Republika Srpska pristala je na
gubitak perspektivnih vojnih lokacija potpisivanjem Mape puta. Radi se o 23 perspektivne lokacije u Republici Srpskoj koje su od
izuzetne važnosti za NATO koji želi da, kada i ako BiH postane član ove
organizacije, ima spremne lokacije u čitavoj BiH. U Federaciji postoje 24
perspektivne lokacije ali su mnogo vrijednije i značajnije one u Republici
Srpskoj.
Imovina u Han Pijesku možda je najvrijednija vojna imovina u
čitavom regionu. Radi se o lokaciji koja se kroz papire i dalje vodi na Savezni
sekretarijat za narodnu odbranu i u bivšoj državi bila je Istureno komandno
mjesto sa kojeg bi se u slučaju rata upravljalo državom.
Država BiH odnosno ministarstvo odbrane godinama pokušavaju da
legalno upišu tu imovinu kao vlasništvo države. Zašto im je u slučaju Han
Pijeska, koji će biti iskorišten kao primjer, sada uspjelo?
Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove je prije
godinu i po dana „iščupala“ vojnu imovinu u Han Pijesku iz kompletnog Han
Pijeska. Lokacija na kojoj se nalazi vojna imovina izložena je pojedinačno pred
Komisijom za izlaganje a Komisija je bila obavezna da javnim pozivom obavijesti
sve zainteresovane strane. Medju njima i Pravobranilaštvo BiH.
Moji izvori tvrde da je vojna imovina u Han Pijesku izložena zbog
ličnih interesa pojedinaca u rukovodstvu RUGIP-a (raspolažu i imenima i
potpunim podacima) koji su bacili oko na dio vojne imovine, konkretno šumu u
ovoj opštini. Zloupotrebljen je institut Pojedinačnog izlaganja (ne prvi put) a
takav potez pokrenuo je čitavu lavinu daljih dešavanja oko vojne imovine u Han
Pijesku koja su rezultirala presudom Suda BiH.
Moji izvori tvrde i da postoji mogućnost da je lični interes
pojedinaca u RUGIP-u samo iskorišten a da je neko sa vrha dao mig Geodetskoj upravi
da krene u proceduru izlaganja kojom je imovina u Han Pijesku izgubljena za RS.
Zanimljivo je da je Republika Srpska odnosno njena vlast godinama
propuštala priliku da perspektivne vojne lokacije uknjiži na Republiku Srpsku.
To je Vladi predloženo 2009 godine od strane tadašnjeg rukovodstva Geodetske
uprave. Takav prijedlog je odbijen. Ništa nije činjeno da se oteža upis vojne
imovine na BiH. Taj posao Republika Srpske je i olakšala kada je Nebojša
Radmanović kompletnu Arhivu bivšeg Geodetskog zavoda BiH koji je bio smješten u
zgradi Predsjedništva prebacio u Arhiv BiH. Arhiva je po Dejtonu trebalo da
bude podijeljena izmedju entiteta ali je ostala Bosni i Hercegovini. Zvanično
nije mogla da bude korištena jer je morala biti podijeljena odmah nakon rata i
zato je OHR pokušavao da udje u posjed arhiva u Geodetskoj upravi RS. 2008 i
2009 godine OHR u tome nije uspio. Priča je drastično drugačija nakon usvajanja
Metodologije popisa i osnivanja Zavoda za statistiku BiH.
Priča oko vojne imovine u Republici Srpskoj je davno završena tvrde
moji izvori i sada služi samo kao predmet političke trgovine.
Aktuelna vlast na čelu sa Miloradom Dodikom priču oko gubitka vojne
imovine će da iskoristi za naredne izbore u Republici Srpskoj a problem će biti
fakturisan Savezu za promjene koji uopšte ne shvata težinu igre tvrde moji
sagovornici a shvatiće kada i priču o referendumu, prekasno.
Dok Milorad Dodik majstorski priprema priče i dogadjaje za 2018
godinu stranke Saveza za promjene prebrojavaju glasove unutar partija,
raspuštaju (SDS) i poluraspuštaju odbore (PDP).
Vojnom imovinom su udareni a da nisu ni primjetili, slijede im
udarci zvani Medjuentitetska linija i Treći entitet. Uskoro i o tome.
