четвртак, 05. март 2020.

Mile, Mićo i Konobar


Sve ovo nije se desilo ali ne bi čudilo da jeste

U banjalučkoj kafani dok kroz poluprigušeno svjetlo dopire lagana nota krajiške pjesme Mile i Mićo se gledaju kao na prvom sastanku. Mile se mršti, obrve mu se spajaju u jednu jer se ježi na krajišku pjesmu iako godinama savršeno glumi kako je ljubitelj iste. Ćuti, neće da se žali, bilo kakvo odvraćanje pažnje sa pregovora sa Mićom od Semberije nije poželjno.

Mile: Slušaj Mićo, da se ne zajebavamo ovi tvoji znaš i sam nikada neće pobijediti. Mi imamo tih projekata za Semberiju daj da se dogovorimo.

Mićo: Nisam ja protiv samo ne znam kako da izađem iz začaranog kruga.

Mile: Ti još malo potpiruj a i ja ću pa će te Mirko izbaciti i onda opletemo kako ne poštoju različite stavove i slično. Reći ću ja da su instruisani iz Tuzle da bi se spriječio razvoj Bijeljine.

Konobar: Iz Tuzle?

Mile: Ćuti mali.

Mićo: Pa dobro, projekti su projekti...

Mile: Nego šta. Ima Bijeljina da zasija kao Laktaši. Spremni smo da uložimo velike pare. Znaš, Bijeljina nam je važna. Granica, Srbija, Rusija, gasifikacija...

Mićo: Pa jeste, treba uložiti u Bijeljinu

Mile: Naravno, samo da rješimo to. Ti vidi šta ćeš sa tim svojima a ja ću sa svojima u Bijeljini lako, oni ionako ne smiju pisnuti. Pogledaj Doboja, do juče su proklinjali Obrena, on im sada šef...ha ha ha ha.

Konobar: Šefe a što ne uložite svejedno u Bijeljinu što Vam treba da Mićo pređe?

Mile: Ćuti mali, nemaš pojma.

Mile: Onda jesmo se dogovorili? Ti Mićo pravi frku, glumi žrtvu i gledaj da te izbace, nemoj slučajno sam da izlaziš to nam ne odgovara, već da te otjeraju pa da možemo onda reći...

Mićo: A ono...?

Mile: Koje ono? Ma to ništa, jebeš to...

Mile: Znači dogovorili smo se...ulažemo milione u projekte.

Konobar: Jel ima Vlada pare za to?

Mile: Mali, jesi li ti konobar ili glumiš nekog ekonomistu ovdje?

Mićo: Stvarno u pravu je, šta kaže Višković za te projekte nikako on da se oglasi. Valjda Vlada treba da ulaže pare...

Mile: Koji Višković? Aha...Ma kakav Višković eno ga gugla koronu. A ti mali nemoj da sereš previše.

Pružaju ruku jedan drugom. Kroz prigušeno svjetlo ugostiteljskog objekta pronose se zvuci sa radio stanice.

„Crni gavran crni gavran rašio krila, iznad kuće, iznad kuće Vojvode Momčila....“