SNSD je banjalučanima prodao našminkamu matoru udovicu u vjenčanici
nevine nevjeste. To je uspjeh tima koji je vodio kampanju SNSD-a ali i
pokazatelj na koji način Banja Luka razmišlja.
SNSD je na održanim lokalnim izborima osvojio jedanaest odborničkih
mandata, rezultat isti kao prije četiri godine. Ubjedljivo najviše glasova i mandata što ih imenuje kao Apsolutne pobjednike izbora u Banja Luci.. Ujedinjena opozicija osvojila
je deset mandata. Pedeset odsto banjalučana nije izašlo na izbore i to je pokazatelj da
nešto pod hitno mora da se mijenja. Neizlazak je poraz opzicije koja ogroman
broj gradjana nije uvjerila da je stvarna alternativa i to nije problem samo Banja
Luke.
SNSD-u je od činjenice da su osvojili jedanaest mandata i da imaju
većinu sa strankama satelitima mnogo bitnija činjenica da je njihov kandidat za
gradonačelnika Igor Radojičić pobijedio u trci za gradonačelnika Banja Luke. Tako
je nastavljen kontinuitet da na čelu grada bude čovjek iz SNSD-a. Kontinuitet
koji je SNSD u Banja Luci u kampanji na sve načine pokušavao (i uspio) da gurne u drugi plan.
SNSD je u kampanji nastupao kao da su nova stranka koja nema
nikakve veze sa vladavinom SNSD-a u Banja Luci u proteklih dvadeset godina.
Forsirana je priča o novoj, drugačijoj i modernijoj Banja Luci kao da SNSD nije
do sada imao priliku da od Banja Luke napravi moderan grad. Njihova kampanja u
kojoj su najavljivali nove vrtiće, poslovne zone, projekte vodosnadbijevanja i
slično u dobroj mjeri vrijedjala je zdrav razum. Očigledno ne u dovoljno dobroj
mjeri. SNSD je u kampanji kritikovao postojeće stanje u gradu za koje je u
najvećoj mjeri ako ne i isključivo odgovorna upravo ta stranka. To isto radio
je i DNS, napadajući u kapmanji nerijetko i SNSD iako je i ta stranka dio
vlasti godinama.
Prethodni SNSD-ovi gradonačelnici i skupštinske većine iza sebe su
ostavili neispunjena obećanja i niz afera.
Banja Luka je birala kako je birala, neophodno je biti legalista,
teško je biti optimista.
