Banja Luka raspored odbornika

SNSD je definitivni pobjednik izbora u Banja Luci. Pobjedu većom čini ubjedljiva pobjeda Igora Radojičića nad kandidatom Saveza za promjene Draganom Čavićem što svakako jeste iznenadjenje. Sve prognoze govorile su da će trka biti neizvjesna.

Zanimljivo je medjutim uporediti izbore 2012 sa upravo završenima u Banja Luci, bar kada je broj odborničkih mandata u pitanju. Tu se slika gotovo uopšte nije promijenila.

SNSD

SNSD je nakon izbora 2012 osvojio 11 odborničkih mandata. Kasnije su taj broj povećali prelaskom pojedinih odbornika iz drugih stranaka u njihove redove.

Nakon upravo završenih lokalnih izbora SNSD je u Banja Luci ponovo osvojio 11 mandata. Pet odbornika ove stranke braniće interese SNSD u narednom mandatu a to su činili i u prošlom. Medju njima su Marinko Umićević koji je prošli mandat započeo u PDP-u a završio ga u SNSD-u, Draško Ilić...

DNS

Demokratski narodni savez je 2012 godine osvojio 4 odbornička mandata. Isti rezultat najvjerovatnije ostvarili su i ove godine. Postoji mogućnost da ipak padnu za jedno odborničko mjesto ali je izvjesnije da ipak osvoje 4.

SPRS

Socijalisti su 2012 godine osvojili 3 odborničla mandata. Ove godine ostvarili su identičan rezultat.

Koalicija SNSD-DNS-SPRS imaće u novom sazivu banjalučke skupštine 18 odbornika što je više nego dovoljno za vladajuću većinu. Pod uslovom da ne bude iznenadjenja kada su u pitanju postizborne kolaicije što nije isključeno ali nije ni mnogo vjerovatno.

SDS

SDS je 2012 godine osvojio 4 mandata. Kasnije su dobili jednog odbornika ali su isto tako i izgubili dva kada je osnovana Ujedinjena Srpska. Na ovim izborima SDS je osvojio 3 mandata. U gradsku skupštinu ući će Aleksandar Petković dosadašnji odbornik, Predrag Vulin i Ljubo Ninković.

PDP

PDP je ostao na istim pozicijama kao 2012 godine. Tri odbornika. Odbornici će biti dosadašnji odbornik Zoran Talić, Draško Stanivuković i Tatjana Čičić ili Rade Mrdjen ili Dragan Petrović. U zavisnosti od kraja brojanja glasova i ličnih glasova.

NDP

NDP je naizgled najviše napredovao zahvaljujući kandidaturi Dragana Čavića za gradonačelnika. 2012 godine ova stranka nije postojala ali su stranke DP i NDS koje su kasnije stvorile NDP zajedno imale 5 odbornika u startu nakon izbora 2012. Medjutim nakon odlaska dva odbornika, jednog još prije formiranja zajedničke stranke i jednog kasnije u SDS NDP je ostao sa tri odbornika u upravo završenom sazivu.

NDP će u novom sazivu imati 4 ili 5 odbornika. Stare odbornike Mirnu Savić Banjac i Vladimir Mirošljevića i nove Dragana Talića i Radenka Puzića. Tu može biti manjih promjena jer nekolicina odbornika ima šanse da na osnovu ličnih glasova ostvari deset odsto stranačkih glasova i tako pretekne one na listi ispred sebe.

Opozicija će u novom sazivu gradske skupštine imati vjerovatnih 10 odbornika što je manje u odnosu na izbore 2012 godine ali ne manje u odnosu na kraj mandata prošlog saziva.

Ujedinjena Srpska

Ova stranka nije postojala 2012 godine. U novom sazivu imaće 2 odbornika. To neće biti Nenad Stevandić koji je osvojio najviše glasova u ovoj stranci. Biće to Milenko Jaćimović dosadašnji odbornik i Natalija Trivić koja će u skupštinu ući umjesto Stevandića.

Nezavisni odbornik biće Saša Čudić.

Izbori i slanje na političku deponiju

Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenadjujuće ubjedljivo.

Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno za razliku od svojih političkih protivnika ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banja Luka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banja Luku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi gradjane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.

Apsolutni neuspijeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banja Luci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banja Luci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banja Luci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu.

Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost gradjana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hervegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju.

Pobjeda Igora Radojičića u Banja Luci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić koji nije mlad ali nije ni star projektovan da bude spona izmedju dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banja Luci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korijenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banja Luci i da prizna koliko god to pojedincima bilo teško da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banja Luka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju Banja Luci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.

Od nekoliko hiljada do nekoliko stotina.

2012 godine pred svitanje lokalnih izbora kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banja Luke Slobodan Gavranović je u prisustvu vječnog princa Banja Luke, odlazećeg ali ispostaviće se ne zauvijek Dragoljuba Davidovića, najavio gradnju Poslovne zone Ramići. Odlazeći vječiti Davidović I novodolazeći jednomandatni Gavranović su završetak gradnje Poslovne zone obećali u ekspresnom roku a najavljeno je hiljadu novih radnih mjesta do kraja 2013 godine. U narednih nekoliko godina još nekoliko hiljada.

2016 godine pred svitanje lokalnih izbora kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banja Luke, Igor Radojičić, najavljuje za naredni period konačno oživljavanje Poslovne zone u Ramićima i nekoliko stotina novih radnih mjesta. Deset puta manje, četiri godine kasnije. A nije da je Radojičić baš deset puta mladji od Gavranovića. Možda od prethodne dvojice vladara najvećeg grada zajedno. Možda je Radojičić realniji i skromniji. Što ne mijenja činjenicu da je neko lagao.

Projekat izgradnje Poslovne zone ili Tehnološkog biznis parka Banja Luku je koštao 8,5 miliona maraka.

P.S. U SNSD-u vrijeme očigledno teče sporije ili vrijeme ne doživljavaju kao četvrtu dimenziju (što bi dokazalo da prate istraživanja) već i oni misle da je svemir vremenski neodredjen (što je za pohvalu). Vrijeme je dakle matematička a ne fizikalna vrijednost. Tako i vrtić na Starčevici, kojeg su svečano pred izbore 2014 otvorili Slobodan Gavranović i Igor Radojičić u svojstvu poslanika, i dalje čeka da počne sa radom. Možda i radi u Paralelnom univerzumu gdje Crne rupe ne gutaju mozak.

Slučaj Kuzmić Produžetak

Danas mi je u posjetu došao Radomir Kuzmić Došao je da me obavijesti da je uspio da izmoli odgadjanje deložacije koja je bila najavljena za 29 septembar. Nakon sastanaka u ministarstvu za izbjegla i raseljena lica obećano mu je da ga niko neće dirati dok mu ne bude pronadjeno trajno alternativno riješenje za smještaj. Takvu molbu ministarstvo je poslalo i Osnovnom sudu u Banja Luci po čijem riješenju porodica Kuzmić mora da napusti kuću u kojoj žive a koju su u ratu mijenjali za svoje imanje u Hrvatskoj a koje je sada devastirano.

Radomir Kuzmić kaže i da je na odgodu deložacije pristala i druga strana odnosno naslijednici lica sa kojim je Radomir Kuzmić u ratu mijenjao imovinu.

Ne znam da li je to pobjeda Kuzmića ali mi je neizmjerno drago jer je ta siromašna porodica postala žrtva nelogičnosti i njihova borba traje gotovo deset godina.

Posljednji pokušaj deložacije nije uspio jer je Radomir Kuzmić prijetio samoubistvom a deložaciju su spriječili i Radomirovi prijatelji i komšije.

Konačni obračun  16.avgust 2016

Lako je kada je najveći problem to što se oni koji preko RTRS-a vode Srpsku i zaklinju se u srpstvo i samostalnost ne obezbijede prenos srpskih nacionalnih selekcija. Lako je i kada se nerviraš zbog gluposti oko referenduma i vještački napravljene priče oko referenduma u Srebrenici. Još je lakše kada se nerviraš nedjelovanjem opzicije.

Jebeno je kada čekaš ponedeljak da te izbace iz kuće sa ženom i dvoje djece.

Sumnjam da Radomira Kuzmića iz Banja Luke zaboli neka stvar i što nema prenosa  a i to što su žene ušle u polufinale. Čisto ne vjerujem da ga mnogo dotiče i najava referenduma o Danu Republike. On je ratovao kada mnogi nisu i kada je trebalo kada to nije bila fingirana borba kao ovih što se bore samo za svoje milione i interese preko naroda.

Radomir Kuzmić iz Banja Luke, naselje Česma u ponedeljak 22 avgusta odlukom banjalučkog Osnovnog suda mora sa porodicom da napusti kuću u kojoj živi. Jebena sudbina a nikoga nije briga.

Kuzmići su u ratu svoje imanje u Hrvatskoj mijenjali za kuću u naselju Česma, legalno za šta imaju sve potrebne dokaze i papire. Prije deset godina bivši vlasnici kuće u Česmi tražili su i dobili poništenje ugovora i traže natrag svoju kuću u Banja Luci. Što je njihovo pravo i što ne znači da su u pravu. 2009 godine Radomir Kuzmić je danima štrajkovao gladju ispred Narodne skupštine Republike Srpske. Štrajkovao je iskreno i zaista što je bilo lako primjetno a u nekoliko navrata intervenisala je Hitna pomoć što su sve snimle mnogobrojne TV kamere.

Tada su Kuzmiću, nakon što je slučaj privukao pažnju javnosti, pomoć obećali svi. Mnogi poslanici tadašnjeg saziva, nekoliko ministara lično je s njim razgovaralo i obećalo riješenje njegovog problema.

Kuzmić mi je prije nekoliko dana rekao da mu je ponudjen privremen alternativni smještaj što on nije prihvatio jer mu nije djelovalo da će to biti i trajno riješenje. Kuzmić svo vrijeme napominje i da je njihovo bivše imanje u Hrvatskoj devastirano jer nikada nije korišteno nakon njihovog odlaska i zamjene imovine. Oni jednostavno nemaju gdje da se vrate a i kada bi imali njihov život je više od dvadeset godina u Banja Luci.

Radomir Kuzmić i njegova porodica u ponedeljak čekaju sudske izvršitelje. Radomir je rekao da živ neće napustiti kuću. Na žalost ishod je neizvjestan.

P.S. Najavljeni referendum (koji će ipak teško biti održan) od kojeg će Republika Srpska imati ogromnu političku štetu, procijenjeno je koštaće oko 1,5 miliona maraka.

Slučaj Kuzmić-foto 22 avgust 2016

Pokušaj deložacije porodice Kuzmić iz kuće u banjalučkom naselju Česma nije uspio. Sudski izvršitelj odustao je od deložacije jer je ponovo utvrdjeno da Kuzmići, koji su kuću iz koje treba da izadju mijenjali u ratu za svoje imanje u Hrvatskoj, nemaju gdje da odu osim na ulicu.

Kuzmići kuću moraju da napuste po Riješenju banjalučkog Osnovnog suda a po zahtjevu nekadašnjih vlasnika kuće. Kuzmići tvrde da su kuću regularno mijenjali za svoje imanje koje je devastirano i nije održavano nakon zamjene kako piše u ugovoru o zamjeni.

Pokušaju deložacije asistiralo je desetak policajaca. Okupilo se i dvadesetak Kuzmićevih prijatelja. Bio je prisutan i poslanik u NSRS, Adam Šukalo.

Radomir Kuzmić koji u kući živi sa suprugom i dvoje djece ranije je govorio kako živ neće napustiti kući. Tvrdi da je na djelu ogromna nepravda.

Kuzmić je prije nekoliko godina štrajkovao gladju ispred NSRS danima i tada mu je obećana pomoć do koje nije došlo.

Tri referendumska tipa

U danima koji su prethodili referendumu razgovarao sam sa stotinama ljudi. Slučajno, ne ciljano, ali je referendum svakako i logično bio jedna od tema. Često i glavna. Čuo sam mnogo različitih mišljenja, sa nekima se nikako nisam mogao složiti i takve sagovornike sam uzalud pokušavao ubijediti da im je mišljenje pogrešno. Kao što su i oni mene. Sve one koji su imali bilo kakvo mišljenje o referendumo mogu podijeliti u tri grupe.

Prva grupa je ona koja slijepo vjeruje da je referendum apsolutno neophodan i da predstavlja suštinsku odbranu Republike Srpske. Ti sagovornici uglavnom ne izlaze ni na izbore nikada jer kažu da ih politika ne zanima ali na referendum moraju da izadju. Politički su i društveno, apsolutno neaktivni, ali su spremni da daju glas.

Druga grupa je ona koja kaže da je svjesna da je priča oko referenduma prevara Milorada Dodika i njegovo sredstvo za jačanje posustale vlasti. I pored takvog mišljenja ta grupa je bila spremna da izadje na referendum jer je u pitanju viši interes o kojem ne žele da raspravljaju. Znači svjesni su, kako kažu, da je referendum prevara i trik ali moraju da glasaju. 

Treća grupa mišljenja je da je referendum štetan po Republiku Srpsku i tvrdili su da nipošto neće da izadju jer smatraju da je to najbolje za Srpsku. Bojkot.

Zaista ne znam ko je kako na kraju postupio. Znam samo da sam o referendumu u posljednjih nekoliko dana započeo desetak tekstova i onda svaki osušenih usta od nervoze brisao.

Izlaznost je na kraju pokazala ko je od ove moje tri grupe bio u većini.

Društvo Idiota 3

Pobješnjela masa kliče Buzdovanu

Na krvavi stub srama nabija neistomišljenike

Krv curi po Fejsbuku, komentari kukavica pijene svakim slovom

Narod je lud, narod je omamljen neznanjem

Razumni ćute, hvale se kako to nije njihova bitka

Sve oko nas srlja u bespovrat

Buzdovan navlači konopac baš jako, pobjedjuje

Konopac se Narodu steže oko vrata

Besramno ćutimo i čekamo propast što će doći

Granice su postale najčešća svratišta

Dok srljamo putem novih stratišta

Nenaučeni istorijom glupani!

Intervju Miodrag Gajić, kandidat za odbornika u skupštini Banjaluke

Kandidat ste za odbornika u skupštini Grada Banja Luka. Zbog čega mislite da trebate biti odbornik? Na koji način možete pomoći gradjanima Banja Luke ukoliko budete odbornik?

Ja sam smatrao da Banja Luka nema dobrih odbornika i da su to sve ljudi koji nisu upućeni i nisu školovani. Samo koriste mjesto odbornika zbog odredjenih privilegija. Ja sam čovjek koji je dvadeset godina radio u gradskoj upravi i poznajem i gradsku upravu i problematiku gradske uprave. Poznajem i seosko i gradsko područje Banja Luke jer sam rodjen u banja Luci odnosno u jednom selu pored Banja Luke. Radio sam dugo godina kao tržišni inspektor i poznajem sva prezimena i sva sela i čitav grad. Radio sam u poreskoj upravi na svim poslovima od automatske obrade podataka, finansijama...posljednjih deset godina radio sam kao tržišni inspektor i stvarno poznajem problematiku u gradu i mislim da mogu pomoći gradu i svom narodu. Četrdeset godina sam radio a sada sam penzioner i dosta sam slobodan i mogu posvetiti punu pažnju problemima grada.

Kako gledate na rad gradske uprave u poslejdnjih četiri godine ali i prije toga?

Rad gradske uprave gledam tako da nisu riješavali bitne probleme grada. Uvijek su bili u konfuziji opozicija i vlast. Čak se i sama vladajuća koalicija nije se uvijek slagala. Bitne probleme u Banja Luci nisu riješili. Nisu riješili vodosnadbijevanje na seoskom području, grijanje nisu riješili iako se stalno zadužuju, nisu riješili spajanje gruntovnice i katastra a to je vrlo bitna stvar koja čeka na riješenje već dvadeset godina. Mislim da ima još mnogo stvari kojima gradska uprava nije posvećivala pažnju. Regulacioni planovi se prilagodjavaju pojedincima. Grupa ljudi je prilagodjavala grad interesima pojedinaca slično kao što se dešava na republičkom nivou.

Šta je ono što treba prioritetno uraditi?

Broj jedan je vodosnadbijavanje. Banja Luka ima 1200 kvadratnih kilometara a od toga je samo 200 kilometara grad. Sve ostalo je seosko područje. To područje je totalno zapostavljeno. Banja Luka je totalno zapustila selo i ništa ne ulaže u selo. Jedina fabrika Bema koja je bila u Bronzanom Majdanu je premještena u Mrkonjić grad jer nisu mogli obezbijediti prostor za fabriku. Samo nekoliko ljudi sad ide autobusima sa sela u Bemu. Banja Luka posljednjih 16 godina ništa nije riješila kada je grijanje u pitanju. To je isto prioritet.

Pogledajte Obilićevo. Tu ništa nije uradjeno a treba mnogo toga. Srediti pijacu, otvoriti prostor za penzionere jer Obilićevo ima oko 3500 penzionera, obezbijediti rubna područja. Takozvani Potok nema riješeno vodosnadbijevanje a ljudi žive par kilometara od centra grada. Omladini se mora omogućiti korištenje dvorane Obilićevo. Moramo riješiti tranzit na Obilićevu riješiti problem psihijatrijske bolnice, problem još jednog mosta na Obilićevu, riješiti obale Vrbasa...

To je veliki spisak želja. Budžet grada je sve manji i manji. Kako mislite pronaći sredstva za sve to?

Ja znam za probleme u budžetu. Ali treba naći novac za prioritete a to je svakako vodosnadbijevanje. Moramo ići na jačanje realnog sektora a vidjeti šta možemo sa javnim sektorom.  Realni sektor mora da ojača a da javni sektor bude manje opterećen. Moramo pokušati sa Republikom riješiti pitanje Toplane jer je Toplana je bila u vlasništvu Republike i Republika mora da pomogne gradu. Vrlo je bitno obezbijediti uslove za nova radna mjesta. Banja Luka mora ljudima koji žele da investiraju i omoguće nova radna mjesta u gradu pomoći na sve načine i olakšati im procedure jer je za Banja Luku u ovom trenutku svako radno mjesto zlata vrijedno. To će povećati sveukupne prihode u budžetu.

Problem Banja Luke je preglomazna administracija, izmedju ostalog. Godinama se govori o smanjenju administracije. Koliko je to moguće i hoće li opozicija insistirati na smanjenju broja zapsolenih u javnoj upravi?

Veome je teško izbacivati ljude. Veoma je bitno da ljudi rade ali treba izvršiti analizu sektora i odjeljenja. Ima mjesta gdje nedostaje ljudi a ima mjesta gdje imamo višak i gdje su ljudi zaposleni a nemaju šta da rade. Treba vidjeti da se izvrši preraspodjela. Ne bi trebalo otpuštati radnike ali treba stati u kraj neradnicima. To se može riješiti. Mi smo imali situaciju zaista sada u proteklom mandatu da su neki ljudi bili prezaposleni dok pojedinci nisu radili ništa.

Nekako je razmišljanje da odbornici uglavnom rade za ostvarivanje ličnih interesa. Može li se to mijenjati?

Može. Ja mislim da će se to promijeniti. Ne treba dozvoliti pojedincima da uzimaju prihode koje nisu zaslužili. Interesantno da mnogi koji su u Banja Luku došli sa strane vladaju gradom. Nemam ja ništa protiv takvih ljudi ali sa 80 odsto budžeta grada upravlja čovjek koji je juče došao u Banja Luku. Zar mi nemamo nekoga ko je odrastao u Banja Luci i da je sposoban da upravlja Banja Lukom.

Kako vidite Banja Luku u narednih nekoliko godina?

Banja Luku vidim da napredujem. Potrebno je zaposliti mlade da ne odlaze iz banja Luke. Potrebno je smišljeno raditi na razvoju Banja Luke. Moramo regulisati saobraćaj jer Banja Luka raste a mi imamo saobraćajni kolaps. Banja Luka mora više pažnje da posveti selu i poljoprivredi i to onim granama poljoprivrede koje su tradicionalne za Banja Luku a to su voćarstvo i stočarstvo i pčelarstvo. Moramo riješiti problem Agroprometa koji je u centru grada a čije zemljište nije regulisano.

Moramo podstaći natalitet, škole su po selima prazne. Ne smijemo dozvoliti da nam škole budu prazne. To je najbitnije i najopasnije.