петак, 29. јун 2018.

Čekajući transplantaciju u RS!



Neke stvari su u Republici Srpskoj lišene svake logike i razuma. Tako je u Republici Srpskoj sasvim logično da se izdvajaju velika sredstva za vozni park institucija, javno privatna partnerstva u kojima profitiraju privatne firme a da je nemoguće obezbijediti dva miliona maraka za kupovinu najosnovnijih medicinskih aparata.
Takav je slučaj u priči oko kupovine aparata za tipizaciju tkiva. Nabavku tog aparata u ministarstvu zdravlja obećavaju godinama, posljednji put ministar zdravlja Dragan Bogdanić je to javno obećao u januaru 2016 godine.
Aparat za tipizaciju tkiva košta oko dva miliona maraka a kupovina tog aparata omogućila bi kadaveričnu transplantaciju u Republici Srpskoj odnosno transplantaciju sa mrtvog donora što se u Republici Srpskoj ne radi.

Međutim, kupovina takvog aparata i omogućavanje kadaverične transplatacije ugrozila bi poslove privatnih dijaliznih centara sa kojima je Republika Srpska sklopila nelogične ugovore u kojima garantuje broj dijaliznih pacijenata. Prostom logikom aparat za tipizaciju tkiva povećao bi broj transplantiranih bubrežnih bolesnika a time smanjio broj korisnika privatnog dijaliznog centra sa kojim Vlada Republike Srpske ima potpisan ugovor o javno privatnom partnerstvu.
Republika Srpska godišnje za dijalizu izdvaja milionske iznose. Prema zvaničnim podacima Glavne službe za reviziju 2012 godine je za potrebe dijalize izdvojeno 36 miliona maraka. Vlada je dugo privatnom partneru plaćala najveću cijenu po tretmanu u regionu (110 evra) ali je taj iznos u međuvremenu smanjen.
U ministarstvu zdravlja su prije nekoliko mjeseci izjavili da aparat za tipizaciju tkiva nije jedini uslov za omogućavanje kadaverične transplantacije i da je to složen proces.

U međuvremenu u Federaciji BiH prva transplantacija sa mrtvog donora izvršena je 2006. godine, taj dio federalnog zdravstvenog sistema funkcioniše od tada bez smetnji i zdravstveni sistem FBiH je, kada su transplantacije u pitanju, daleko ispred zdravstvenog sistema Republike Srpske.
Ministar zdravlja Republike Srpske Dragan Bogdanić prije nekoliko dana ponovo je najavio kupovinu aparata za tipizaciju tkiva jer to konačno, prema njegovim riječima, dozvoljava priliv sredstava u budžet.

„Ja sam sa predsjednicom Vlade razgovarao. Plan je da se nabavi aparat za tipizaciju i mislim da ćemo to u jako kratkom vremenu da se dogovorimo. Na sreću našu punjenje budžeta i stanje sa budžetom je jako dobro i nemamo danas problem da finansiramo takve projekte koji nisu bili planirani na početku. Tako da potrudićemo se da uradimo što se prije može i što se više može.“- izjavio je Dragan Bogdanić.

Ono što u udruženjima pacijenata stalno napominju jeste to da se čitav problem pokušava prikazati složenijim nego što u stvari jeste kao i da no je najvažnije to što je transplantacija mnogo jeftinija od dijalize.

„U toku je nabavka aparata za tipizaciju tkiva, ministar je naglasio da će aparat vrlo brzo stići u UKC Banja Luka. To je jako bitno za pacijente jer će se moći obavljati tipizacija tkiva između primaoca i davaoca organa i naši pacijenti više neće biti prinuđeni da plaćaju i idu u druge države da to rade. Kupovinom aparata za tipizaciju olakšaće se pacijentima proces obrade za transplantaciju, a samim tim i smanjiti odliv sredstava iz budžeta koji ide u druge zemlje kada su naši pacijenti u pitanju.“rekla je za Gerila info Danijela Ivanović iz Udruženja za transplantirana i lica koja čekaju transplantaciju organa „Nada“.




среда, 27. јун 2018.

Povećanje plata kao povraćanje u mejdanskim noćima.

foto Politika.rs

Drugar se vratio sa godišnjeg odmora. Prvog nakon tri godine. Da, tri godine nije koristio ni dana. Jedna privatna firma je u pitanju a ime firme ne mogu da objavim jer bih samo naštetio prijatelju.
Prije nego što će sa ženom i djecom poći na more pijemo pivo i razgovaramo.

-Koliko imaš dana godišnjeg ako već nisi koristio par godina?
-Sedam dana.
- Pa kako sedam dana majku mu jebem?
- Pa eto tako.
- Pa što ne kažeš fino ja idem 15 dana? Šta ti mogu?
- E moj Čorba. Mogu ja to. Vratim se sa godišnjeg a oni skinu platu na 400 maraka. Ostave onaj dio koji svjedeno isplaćuju na banku, skinu sve na ruke što dobijam. I šta im mogu? Ništa.

Ćutim ja, ćuti on. Pivo se grije u rukama. Noć pada.

недеља, 24. јун 2018.

Tri godine Preko Drine

Blog Preko Drine proslavio je treći rođendan. Tiho i skromno u skladu sa brojem posjeta i uticajem.
Blog je rođen 23 juna 2015 godine tekstom http://vkovacevic.blogspot.com/2015/06/kupovina-po-mjeri-specijalnog-tuzilastva.html. Ukupno 524 teksta od kojih sam na neke jako ponosan bez obzira na čitanost. Blog je u prošloj godini ispratio nekoliko afera prvi, od početka do kraja. Najpoznatije su afera Radari i afera Uniforme.
Blog je ukupno za tri godine postojanja posjećen 235000 puta što je, cijenim, malo. Možda je konačno vrijeme za malo internet promocije.

Uzdravlje!

уторак, 19. јун 2018.

NSRS: Bez izmjena Zakona o krivičnom postupku i Zakona o javnim tužilaštvim


Skupštinska većina odbila je da na dnevni red današnjeg zasjedanja republičkog parlamenta budu uvrštene izmjene Zakona o krivičnom postupku i izmjene Zakona o javnim tužilaštvima. Izmjene koje su predložili poslanici opozicionih stranaka, njih sedamnaest u oba slučaja, trebalo je da ukunu imunitet tužiocima i da građanima omoguće nastavak krivičnog gonjenja u slučaju odustajanja od strane tužioca.
U obrazloženju Prijedloga Zakona o izmjeni Zakona o javnim tužilaštvima navedeno je da su razlozi za donošenje ovakvog zakona brojni a da je najvažniji razlog neusklađenost člana 29. Zakona o javnim tužilaštvima Republike Srpske sa članom 346. stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske.
Zakon o javnim tužilaštvima je definisao da glavni tužioci, zamjenici glavnih tužilaca i tužioci ne mogu biti krivično gonjeni, uhapšeni ili zadržani u pritvoru niti mogu odgovarati u građanskom postupku za mišljenje koje daju ili za odluke koje donose u okviru svoje službene dužnosti.
Apsurdno ali Krivičnim zakonikom Republike Srpske je definisano da sudija ili javni tužilac koji u vršenju svoje službene dužnosti u namjeri da pribavi sebi ili drugom korist ili drugom nanese štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Predlagač izmjena zakona navodi da su tužilaštva u proteklom periodu usvojila na stotine odluka kojima su obustavljene istrage protiv tužioca u slučajevima kada su građani samostalno podnosili krivične prijave i tužbe protiv tužioca u vezi njihovih odluka u vršenju službene dužnosti.
U Prijedlogu Zakona o izmjeni Zakona o krivičnom postupku predlagač je tražio da se u zakon ubace članovi koji će omogućiti da podnosilac prijave može nastaviti krivično gonjenje i nakon što tužilac donese odluku da nema osnova za pokretanje istrage. U obrazloženju se navodi da je u ovom trenutku prema trenutno važećim riješenjima Zakona o krivičnom postupku pravna sudbina građana u potpunosti u rukama tužilaca odnosno tužilaštava.
Šef Kluba poslanika SNSD-a u NSRS Radovan Višković je kratko, nakon što je skupštinska većina odbila da ove prijedloge izmjena dva zakona uvrsti na dnevni red, rekao da nema osnova da ove izmjene idu po hitnom postupku a da Klub SNSD-a nema ništa protiv da izmjene ovih zakona idu u redovnoj proceduri uz prethodnu stručnu analizu.

четвртак, 14. јун 2018.

RS nema kliniku za vantjelesnu oplodnju, sav posao radi privatnik


RS nema laboratoriju za vantjelesnu oplodnju, milioni odlaze privatnicima

“Ono što smo u želji da poboljšamo kvalitet, odnosno da održimo ovu jednu divnu praksu, da naši ljudi, odnosno majke ne moraju da putuju daleko, tako da imaju ovdje sve uslove”.

Ovo je u aprilu na otvaranju nove zgrade privatne zdravstvene ustanove Medico-S rekao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Dodik je bio u društvu ministra zdravlja Dragana Bogdanića i nekadašnjeg ministra zdravlja sada dekana banjalučkog Medicinskog fakulteta Ranka Škrbića, po mnogima i dalje neprikosnovenog vladara zdravstvenog sistema Republike Srpske. U Dodikovoj izjavi nema mnogo spornih detalja. Pacijenti koji se godinama bore da dobiju potomstvo u Republici Srpskoj svakako da zaslužuju najbolje uslove i šansu da postanu roditelji. Ono što, ipak, jeste sporno jeste to da najveća zdravstvena ustanova u Republici Srpskoj, Univerzitetski klinički centar, nema uslove za vantjelesnu oplodnju. Slučajno ili ne na UKC RS ne postoji laboratorija za vantjelesnu oplodnju. Sav posao u Republici Srpskoj odrađuje privatna klinika Medico-S.




Projekat za pravljenje savremene laboratorije za vantjelesnu oplodnju na UKC RS napravljen je 2012 godine. Tada je procijenjeno da je za pravljenje i opremanje laboratorije potrebno 700 000 maraka. Projekat je ostao mrtvo slovo na papiru a laboratorija nikada nije napravljena.

Sve vrijeme sredstva koja Republika Srpska na različite osnove (FZO RS, Palata Republike, lokalne zajednice) izdvaja za sufinansiranje ili kompletno finansiranje vantjelesne oplodnje završavaju u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. U aprilu je najavljeno da će Republika Srpska početi sa finansiranjem i trećeg pokušaja vantjelesne oplodnje što je, u svakom slučaju, odlična vijest.



Republika Srpska je od 2007 do kraja 2017 godine za finansiranje vantjelesne oplodnje izdvojila, samo preko Fonda zdravstvenog osiguranja, prema zvaničnim podacima iz ove institucije,             21 752 500 maraka. U prva tri mjeseca ove godine za vantjelesnu oplodnju izdvojeno je 770 000 maraka. Od 2007 do 2017 godine odobreno je 3955 zahtjeva. U prva tri mjeseca ove godine odobreno je 140 zahtjeva. Postupak vantjelesne oplodnje košta 5500 maraka.




„Ugovor za pružanje ove usluge osiguranicima Fonda zaključen je sa privatnom zdravstvenom ustanovom Medico-S iz Banjaluke, koja je za sada jedina u RS u kojoj se može raditi vantjelesna oplodnja. Jedna procedura koja podrazumijeva i terapiju, dijagnostiku i sam postupak vantjelesne oplodnje iznosi 5.500 KM.“- rekli su za Gerila info u Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

Godišnji trošak FZO, prema zvaničnim podacima, za vantjelesnu oplodnju iznosi oko 2,4 miliona maraka.

„Podsjećamo da FZO RS u cjelosti finansira dva postupka vantjelesne oplodnje ženama do 40 godina starosti, ženama od 41 do navršene 42 godine Fond finansira 50 odsto troškova. Ženama koje su starije od 42 godine, ukoliko rode dijete postupkom vantjelesne oplodnje, Fond u cijelosti refundira troškove.“– pojasnili su za naš portal u FZO RS.




U Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske tvrde da imaju u planu pravljenje i opremanje laboratorije za vantjelesnu oplodnju ali da takav projekat trenutno nije aktivan.

„U sklopu konstantnog unapređenja kvaliteta rada Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, kao i očekivanog početka modernizacije i rekonstrukcije Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC RS, koje je planirano nakon završetka projekta rekonstrukcije i opremanja Sjevernog krila i preseljenja hiruških organizacionih jedinica,  svakako je planirano i formiranje Centra za vantjelesnu oplodnju, ali takav projekat trenutno nije aktivan.“– tvrde u najvećoj zdravstvenoj ustanovi Republike Srpske.


Dok u zvaničnom odgovoru UKC RS piše da nikakav projekat još nije aktivan direktor ove ustanove Vlado Đajić kaže da je u toku izrada elaborata a da za sada ne zna koliko će izgradnja i opremanje takve laboratorije da košta, da će to biti poznato kada elaborat bude završen i kada bude raspisan tender.



„Plan naš jeste da sve moguće pretrage i dijagnostiku radimo u UKC RS i plan nam je da to bude najbolji centar u regionu kao što vidite u toku su građevinski radovi, nabavljamo opremu i u toku je edukacija naših ljekara i srednjeg medicinskog kadra. Plan je da ove godine oko stotinu ljekara ide na edukaciju u inostranstvo i mnogi ljekari iz inostranstva rade kod nas. Što se tiče vantjelesne oplodnje naš strateški plan jeste da se ona radi, pored drugih ustanova, i u našem Kliničkom centru.“– tvrdi, pomalo drugačije od zvaničnog odgovora UKC RS koji je poslat našem portalu, direktor UKC RS Vlado Đajić.



Poslanik SDS-a Davor Šešić napominje da niko, u svakom slučaju, ne može biti protiv toga da se vantjelesna oplodnja koja je jedina nada stanovnicima Republike Srpske koji se bore da dobiju potomstvo radi i u privatnim klinikama ali da nije logično da najveća zdravstvena ustanova u Republici Srpskoj ne radi isto to, odnosno da Republika Srpska nema sredstva za opremanje takve klinike.




„Ako znamo da je sve više vantjelesnih oplodnji, da je sve više zahtjeva za vantjelesnom oplodnjom onda možemo izvući zaključak da je bitno što prije formirati kliniku u okviru UKC RS i na taj način mladim bračnim parovima pomoći da dođu do potomstva. Naravno da nije sporno da postoje privatne klinike i da se to može i na privatnim klinikama obavljati ali s obzirom da pričamo o natalitetu i da je to nacionalna politika ili bi bar trebala da bude a s obzirom da se ne radi o ogromnim sredstvima mislim da bi bilo neophodno da se taj projekat realizuje. Nažalost najava realizacije tog projekta traje već deset godina. Nije realizovano a postavlja se pitanje zašto.“-kaže za Gerila info Davor Šešić.



Član skupštinskog Odbora za zdravstvo Krsto Jandrić uvjerava da je nepostojanje državne laboratorije za vantjelesnu oplodnju u Republici Srpskoj nedopustivo i da je to očigledan propust onih koji u Republici Srpskoj u zdravstvu deset godina donose odluke o svim pitanjima.

„Jedan u nizu propusta koji oni permanentno čine, jednostavno ne ponašaju se racionalno i dozvoljavaju da ogromna sredstva odu van zvaničnih institucija a ustvari za ta sredstva mogu da naprave u našem Kliničkom centru sve to i sigurno da bi i ovi koji sad to rade imali pored našeg Kliničkog centra mogućnosti da nastave da rade vantjelesnu oplodnju što bi bilo u interesu građana odnosno kategorije stanovništva koja ima potrebu za tim.“- rekao je za Gerila info poslanik i član Odbora NSRS za zdravstvo, Krsto Jandrić.

U klinici Medico-S nisu odgovorili na pitanja koja smo im proslijedili 30 maja. Piatli smo ih koliko vantjelesnih oplodnji je u posljednje tri godine urađeno u njihovoj klinici i sa koliko novca je Republika Srpska na različite načine učestvovala u sufinansiranju vantjelesnih oplodnji u toj klinici.

gerila.info

понедељак, 4. јун 2018.

Slike sjećanja na Sašu L.


2018
Jurim biciklom 30. Malo me usporava korpa za klinca. Jurim bez klinca sa njim se vozim kao po jajima. Previše je dragocjen mada to još ne shvatam punim bićem. Nisam svjestan.
Uglavnom, jurim na posao. Milanka L. stoji na autobuskoj stanici. Tu ženu nisam vidio godinama. Kada sam rođen donijeli su me u stan do njenog. Njena djeca su me ponekad čuvala, bili su stariji deset godina. Jedno od prvih sjećanja mi je igra sa Sašom.
Milanka L. je dvadeset šest godina u crnini. Ali doslovno svaki dan. Žena ne skida crninu. I svaki dan dvadeset šest godina već odlazi na groblje. Stajem da je pozdravim, obećavam da ćemo Stanoja, Aleksej i ja da navratimo uskoro...Ne lažem, zaista želim to...

1990
Sjedimo. Mater, Milanka L. i ja. U njihovom stanu. Saša L. se zamomčio. Ulazi u dnevnu sobu. Sav se naparfemisao i sredio. Ja pitam gdje će. Milanka kaže da ima randes. Prvi put sam čuo za tu riječ i nisam znao šta znači a nisam od stida smio da pitam.

1991
Moj deveti rođendan. Slika u glavi je izbledjela. Postojao je video zapis na kaseti. Veselje zbog odlaska u vojsku Saše L. On odlazi u vojsku a ja proslavljam deveti rođendan. Tada se slavilo kada sin odlazi u vojsku. Djelimično se sjećam baš velikog veselja na njihovoj porodičnoj vikendici.

1992
Dolazim iz škole. Već odavno smo preselili na Mejdan. Stari je negdje na ratištu. Mater me s vrata okreće i kaže da idemo kod teta Milanke. Saša je poginuo. Ostavljam torbu. Ne mogu se sjetiti da li sam išta u trenutku osjećao ili shvatio. Nisam se još susreo sa smrću direktno. Kasnije hoću ponovo ali već sam bio stariji. Mi klinci smo se igrali rata svakodnevno, zamišljali da osvajamo i branimo teritorije. Sanjali nove vojne čizme i torbe za školu ali smrt preko televizora teško da nas je svjesno doticala.
U Sašinoj kući mnoštvo. Uglavnom žene. Uglavnom tišina koju svakih nekoliko sekundi prekida jauk teta Milanke. Užas.
Saša je imao dvadeset. Mlad oficir. Negdje su ostali u okruženju njih nekolicina. Mislim da su tada svi poginuli. Djeca. Ono što sa sigurnošću mogu da kažem jeste da je tog dana umro i najveći dio teta Milanke.