta koje je grad oduzeo privatnom licu a to lice želi da izvrši zamjenu za gradjevinsko i slično...Radi te odluke veoma mali broj imovinsko pravnih slučajeva se nalazio u planu uredjenja gradskog gradjevinskog zemljišta i stranke su se odlučivale na tužbe i sada nam značajne sudske presude stvaraju ogromne probleme u budžetu. Tu mislim i na glomazna sredstva koja se izdvajaju na plate velike administracije. Oko 36 miliona se izdvaja na plate administracije koja je zaista prekobrojna a da li je efikasna-percepcija gradjana Banja luke kaže da nije dovoljno efikasna.

OK, da li Banja Luka treba da insistira na povratu zemljišta Poljoprivredne škole?

Banja Luka treba da insistira na povratu svih zemljišta u njenom vlasništvu ali i sprije;avanju nekih budućih radnji koje bi gradu oduzele vlasništvo nad zemljom. Banja Luci je još ostala samo značajna vrijednost u zemljištu koje se može prodati a novac da posluži za investicije, stimulacije...

Evidentno je da je iz godine u godinu budžet sve manji i zaduženiji. Šta je ono što je prioritetno da treba biti uradjeno, kako Vam izgleda Banja Luka sa ovakvim budžetom sada?

Budžet grada je blizu 130 miliona. Mi evidentno sa tom sumom novca bi mogli mnoge projekte završavati i pokrenuti razvojne programe. Medjutim sigurno ogroman dio budžeta odlazi na plate glomazne administracije i na vraćanje kredita. Kao i ovo što sam maloprije spominjao a to je da dobar dio budžeta odlazi na velik broj sudskih presuda koje su vezane za riješavanje imovinsko pravnih odnosa. Kad to sve saberemo vidimo da malo ili ništa ostaje za razvojne programe.

Vezano za izbore, Vaša stranka se promoviše nudeći gradjanima promjene i uz parolu da isti ljudi vladaju godinama Banja Lukom. Medjutim, predsjednik Vaše stranke je prije nekoliko dana potpisao sporazum sa kandidatom SNSD-a za gradonačelnika Igorom Radojičićem. To buni. O čemu se radi?

Tako je. Predsjednik stranke doktor Nenad Stevandić je potpisao sporazum sa Igorom Radojičićem. On se bazirao na planu i programima koje nudi Radojičić kao kandidat. Nakon istupanja kadrova iz SDS-a, tu mislim na mene, na Nenada Stevandića i Marinka Dragišića bilo je veoma malo kontakata, odnosno nije ih ni bilo, sa nekom drugom stranom tako da nismo ni imali alternativu. U svakom slučaju mi ćemo uvijek podržavati rad i djela budućeg gradonačelnika a ne ime. Bar što se mene tiče.

Gdje vidite Banja Luku u narednih nekoliko godina?

Banja Luka sa ovim obavezama kreditnim, sa ovakvom glomaznom administracijom I sa presudama koje nam stižu na naplatu može zadržati samo normalno funkcionisanje svih gradskih službi. Mi moramo naći resurse i prikupiti novac koji bi transformisali u razvojni program. Mi možemo reći da ćemo napraviti fabrike, izgraditi vrtiće, asfaltirati puteve. Za sve to treba novac kojeg za sada nema.

Oslobodite Gavranovića!

Javno molim izborni štab SNSD-a u Banja Luci da malo popuste Slobodana Gavranovića. Čovjek je vrijedno radio četiri godine svog mandata, imao problema sa novinarima, čini mi se više zbog grijehova svog prethodnika kojeg novinari uglavnom nisu ni dirali. Za razliku od Davidovića, Gavranović je bio makar pitan za postupke gradske uprave. Nismo bili u ljubavi ali je uvijek odgovarao.

E sad, to što izborni štab SNSD-a Banja Luka želi da ga dokrajči mi se uopšte ne dopada.

Slobodan Gavranović je čitav svoj odlazeći gradonačelnički kapacitet usmjerio u kampanju.

Svakodnevno dodjeljuje stipendije, donacije, druži se sa gradjanima.

Moje sumnje u brutalno iskorištavanje starine Gavranovića potvrdjuju i SNSD-ovi izvori iz vrha gradske vlasti. Tvrde da gradska uprava u posljednjih petnaestak dana, koliko traje kampanja, ne smije ništa da uradi bez znanja i odobrenja izbornog štaba SNSD-a u Banja Luci. Kada neka odluka treba da bude sprovedena prvo se šalje u štab koji procjenjuje da li je treba uraditi, odnosno da li je od interesa za kampanju. Odluke se proslijedjuju uglavnom viberom, slikama.

Izdrži Slobodane, sjeti se samo da će brzo sve da prodje. Ne znam samo zašto ti je sve i trebalo.

Izborne smjene

Svaki glas je bitan. Nije više ni tajna da se glasovi obezbjedjuju na razne načine, najčešće obećanjem posla. Zaposlenje obećava onaj ko ima vlast u odredjenom trenutku na odredjenoj teritoriji. Tako mi uopšte nije iznenadjenje ni to što sam na nekim izbornim skupovima vladajućih stranaka vidio neke ljude za koje nikada ne bih ni pomislio da ću ih tu vidjeti. Ne nakon svega u šta su se zaklinjali...naravno svako ima pravo izbora. Iako zbog takvih izbora i načina kolektivnog funkcionisanja tonemo kao narod bespovratno.

Izbori donose i razriješenja sa funkcija. Zbog dovodjenja novih ljudi. Tako je u Kotor Varošu još uvijek aktuelni načelnik tog gradića iskoristio predizborni dolazak stranačkih a ujedno i republičkih lidera u Varoš i izvršio smjenu na čelu Područne jedinice Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove. Moji izvori iz Uprave tvrde potpuno nelegalno. Preko lokala do vrha Republike a sve preko Centrale RUGIP-a u Banja Luci sa mjesta prvog čovjeka PU Kotor Varoš smijenjena je Radenka Slavnić a na njeno mjesto postavljena Biljana Živić kandidat SNSD-a u Kotor Varošu. PJ RUGIP-a u Kotor Varoš tako sada bar neko vrijeme ima dva direktora.

Nakon tribine SNSD-a u Kotor Varošu kojoj je prisustvovao i predsjednik te stranke Milorad Dodik smijenjeno je još nekoliko rukovodioca republičkih institucija u tom gradiću. Smijenjen je direktor lokalnog Fonda zdravstvenog odiguranja kao i direktor lokalnog Biroa za zapošljavanje.

Bila je planirana i smjena lokalnog direktora šumskog gazdinstva ali se od te smjene za sada odustalo zbog odnosa izmedju SNSD-a i DNS-a. Direktorica šumskog gazdinstva Vrbanja nosilac je liste DNS-a za Kotor Varoš.

Prosta matematika

Podaci ministarstva finansija Republike Srpske su sljedeći.

Ministarstvo u prvom kvartalu nije imalo procjenu koliko je Srpska zadužena ukupno u 2016 godini.

Krajem 2015 godine, pokazuju podaci, ukupan dug iznosio je 5,351 milijardi maraka.

Učešće duga u BDP iznosilo je krajem 2015 godine 60,5 odsto. Za ovu godinu nema procjena.

Na servis duga 2015 godine odlazilo je 602,3 miliona maraka. Ove godine na servisiranje dugova otići će 747,9 miliona KM.

2015 je servisiranje duga u budžetu Republike Srpske učestvovalo sa 37,40 odsto.

Ove godine na servis duga odlazi 44,30 odsto budžeta Republike Srpske.

Odumiranje mozga u kampanji

Mozak odumire u kampanji.  U toj mjeri da je upitno potpuno ozdravljenje. Donekle pomaže izbjegavanje gledanja izbornog programa ali ponekad sam prinudjen da ga gledam uživo.  Uživo je lošiji od srpskog fudbala kojeg sam prestao da gledam i uživo ali i na TV.

Na tribini ovih što bi htjeli da prave novu i ljepšu Banja Luku a vladaju dvadeset godina i od Banja Luke napravili interesnu lokaciju punu primitivnih mozgova visoki funkcioner poziva na srpstvo i jedinstvo. Na odbranu Srpske na čiji račun kao lord živi dvadeset godina. Dok ne ode do stana u Beču. Druge optužuje za probosansku politiku iako je bosansku platu primao i kao premijer i kao ministar i kao direktor. Veliki patriota. Iz očiju mu se vidi da bi sutra odmah u rov da brani interese Srpske ako zatreba. 

Banjalučki parlament je prethodne četiri godine izgledao baš nakaradno. Period prije toga nisam nešto pratio gradsku upravu nije bilo u inetersu kuće u kojoj sam radio.

Svakakvih lica a malo ih je odavalo da vrijede i pišljiva boba. I da znaju bilo šta osim kako iskoristiti odborničku i stranačku funkciju za lične interese. Zaista je bilo nekoliko ljudi koji su se svojski trudili da rade za interes naroda ali to je u sistemu u kojem plovimo gotovo nemoguća misija. Nemoguća dok narod ne prestane da se oduševljava tajkunima i onima koji su ih pokrali do gole kože. Ne bojim se za tih nekoliko imena, siguran sam da će ponovo ući u skupštinu grada ukoliko ih baš ne namagarče u njihovim rodjenim strankama. 

Ovi u jednoj stranci što pretenduju da preuzmu vlast i busaju se u prsa kako imaju tim i kako će osvojiti desetak mandata su tek priča za sebe. Kampanju baziraju na kritici postojećeg, bez riješenja i bez ideja. Na takva pitanja novinarima ne odgovaraju. Ponuda je izuzetno loša. Čast izuzecima, ima ih u svakoj stranci opozicije po nekoliko, nekoliko novih lica, koja vrijedno rade.

Nedovoljno za promjenu svijesti. Možda, samo možda, za početak nečega drugačijeg ali teško.

U Bistricu član jedne vladajuće stranke dovukao dva kamiona kamena i pjeska za makadam. U zamjenu moli za podršku na izborima. Stanoja nije vratio kamione. Kažem mu da ti isti vladaju dvadeset godina a da mi dvadeset godina nemamo ni asfalta ni vode a i struja je upitna. Dok selo dočeka asfalt neće imati ko ni da ga koristi. Stanoja zdravorazumski smiruje situaciju, kaže ovaj je bar dotjerao dva kamiona. Ja jebem i oca i majku i stranku i lidera. Poluglasno. Marina je u blizini. Prije nego što se udala mislila je da sam normalan.

Intervju Dragan Čavić kandidat za gradonačelnika Banja Luke

Zašto Dragan Čavić treba biti gradonačelnik i zašto mislite da ste bolji kandidat od ostalih kandidata, prije svega od najvećeg konkurenta kandidata SNSD-a?

Prije svega nije mi Milorad Dodik šef. Drugo, ja sam čovjek koji za svoje odluke odgovara, ne krijem se iza ljudi od autoriteta. Svoje poteze sam kroz cijelu karijeru povlačio i za njih bio odgovoran. Na svojim greškama sam se naučio, imam bogato političko iskustvo, imam bogato profesionalno iskustvo, imam izgradjen autoritet medju gradjanima i administracijom. Poznajem potpuno administrativne, finansijske, budžetske poslove. U svakom smislu mislim da sam bolji kandidat za gradonačelnika. Ne zato što se ja sam sebi svidjam. Govorim o praktičnim prednostima u smislu potreba grada Banjaluke. Grad Banja Luka i svaka organizaciona sredina je živo tkivo koje funkcioniše na viziji, operativnosti i odlučnosti. To sve imam u odnosu na ostale kandidate i na Dodikovog kandidata da budem potpuno otvoren. Ja nemam nikakvih repova kada je u pitanju gradska administracija. Moj protivkandidat za sobom vuče desetine repova njegove stranke koja je Banjalukom upravljala dvije decenije. On se tih repova ne može osloboditi. Njegova osnovna obaveza i zadatak je da te repove sakrije. Ja te repove ne mislim sakrivati.

Primjetno je da konstantno izbjegavate da spominjete ime Igora Radojičića. Stalno govorite Dodikov kandidat. Zašto?

Zato što je to tako. Izadjite na ulicu i pogledajte bilborde po Banjaluci. Jedini čovjek iz svih stranaka koji nema nikakve veze sa izbornim procesom u Banjaluci ima svoje lične bilborde u jednakom broju kao njegov kandidat a to je Milorad Dodik. Na svim skupovima i otvaranjima u Banjaluci što obimno koristi SNSD jer ima administraciju u Banja Luci u vlasništvu pojavljuje se Dodik i uz njega njegov kandidat. I kada ste vidjeli kandidata da ima svoj autoritet i svoju autonomiju. Ima što krišom prikazuje javnosti sve ostalo mu njegov šef daje do znanja da mu je šef. Meni šef ne može biti.

Kolika je potreba za promjenom vlasti u Banja Luci. Opozicija konstantno govori kako je Banja Luka ključna. U čemu je prioritetna potreba za promjenom vlasti u BL?

Mene ne interesuje širi politički kontekst. Razmišljam o promjeni u Banja Luci iz ugla banjalučana. Kad čovjek podvuče crtu sebi postavi pitanja a to su pitanja njima koji upravljaju Banja Lukom dvije decenije. Zašto niste ni počeli riješavanje pitanja Vrbasa i otpadnih voda u Vrbasu. U dvije decenije njihove vladavine grad je imao ekspanziju i širenje. Počeli su da rade projekat kolektora nikada nije završen, nikada nije dobio konačan epilog. Ni pokušali nisu da riješe pitanje izlijevanja otpadnih voda u Vrbas tako da je danas u Vrbasu sva kanalizacija. Da su svake godine u dvadeset godina uradili sto metara danas bi imali dva kilometra sredjene obale Vrbasa i odvedene otpadne vode da ne idu u Vrbas već negdje drugdje.

Zašto u dvije decenije njihove vladavine je došlo do dramatičnog opadanja broja preduzeća, preduzetničkih djelatnosti, nije bilo podsticajnih politika u realnom sektoru. Uopšte nije bilo nikakve podsticajne politike. Zašto je njihova administracija do te mjere narasla da 35 odsto budžeta pojede administracija. Onda budžet nema nikakve šanse da razvojno djeluje. Njihova administracija nije bila u stanju da 21 godinu nakon rata napravi spomenik palim borcima. Da ga ne bi napravili odredili su lokaciju kod Ferhadije potpuno svjesni da tu lokaciju neće prihvatiti borci. Nisu mogli da naprave spomenik a da ne govorim o drugim stvarima.

Sportski kolektivi...zar je moguće da dvadeset godina nisu napravili ni jednu sportsku dvoranu. Laktaši gdje je Dodik napravili dvije sportske dvorane, jedna je evropska. Zar je moguće da su sva sportska društva u Banja Luci potonula u najniže rangove takmičenja iako su to klubovi koji su okićeni trofejima, medaljama sa olimpijada i svjetskih i evropskih takmičenja. Da li je moguće da je danas Radnik iz Bijeljine moćniji klub od F.K. Borac koji ima veliku tradiciju a danas nije ni u Premijer ligi. Bokserski klub Slavija, bokseri iz Slavije boksuju pod zastavama drugih klubova jer ovdje nemaju mogućnost. Da ne govorim o košarkaškom klubu koji je potpuno uništen samo zbog Igokee. Iz Borca su izvukli kompletan igrački kadar, otvorili klub Student koji se finansira i održava isključivo kao rezervni klub za igokeu. Zar je moguće da Banja Luka sport finansira sa 1,2 miliona godišnje a 6 miliona Igokea potroši za ABA ligu, bar prema podacima sa zvanične stranice ABA lige.

Zar je moguće da Banja Luka dozvoli da se mijenjaju parcele gradjevinske za bezvrijedne seoske parcele  koje po pravilu rade ljudi iz političkog miljea SNSD-a. I da grad Banja Luka samo kada je u pitanju zemljište Poljoprivredne škole bude uskraćena za potencijalnih stotine miliona maraka.

Zar je moguće da grad Banja Luka može da dozvoli da Mile Radišić može da pravi objekat bez gradjevinske dozvole a da mu dozvolu da ministarstvo.

Zar je moguće da grad prepusti zemlju stare bolnice prepusti kliničkom centru. Da Milorad Dodik izadje i javno kaže da će pokriće dugova Kliničkog centra izvršiti prodajom zemljišta u centru grada. On već zna kome će ga prodati. Kakva je tu uloga Banja Luke?

I onda imamo 40 miliona za pokriće gubitaka republičke institucije a Banja Luka treba da vrati 200 miliona maraka kredita i garancija...Zar je moguće da grad Banja Luka dozvoli da Akvana napravi 8 miliona gubitka. Da ne nabrajam da u 4 godine nema ni jednog vrtića izgradjenog, ni jednog sportskog terena...O čemu se ovdje radi?

Kako ćete riješavati priču sa zemljištem? Ako dodjete na vlast očigledno će biti sukoba na relaciji Grad Vlada RS.

Ne znam zašto bi bilo sukoba. Vlada RS s tim nema nikakve veze. To je stvar za pravosudne institucije. Šta Vlada ima stim. Ima preko Geodetske uprave kojom upravljaju neki tamo polulikovi iz polusvijeta. Praveći raznorazne mahinacije dolaze do vlasništva nad gradskim gradjevinskim parcelama. Neće moći. Niko u gradskoj upravi nije imao hrabrosti da im se suprostavi negu su pravili poluriješenja da prežive situaciju. Ja ću beskurpulozno ući u pravni rat za povratak gradske imovine. Nema tu priče nikakve ništa me ne može spriječiti. Nikavi autoriteti. Dodikov kandidat ima probleme jer on ima autoritete koji će ga u tome spriječavati kao što su spriječavali i njegove prethodnike jer su i oni bili Dodikovi kandidati. To je ključni problem. Ja nisam Dodikov kandidat i ja neću imati nikakvih skurpula prema bilo kome iz bilo koje da je stranke kada je u pitanju imovina grada. Sva imovina grada će biti objavljena na zvaničnoj stranici. Raščistićemo sve te one raznorazne KČ-ove koje su mijenjali. To će neko da se pozabavi, ja neću da se bavim prošlošću ali ta prošlost opterećuje i sadašnjost i budućnost grada. U 4 naredne godine treba vratiti 80 miliona kredita koje su oni napravili a treba neko drugi da ih vraća. Gradjani ne shvataju da to oni treba da vraćaju njihove dugove. Pa da vidimo gdje je to potrošeno.

Hoćete li ići eventualno u restruktuiranje kreditnih obaveza?

To je vjerovatno neminovnost. Imamo koncepciju kako da se riješimo tog i na koji način da izvršimo restruktuiranje duga da rasteretimo ova opterećenja koja dolaze u vrlo kratkom periodu jer će to zablokirati funkcionisanje grada. To je činjenica. Grad je već zablokiran i održava samo najvitalnije funkcije razvojnih funkcija nema.

Kako ćete onda obezbijediti tih 5,6 miliona o kojima govorite za finansiranje novog zapošljavanja?

To sad neću reći ali ću to uraditi.

Evidentno je da je budžet grada u naboljem slučaju uzdrman.

Ma budžet je potpuno našpanovan. Potrebe su daleko veće od realnih prihoda. Oni imaju nerealnih rashoda. Budžet traži potpuno pretresanje. Kombinacija finansijskih mjera može dati efekta sigurno. Moj cilj je da rasteretim dug i da napravim suficit i da iz tekućeg suficita finansiramo razvoj. Nisam ja bez razloga najglasniji u NSRS kad su u pitanju budžetska sredstva. Najčešće mi iz vladajućih struktura govore da vrlo kompetentno govorim s tim što me ne slušaju. Ali tamo gdje ja budem odgovoran ja ću snositi odgovornost do kraja. I ja vam kažem napravićemo suficit. A iz tog suficita ćemo finansirati zapošljavanje i razvoj.

Šta nama znači da afaltiramo sve? Da nam brže odu djeca odavde, da se ne diže prašina kada odu u bijeli svijet? Ne može ovaj grad više trpiti beznadje jer beznadje proizilazi iz činjenice da ovdje niko ne vidi šansu. Moramo ljudima dati nadu da postoji šansa, da vide da se njegov kolega zaposlio a da to nije samo opština i administracija već i druga mjesta na kojima mogu da zarade platu.

Kako?

To znači mijenjati potpuno ambijent i organizaciju gradske uprave. Stvarati ambijent da ljudi ovdje investiraju. Ja ne mislim sjediti u kancelariji niti će moji šefovi sektora sjediti u foteljama, oni će dobiti užarene stolice i ima da rade.

Evidentno je da sto i nešto zaposlenih ima više u administarciji nego što je potrebno, kako ćete to riješiti?

Prvo moramo saznati koliko ima zaposlenih. Ne radi se samo o administarciji postoje agencije i fondovi koji se direktno finansiraju iz budžeta grada. Prvo moramo da vidimo koliko imamo zaposlenih, koliko ih ima po strukturi i koliko učestvuju u platama. Samo učinak može biti mjerilo finansiranje administracije i učinak je mjerljiv. Nema razloga da se u gradskoj administraciji plaše mog dolaska. Mene treba da se plaše neradnici, radnici ne treba da se plaše. Ko ne radi i nema nikakvog posla a zaposlio ga je neko tamo da sjedi a nema nikakvog posla imaće nižu platu. Ko radi imaće veću platu. Mene interesuje radni učinak mene ne interesuje broj. Mi imamo sad i restrikcije po novom zakonu koji će doći na dnevni red. Tri radnika na hiljadu stanovnika. To znači da u Banja Luci manje od 600 radnika treba da ima administracija a to podrazumjeva i fondove i agencije i sve drugo što čini administraciju. Imamo još veći problem a to su preduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu grada koja imaju gubitke. Imamo samo Akvanu plus Toplana plus Zavod za izgradnju preko 80 miliona gubitka. To je veliki problem i to je rezultat nesposobnosti da se problem fazno riješava u prethodnim godinama. Oni su problem odgađali i sad je dotjeralo cara do duvara jer više odgadjanja nema. Kako može administracija da živi i da svake godine mora da akumulira gubitak Akvane od osam miliona. On je dostigao oko 6,7 odsto ukupnog budžeta grada. Šta grad ima sa ugostiteljstvom? Staklenac u centru grada ima svake godine 100 000 gubitka. Šta ti ljudi rade? Šta su oni radili ove dvije decenije. Osam miliona gubitka je 4 ili 5 vrtića.

Osam i po miliona nenaplaćenog zemljišta koje je neki Perica Repajić zamjenama sa Poljoprivrednom školom dobio u vlasništvo i onda prodao. Osam i po miliona nije trebalo da ide u džep Perice Repajića već u gradsku kasu. To je samo mali dio zemljišta. Kad bi se gurnuo nos malo dublje u tu priču oko mahinacija sa zemljištem Poljoprivredne škole pa radi se od stotinama miliona. Umjesto da je grad Banja Luka to prodavala i ostvarivala prihod a taj prihod koristila isključivo za komunalnu infrastrukturu danas bi Banja Luka imala kolektor za prečišćavanje otpadnih voda, imala bi potpuno čist vrbas, kompletnu kanalizacionu mrežu, sportsku dvoranu, halogenu uličnu rasvjetu, uspješnije sportske kolektive. Ljudi jednostavno ne vide da se radi o njihovom novcu. Ko je za to kriv? Ko je doveo Banja Luku u takvu situaciju? SNSD koji Banja Lukom vlada dvije decenije i traže da vladaju još deset godina. To je vrhunski cinizam i drskost. Tražiti da im se da šansa još deset godina. Moj utisak je da hoće deset godina jer je to period zastarivanja za krivična djela u oblasti takvih vrsta mahinacija. Postoji jedna grupacija koja je živo zainteresovana da od Banja Luke otme onih 20 hektara od Z.Z. Agropromet. Neka ljudi skinu aplikaciju Google Earth i vide gdje se može graditi. Imate sad jednu jedinu lokaciju koja je podobna za širenje Banja Luke. To je zemljište u vlasništvu grada koje je koristila Poljoprivredna škola, to je dio oko FAM Jelšingrada i ima još jedna parcela to je područje Ekonomije na Laušu, Agroprometa. Grad stidljivo preduzima aktivnosti umjesto da uz svu moguću pompu i djelovanjem pravosudnih institucija djeluju. Oni svojim nedjelovanjem štite one koji postaju najveći zemljoposjednici. Isti cilj je sa zemljištem Z.Z. Agropromet.

Igor Radojičić je udarao čekić u NSRS kada su donodeni Zakon o stvarnim pravima i Zakon o zemljoradničkim zadrugama. Cilj i jednog i drugog Zakona je bio otimanje zemljišta. Poljoprivredne škole Zakonom o stvarnim pravima. Zakono o zemljoradničkim zadrugama zbog zemljišta zemljoradničke zadruge Agropromet. Ako ja budem gradonačelnik to im neće uspjeti. Ja hoću da regulacionim planom da predvidimo da na tom području gdje je Ekonomija napravimo gradsku Park šumu, tu ne treba puno novaca. Mi imamo stručne ljude koji na Šumarskom fakultetu to mogu da urade. Da imamo banjalučki Košutnjak. Za Banja Luku sada vrlo je mali park Mladen Stojanović.

Onda, 1500 djece u Banja Luci čeka na upis u vrtić a na birou imate ljude koji su osposobljeni da rade taj posao. Imamo radnu snagu imamo potrebe a nemamo riješenja. Mi smo zaboravili da postoje javno privatna partnerstva...Grad može pod jasnim uslovima vrlo lako to da riješi. Ako postoji volja postoji i riješenje.

Isto je sa igralištima u Banja Luci. Obidjite vidite kakva su a kakva su u regionu. To su minorni novci. Mi imamo socijalistička igrališta. Radi se o minimalnim invetsicijima, hiljadu razloge je da ih imamo a ni jedan da ih nemamo. Kod nas je administracija zatvorena u kancelarija a na glavni ulaz niko ne može da udje.

Oni ne mogu za dvadeset godina jedan ozbiljan most da naprave u gradu. Naprave jedan ali za privatne potrebe. Jedan ide na privatnu gradju Dodikovog zeta u Zalužanima a prije toga Bude Stankovića. To je bila njegova gradja. Grad je to investirao a ne mogu da riješe most u Prijakovcima i most u Adi poslije poplava. Koliko je mostova napravljeno u gradu dvadeset godina njihove vlasti?

Može li se riješiti problem Zelenog mosta?

Može se riješiti ali treba novac za to. Sigurno da Zeleni most u ovom trenutku nije prioritet ali pored Zelenog mosta Banja Luci treba još mostova. Banja Luka ima ozbiljan problem povezanosti desne i lijeve obale Vrbasa. Mi smo imali problem u Karanovcu do skora nisu mogla da prelaze vozila sa velikim teretom preko mosta. Morao je da ide u grad i prelazi preko gradskih mostova da bi istovario nešto u Novoseliji. Problem je i most u Srpskim Toplicama, Zeleni most. To su sve mostovi koje je vrijeme davno pregazilo. Na tim mjestima treba da budu mostovi sa više traka koji otvaraju normalnu komunikaciju. Za dvadeset godina nema pokušaja da se riješi saobraćajni haos sa zapadnim i Istočnim tranzitom. Izgradjena dva kružna toka a jedan koji je bio je zatvoren.

Kako se može riješiti rastući saobraćajni haos u Banja Luci? Da li je riješenje eventualno stvaranje jednosmijernih kružnih sistema?

Prvo, na ovaj način ovako kako jeste u gradu Banja Luci mora se napraviti nova saobraćajna koncepcija i to se mora osmisliti sistemom jednosmjernih ulica. Trebaju se riješiti parking mjesta na drugi način. Banjaluka je pretrpana autima, nije još baš kritično ali ide ka tome. Moraju se naći riješenja u vidu ili nadzemnih ili podzemnih garaža. Osloboditi ulice, smanjiti zagadjenje, možemo napraviti biciklističke trake gdje ih nema. U centru grada se mogu napraviti biciklističke trake na širokim trotoarima od Palsa do Malte. Moraju se naći riješenja da bi se grad riješio kolapsa i oslobodio zagadjenja. Mora se napraviti cjelovita koncepcija saobraćaja u Banja Luci. Imam osjećaj da se sve to radi parcijalno. Pa mi umjesto da imamo zeleni talas mi imamo crveni talas. Imamo strašna zagušenja u prijepodnevnim i poslijepodnevnim časovima u centru. Moraju se tražiti riješenja, neizdrživo je.

SNSD nikada nije imao koncepciju i strategiju razvoja i onda stavio prioritete. Ja ne mogu biti maliciozan. Odlična stvar je da su uradjeni putevi u seoskim područjima i to je dobro. Ali realna slika našeg sela je strašna. Mi smo napravili saobraćajnu infrastrukturu na selu ali nismo osnov za razvoj sela. Mi imamo Fond za unapredjenje sela a sve se svelo na izgradnju vodovoda, izgradnju ulične rasvjete i malih podsticaja za razvoj. Od budžeta od 1,4 miliona milion ide za plate u fondu. Šta je epilog? Nema ni jednog sela gdje raste broj djaka u školama. Mnoge škole se gase. Mi smo samo napravili puteve do vikendica onih koji su iz sela emigrirali u grad. To je realno stanje, realno je stanje da svaka peta kuća ima stoku, štalu. Ključno je da nije bilo strategije i podsticajne politike.

Turizam je grana kojom se Banja Luka uvijek makar deklarativno hvali, pored sporta i mladosti. Šta je riješenje za Banj brdo? Ponovo su se oglasili ljudi koji se zalažu da Banj brdo ostane bez saobraćaja. Bilo je pokušaja da se gore pusti saobraćaj zbog hotela koji je u vlasništvu poslanika SNSD-a. Kakav je vaš stav prema tome?

Problem se mora riješiti. Pustite šta je gore komercijalno. Postoji ogroman broj banjalučana koji nisu u stanju fizički da pješke odu gore. Evo ja nisam bio godinama, ne mogu. A volio bih da odem. Nekada su ljudi išli na Trešnjik a danas mogu samo oni koji mogu pješke da se popnu. Budimo realni to može možda 1 odsto banjalučana. Gore treba promijeniti pristup ne može se pasivno posmatrati. Treba zadovoljiti i potrebe da Banj brdo bude mjesto gdje je čista priroda gdje auta ne zagadjuju. Na žalost Banj brdo je jedina destinacija pored parka Mladen Stojanović gdje ljudi u Banja Luci mogu da odu da prošetaju. Ja sam maloprije govorio o još jednoj lokaciji a to je Ekonomija na Laušu...

Ali da se vratimo na problem. Treba omogućiti da Banj brdo odu i oni koji danas ne mogu a da bez ikakvih problema idu i oni koji treniraju i idu pješke i ne žele da se rampa ukine.

Nije to valjda nemoguća misija?

Nije nemoguća misija.  Ja znam da postoje ljudi koji su kroz javno privatno partnerstvo spremni da investiraju u žičaru koja bi išla, može da ide preko Vrbasa. To bi otvorilo spomenik na Banj brdu, vratilo njegovu atraktivnost. Radi se o vrhunskom umjetničkom djelu. To je mauzolej, gore se nalazi vrhunsko umjetničko djelo. Tu su reljefi sa obe strane koje je radio Anton Augustinčić. Nažalost niko se time ne bavi jer je spomenik u rasulu. To je lokacija koja je nekada bila turistička atrakcija Banja Luke. Kako danas govoriti o turističkoj atrakciji kojoj se ne može prići.

Dalje, postoji i mjesto koje se zove Trešnjik na kojem može da se napravi hiljadu krajnje atraktivnih sadržaja. Od koncerata koji mogu da traju danima, da nema buke u gradu sa Kastela ili Akvane pa ljudi u komšiluku ne mogu da žive od buke.

Meni je poznato da je Udruženje ugostiteljskih radnika prije četiri godine našlo sponzore da se uspostavi električni voz koji bi svaki dan išao na Banj brdo. Ljudi su rekli da će to donirati a da grad održava. Sad mi imamo da se godišnje troše plate na čuvarsku službu tamo a mogli smo manje trošiti za vozić koji bi otvorio prostor za dolazak ljudima uz ostanak zabrane automobilima. Da se ostavi prostora i za šetače i za voz. Da voz ima svoj vozni red i da u jednoj turi može da preveze 50 ljudi. Ljudi su besplatno to nudili i mogli smo riješiti problem. Pristup moguć a nema prolaska automobilima. Problem je apsolutno riješiv.

Zar je moguće da u dvije decenije njihove vladavine uz more aplikacija prema fondovima, mogućnosti grantova, grad nije uspio da povuče sredstva od raznih stranih agencija osim za Kastel. Valjda Banja Luka treba svake godine da aplicira za dvadeset projekata. Kako nije niko povukao sredstva za spomenik na Banj brdu koji je antifašistički spomenik. Sve je to ostvarivo raznim projektima.

Bijeljina je primjer. Bijeljina ima prečišćavač otpadnih voda. Bijeljina ima kolektor a sufinansijer je donatorskim sredstvima Vlada Švedske. A šta je sa Banja Lukom?

Ima li Banja Luka šansu?

Ja sam rekao samo dijelić stvari. Ja ovdje živim a naravno bavim se i politikom i imam mnogo informacija. Nedostatak potrebe da se ja bilo kome dodvoravam i dokazujem meni ostavlja prostor da nešto uradimo. Nisam govorio ni o IT sektoru. Vi imate u Banja Luci dvije velike firme kojima je isključiv klijent država, na razne načine preko ministarstava, preduzeća, Fondova, lokalnih zajednica...A imate mlade ljude koji izvoze svoje znanje u IT sektoru u inostranstvo, rade umjesto za Banja Luku projekte za Čikago jer ovdje ne mogu da dodju do izražaja. Takvih ljudi, mladih, kvalitetnih a koji nisu dobili šansu u svom gradu je dosta. Treba iskoristiti tu inventivnost tih mladih ljudi da umjesto da rade za strane kompanije rade za svoju zemlju i svoj grad. Nije lako ali imamo šansu.