Nakon izbora obećao sam analizu
kampanje I rezultata izbora pojedinačno po strankama. Volja me je uglavnom za
tako nečim prošla ali ipak ukratko:
SDS
Prije početka kampanje I u kampanji u
banjalučkom SDS-u su tvrdili da očekuju 12 odborničkih mandata u skupštini
Grada Banja Luka. To je bilo toliko nerealno I sumnjam da su ta očekivanja bila
iskrena već neuspješan pokušaj marketinga. Ukoliko je neko u banjalučkom SDS-u
zaista I očekivao 12 mandata u Banja Luci to je problem druge prirode.
SDS sa osvojena tri mandata u Banja
Luci nakon svega što se dešavalo u banjalučkom gradskom odboru (razjedinjenost,
nesloga I medjusobne optužbe) može da bude zadovoljan iako je to izrazito loš
ali očekivan rezultat.
SDS je, doduše u najvećem gradu
osvojio 8900 glasova što je za 300 glasova vise nego 2012 ali je veća izlaznost
dovela do toga da to znači jedan mandat manje.
SDS je u Banja Luci vodio konfuznu
kampanju. Kampanju iz autobusa. Neko im je rekao I to da će vjerovatno pun
pogodak biti I to da se kandidati, različitih profesija I životne dobi jednako
oblače. U iste stranačke majice. To definitivno nije bio nikakav pogodak.
Pojedini kandidati ove stranke na
predizbornim konferencijama za novinare nisu odgovarali ni na pitanja novinara
a kampanja se uglavnom zasnivala na kritici postojećeg bez previse nudjenja
riješenja.
SDS u Banja Luci je u kampanji pored
organizacije imao I drugu vrstu problema. Neprepoznatljivost. Od svih, na republičkom
nivou, prepoznatljivih lica SDS-a iz Banja Luke je samo narodni poslanik Davor
Šešić. U redu, i Ognjen Tadić. Vrh SDS-a nije se pretjerano uključivao u kampanju u Banja
Luci što se pokazalo kao greška. Banja Luka je umjesto da bude glavna stanica
ove stranke postala I ostala daleka nebitna ispostava Istoka na Zapadu.
Sutra: PDP koji nije iskoristio to
što su iz Banja Luke Branislav Borenović, Mladen Ivanić, Igor Crnadak…Talić
prepušten sam sebi.
