петак, 27. јул 2018.

Krug po Mejdanu

Sastanak kućnog savjeta. Mitar predsjedava. Bolje bi vodio državu od ovih koji je sada vode ali to i nije neki uspjeh. Za njegovog vakta račun nam se samo povećava dok svi znamo šta je sa računima Republike Srpske. 

Tačka 1.
Jedna firma želi da uvede optičke kablove. "Može, kad smo dali Mtelu vala možemo i njima."
"Ja sam sa Mtelom odavno raskrstio". I ja bih ali šta ću kad imaju i SK i Arene."

Tačka 2.

"Moramo riješiti ovo ispred ulaza, voda nam prolazi nekud i stradale su kocke ove."

Zaključak je da se pronađe neko ko legalno posluje pa da se vidi šta treba da se uradi. Ja već mjerkam pločice, trebaju mi za selo. Ivo je skeptičan, više vjeruje u ovo što je napravljeno prije trideset godina kakvo god da je nego u popravku. 
Valja to napraviti pa nek potraje bar dvadeset godina i dobro je. Do tada će nas raseliti odavde dobacuje komšinica sa trećeg sprata. 

Sastanak zavšava. Selim se u market. Dolaze gosti. Njima sok meni pivo. Mira iz komšiluka za sve jedan proizvod pita za cijenu. Primjećujem da primjećuje razliku i u deset feninga. Snježana kuka kako joj je sin već predugo u Njemačkoj i kako mu je najteže to što ne viđa ženu i djecu. 

Selim u pekaru. M.V. twiteraš u usponu ulazi poslije mene.

"Kako je? Dobro je? Šta ima po twiteru, vidim tučeš? Ja imam problem u kafani sa twiterom." "Primjetio sam ja to, šta te briga ionako svi samo pametuju i da oprosti ova radnica seru po twiteru." "Ma da, svi se bune svi kao nezadovoljni a Mile svake izbore dobije."
"Ja recimo najviše volim ove kad pametuju a što su Milu i doveli na vlast."

"Vidimo se." Vidimo se."

Nego, drugar me zove da večeras na Manjači fotkamo pomračenje Mjeseca. Ako se razvedri kaže. 
Kakvo pomračenje davno nam se smrklo davno je rekao Baja, pomišljam.

петак, 20. јул 2018.

Gerila info: Vlada i ministarstvo su znali za namjeru Puteva da gradi naplatne kućice. Nije prihvaćeno da ih preuzmu Autoputevi!


Naplatne kućice u Glamočanima koje nikada nisu puštene u rad konačno će biti srušene. To se makar očekuje jer su ministar saobraćaja Neđo Trninić i direktor Puteva Republike Srpske uveli u rad izvođača radova koji je dobio posao rušenja naplatnih kućica. To što su na taj događaj pozvani mediji i što je to predstavljeno kao hvale bitan događaj sasvim je druga priča i pokazatelj u kom pravcu plovi ovaj brod već odavno.


Istorija naplatnih kućica u Glamočanima

Naplatne rampe Puteva Republike Srpske izgradjene su u Klašnicama na kraju magistralnog puta Banja Luka-Klašnice u smijeru iz Banja Luke 2013 godine. Nakon njih izgradjene su rampe na autoputu Banja Luka- Gradiška svega nekoliko kilometara od Klašnica. Tim rampama gazduje preduzeće Autoputevi Republike Srpske i te rampe su u funkciji.

Projekat proširenja magistralnog puta M-16, dionica Banja Luka-Klašnice, započet je izradom Studije saobraćajno ekonomske opravdanosti fazne rekonstrukcije i modernizacije na dionici Prijedorska petlja -Klašnice 2010-te godine. Kao razlog rekonstrukcije navedeno je povećanje bezbjednosti saobraćaja na ovom dijelu puta.
Studija je pokazala ekonomsku opravdanost na način da se Putevi RS kreditno zaduže a da kredit vraćaju na način da se uvede naplata za korišćenje ove dionice puta.
Vlada je odobrila kreditno zaduženje od 35 miliona maraka kao i dodatno kreditno zaduženje od 5 miliona za dodatne radove. Ukupno su rekonstrukcija i proširenje te dionice koštali 40 miliona maraka.


Projekat proširenja u svom sastavu imao je i projekat za izradu naplatnog mjesta u Glamočanima.

Problem je nastao pravljenjem naplatnih kućica Puteva RS i Autoputeva RS na svega nekoliko kilometara udaljenosti jednih od drugih. Problem je nastao zbog nedovoljne komunikacije između Puteva, Autoputeva, Vlade RS odnosno ministarstva saobraćaja Republike Srpske. Ministar saobraćaja Neđo Trninić čitav mandat, kada god se spomenu naplatne kućice u Glamočanima, uvjerava kako ministarstvo sa tim projektom nije imalo nikakve veze odnosno da je ministarstvo nevino u čitavoj priči. Ne zna se šta je gore, to da je moguće da ministarstvo nije bilo upoznato sa projektom Puteva ili to što u ministarstvu obmanjuju javnost.

Istina je da je ministarstvo saobraćaja, na čijem čelu se tada nalazio Nedeljko Čubrilović (član DNS-a kao i Trninić i Nešić), bilo blagovremeno upoznato sa namjerom tadašnjeg rukovodstva Puteva da gradnjom naplatnih kućica u Glamočanima pokrije dio troškova proširenja i rekonstrukcije magistralnog puta M-16.


U vrijeme raspisivanja tendera i realizacije projekta proširenja puta M-16 na snazi je bio Zakon o javnim putevima koji je ostavljao mogućnost propisivanja posebne naknade za upotrebu dijela javnog puta. Vlada Republike Srpske kao Skupština preduzeća i vlasnik Puteva o svemu je bila obaviještena.
Putevi su se 06.02.2013, nakon što je dionica završena, obratili Vladi Republike Srpske sa zahtjevom da bude izvršena prekategorizacija dionice puta Prijedorska petlja -Klašnice u brzu cestu. Traženo je da se ta dionica preda u nadležnost Autoputeva zajedno sa već izgradjenom naplatnom rampom. Na ovaj prijedlog nije stigao nikakv odgovor.

U medjuvremenu je donesen novi Zakon o javnim putevima 17.10.2013-te godine. Tim zakonom naplata putarine omogućuje se samo Autoputevima Republike Srpske. Dakle, zakon je promijenjen a Putevi su iz ministarstva onemogućeni da vrše naplatu putarine iako je to bilo predvidjeno planskim aktima Puteva koje je usvojila Vlada RS. Prijedlog da već izgrađene naplatne kućice u Glamočanima preuzmu Autoputevi, bez gradnje svojih, nije dobio odgovor.

Zbog gradnje naplatnih kućica u Glamočanima vođena je istraga protiv dvojice bivših direktora Pteva RS, Nedeljka Kneževića i Mladena Lazendića zbog sumnje da su gradnjom naplatnih kućica oštetili budžet Puteva za 2,1 milion maraka. Istraga je odlukom Okružnog tužilaštva obustavljena pod obrazloženjem da nije sporno da su pomenuta dvojica potpisali ugovore o izvođenju radova ali da je dokazano da je Vlada kao skupština preduzeća znala za rekonstrukciju magistralnog puta kao i da je bila o svemu upoznata.

четвртак, 19. јул 2018.

Gerila: Tajson na dvije stolice

Politički podobni dobijaju poslove u BiH i RS. Čak i ukoliko nisu najbolji kandidati i čak ukoliko već rade u državnoj upravi. Matrica po kojoj funkcioniše društvo Republike Srpske. Primjer koji slijedi nije ništa drugačiji i samo potvrđuje pravilo da pojedinci ukoliko su članovi stranaka na vlsati na bilo kom nivou mogu da rade po nekoliko dobro plaćenih poslova.
Komisija za Tajsona!
Zoran Maletić pomoćnik je ministra za resor poljoprivrede i ruralnog razvoja u ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. I pored nekoliko utemeljenih žalbi na rezultate konkursa Maletić je od nedavno (odlukom Komisije za izbor ali još ne i zvanično dok to ne potvrdi Senat Univerziteta) i docent na banjalučkom Poljoprivrednom fakultetu. Maletić je ujedno i član SNSD-a, gradski odbor Bijeljina, iako to kao državni službenik ne bi smio da bude.
Maletić je docent na Poljoprivrednom fakultetu postao nakon imenovanja za pomoćnika ministra. Izvori Gerile tvrde da nije, u krajnjem slučaju, sporno to što je neko istovremeno i pomoćnik ministra i docent na fakultetu ali tvrde da je upitno to na osnovu kojih kriterijuma je Maletić izabran za docenta jer je bilo mnogo boljih kandidata. Naši izvori sa Poljoprivrednog fakulteta tvrde da pomoćnik ministra Steve Mirjaniće uopšte nije ispunjavao sve potrebne uslove za prijem na mjesto docenta jer, kao prvo ima samo jedan rad od neophodna tri kao i  da ima doktorat iz svinjogojstva koji nema nikakve veze sa radom na genetičkim resursima. Dva mnogo bolja kandidata jednostavno su odbijena, tvrde izvori Gerile, pod obrazloženjem da nemaju završen poljoprivredni fakultet iako je uslov za rad na genetičkim resursima diploma biološkog fakulteta što su kandidati koji su ocjenjeni kao lošiji i imali.
Zoran Maletić kojeg inače zovu Tajson vječiti je kandidat za ministra poljoprivrede Republike Srpske. Tu fotelju mu za sada ne prepušta Stevo Mirjanić. Maletić je pomoćnik ministra za resor poljoprivrede i ruralnog razvoja od kraja 2015. godine. Na tu poziciju je doveden uz ogromnu asistenciju Vojina Mitrovića, narodnog poslanika iz Bijeljine, koji je u mandat na zalasku ušao kao član NDP-a pa u aferi “Papak” prešao u SNSD.
Ključan u čitavoj priči nije izbor Zorana Maletića već ponašanje Komisije koja je na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci odlučivala o izboru kandidata. Komisija u čijem sastavu su bila tri profesora (Gordana Đurić, Sonja Ivanovska, Aleksandar Ostojić) jednostavno je odbacila prijave pojedinih kandidata pod obrazloženjem da njihovo stručno znanje ne zadovoljava kriterijume konkursa jer su tumačili da se na Poljoprivrednom fakultetu mogu birati samo doktori poljoprivrednih nauka. Komisija je u izboru osporila doktorat iz bioloških nauka iako je biran docent na “očuvanju genetičkih resursa”. Komisija je Riješenje dostavila 29 maja 2018. godine. Komisija nigdje nije konstatovala, piše u žalbi na ovu odluku Komisije, savršen prosjek odbijenog kandidata kao i nagrade Univerziteta u Banjaluci.
Mišljenje Komisije za izbor kandidata su osporili ministarstvo prosvjete, institucija Ombudsmana za ljudska prava BiH i Komitet za etička pitanja Univerziteta u Banjaluci. Svi su konstatovali da je tročlana komisija bezrazložno odbacila prijavu kandidata sa doktoratom bioloških nauka. I pored toga komisija u istom sastavu donosi istu odluku i konstatuje da to nije dovoljan uslov za ispunjavanje osnovnog posebnog uslova.
(nastaviće se…)

уторак, 10. јул 2018.

Radari često kažnjavaju protiv zakona, tvrde stručnjaci!




Osamdeset odsto prekršajnih naloga koji građanima u Republici Srpskoj budu izdati u saobraćaju izdati su a da uopšte nije napravljen saobraćajni prekršaj. Ovo za Gerila info tvrdi stručnjak iz oblasti saobraćaja. To se gotovo isključivo odnosi na prekršaje koji se odnose na prekoračenje brzine.




O čemu se zapravo radi

Priča počinje tako što Republika Srpska uopšte nema evidenciju postavljenih znakova, odnosno ne zna se gdje stoji koji znak, čemu služi i koliko ih ima na putevima u Republici Srpskoj. To je ključno pitanje, tvrdi naš sagovornik, jer nepostojanje te evidencije ostavlja mogućnost proizvoljnog stavljanja znakova i pravljenje pravog haosa na putevima.

Kako se dešava da vozači plaćaju kazne iako nisu napravili prekršaj, logično je pitanje.

Naš sagovornik, koji insistira na anonimnosti, tvrdi da se to dešava u kombinaciji namjere da se od građana uzme što više novca i nedovoljnog poznavanja saobraćajnih propisa odnosno Zakona o bezbjednosti saobraćaja od strane vozača.

Znakovi izričite naredbe-u ovom slučaju za ograničenje brzine su ključni. Sagovornik Gerila info pojednostavljuje priču sa nekoliko slikovitih primjera.

Kamera kod motela NANA.


Na magistralnom putu M 16 kod pomenutog motela stoji kamera koja prati i registruje prekršaje koji se tiču prekoračenja brzine. Brzina kretanja vozila na tom dijelu puta ograničena je na 60 kilometara na sat. Prva nelogičnost je u tome što bi tu trebalo da stoji ograničenje na 80 kilometara na sat jer se radi o magistralnom putu, pojašnjava naš sagovornik, a na ovaj način se samo usporava saobraćaj i ugrožava bezbjednost. Kako god, znak ograničava brzinu kretanja na 60 kilometara na sat ali je sporno to što kamera registruje i kažnjava vozače koji voze brže od 70 kilometara na čas iako, to je ključno, između znaka ograničenja brzine i kamere postoji raskrsnica odnosno uključenje sa obližnje pumpe na magistralni put.



Šta to mijenja logično je laičko pitanje.

Mijenja se sve, pojašnjava sagovornik našeg portala. “Prema Zakonu o bezbijednosti saobraćaja znak ograničenja brzine vrijedi do prve sljedeće raskrsnice a raskrsnica je površina gdje se ukrštaju ili spajaju dva ili više puteva.” Čak i put sa pumpe? “Put je svaki javni put i nekategorisani javni put ili površina.” Poenta je u tome, pojašnjava naš sagovornik,  što po Zakonu o bezbjednosti saobraćaja svi vozači koji nisu vozili brže od 90 kilometara na sat na tom mjestu nisu počinili nikakv prekršaj jer naredba znaka koji ograničava brzinu na 60 prestaje prije kamere koja snima vozila.

Iz ministarstva unutrašnjih psolova su nam odgovorili na pitanja koja smo im poslali u vezi sa kamerom i ograničenjem brzine na ovom mjestu. Informacije iz MUP-a govore da je radar na ovom mjestu na magistralnom putu M 16 od 1.11.2011 do 21.7.2015 godine zabilježio 49 267 prekršaja.Najviše je evidentirano prekršaja koji se odnose na prekoračenje brzine od deset do dvadeset kilometara na sat (što prema tvrdnjama našeg sagovornika nije prekršaj na ovom mjestu).

“Na osnovu Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, svi vozači koji se na toj lokaciji kreću brzinom preko 70 km na sat čine prekršaj iz člana 44. istog zakona”- rečeno nam je u MUP RS.

Zanimljivo je, međutim to, što su nam u MUP-u potvrdili da radar kod motela NANA nije u funkciji od 21.07.2015 godine zbog kvara radarskog sistema. Što znači da kamera na pomenutoj lokaciji ne radi gotovo pune tri godine.

Slične stvari se dešavaju i sa pokretnim radarima, pojašnjava stručnjak saobraćajne struke za Gerila info.

Primjer je put od Klašnica prema Prnjavoru gdje u blizini jedne pumpe stoji znak ograničenja brzine na 50 kilometara na sat što u suštini nije sporno. Sporno je, međutim, to, tvrdi naš sagovornik, što policajci postavljaju prenosive radare na kraju pomenutog pravca i ograničenje brzine i dalje tretiraju po tom znaku iako nakon znaka ograničenja brzine na 50 postoje tri raskrsnice. Brzina je, budući da su raskrsnice poništile prethodno ograničenje, 80 kilometara na sat a ne više 50.

Tunjice



Na Tunjicama postoji znak koji ograničava brzinu kretanja na 40 kilometara na sat što ponovo nije sporno, tvrdi naš sagovornik. Ponovo je sporno to što odmah nakon znaka postoji raskrsnica koja ograničenje automatski poništava što znači da znak, ukoliko jeste neophodan, stoji na pogrešnom mjestu ili je potreban još jedan.


Još je nekoliko primjera koje navodi naš sagovornik u kojima radari bilježe prekoračenje brzine rukovodeći se znakovima ograničenja iako su ta ograničenja prestala zbog kasnijih raskrsnica. Vozači često uopšte ne prekorače brzinu kretanja vozilom po zakonu ali budu kažnjeni, tvrdi naš sagovornik.


U Agenciji za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske potvrđuju da ima primjedbi sa terena ali da znakovi mogu biti postavljeni na osnovu trajnih ili privremenih procjena. Napominju da svaki vozač u Republici Srpskoj ima mogućnost i pravo na sudsko odlučivanje i dokazivanje ukoliko smatra da je kažnjen a da nije trebao da bude. Istovremeno pozivaju vozače ali i ostale građane da Agenciji za bezbjednost saobraćaja dostave primjedbe koje imaju.

“Planirano je, i to je dostavljeno Vladi, da krajem ove ili početkom naredne godine bude urađena analiza kredibiliteta ograničenja brzine u Republici Srpskoj.”- kaže za Gerila info Milija Radović direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja RS.

To znači da će biti preispitana ograničenja brzine na putevima u Republici Srpskoj jer je očigledno da su ograničenja na pojedinim putnim pravcima isuviše rigorozna bez potrebe.

gerila info