Polazak u šest ujutro. Prvo moramo do
Bosanske Krupe, zatim do Posušja. S kraja na kraj Krajine. Kafa u Kamelu gorivo
u Škodu, Škoda na minusu dahće kao singerica željna otvorenog puta. Hankok je
takodje spreman, druga mu je zima, apsolutno je zadovoljio.
Prijedor tangiramo idemo dalje ka
Novom. Od Novog do Krupe raj na zemlji. Iako je jesen kasna. Najljepši dio
države. Apsolutno.
U Bosanskoj Krupi načelnik je
nestrpljiv da što prije završimo posao. Najavili su mu se Japanci a kaže nikada
ne kasne. Ja konstatujem da je dobro dok nisu Singapurćani. Drugi mu je mandat,
kaže da je osvojio vise glasova od stranke koja ga je kandidovala. Vrijeme je
da ga izbace iz stranke, provociram ali ne pominjem banjalučke primjere gdje je
dobar rezultat pojedinaca uplašio stranačke lidere.
Završavamo prije Japanaca.
Kanjon Une užasan za vožnju. Prolazimo
Bihać. Ova strana Unsko Sanskog kantona mi je poprilična nepoznanica. Drugar na
mjestu suvozača osim što je apsolutni majstor kamere majstor je I za gurmanluke.
Predlaže etno selo Čardaklije. Izmedju Bihaća I Petrovca. Doručak u 11. Pršut,
sir, uštipci, kozije kiselo mlijeko. Perverzija.
Škoda nije posustala na Oštrelju. Iz
Grahova stižu vijesti da je mećava.
Drvar ostavljamo iza sebe, na radiju
uzalud pokušavamo da uhvatimo signal Crnog bombardera.
Vijesti o mećavi u Grahovu su bile
preuveličane. Dodatna mećava ovom gradiću od one koju mu je priredila sudbina
svakako ne treba. Pustoš. U kafani čekamo Poštara. Uz pivo gazda kafane kune
sudbinu. I Bosnu I Republiku Srpsku I Kanton. Žali se da su Glamoč I Grahovo
prepušteni vjetru I Dinari. “Drvar je druga priča uvijek imaju svoje ljude I u
Banja Luci I u Livnu I u Sarajevu, uvijek su nekako znali da iskoriste
situaciju…”
Preko Livna prema Posušju. Kamen I na
kamenu malo snijega. U Posušju kao da je Hrvatska. Načelnik srdačan poklanja nam
smilje. Žali se da ljudi odlaze, koriste hrvatske pasoše I bježe iz BiH. Pita
zašto vise nema BN-a u Posušju, tvrdi da je gledao. Kažem mu da ne znam. Na
ormaru slika Kolinde Grabar Kitarović. Tu je I slika Gotovine. Završavamo. Sat
vremena je do Zvezde….
Kupres budi sjećanja. Ne ratna već sa
davnih terena. U Strojicama radi jedna kafana. Srećom imaju Sport klub. Tri
gosta I konobarica znaju bar pedeset ljudi “što su sišli u Banja Luku”. Dosta I
zajedničkih poznanika. Prepričavam neka davna snimanja u Strojicama I Blagaju.
Kratko samo dok traje tajm aut.
Gost što sjedi sam za stolom kaže da
navija za Partizan ali voli pogledati I Zvezdu u Evroligi. Ja ga podsjetim na
Miličića I pitam kako je moguće da navija za Partizan. On kaže I da je
Raduljica iz ovih krajeva. Pošteno.
Nakon nesretnog poraza nastavljamo
dalje. Mrak je uveliko. Na putu do Šipova na vise mjesta konji ližu so sa
ceste. Nestvarno.
