Gerila mi odvlači svu energiju kada je pisanje tekstova u pitanju pa blog zapostavljam. Kapitalizam ne trpi gubljenje vremena bez nadoknade pa tako i "Preko Drine" mora da sačeka neke bolje dane.U međuvremenu ponovo ispraćam drage ljude u inostranstvo. Od onih koji su već otišli sada se tek poneko rijetko javi (Alene ako čitaš ovo srami se, ni kvalitetan protein da pošalješ iz Austrije). Ja krećem da učim vožnju autobusa, neka se nađe. Bolje je po Frankfurtu voziti autobus nego kopati kanale. Za ne daj bože ali sve mi se čini da smo granicu prešli u oktobru. Narod je odabrao. Sreća je pa smo u gimnaziji imali Amiru koja nas je tjerala da učimo njemački kao da nam od njega život zavisi. Ko zna možda je Amira (svi smo donekle bili zaljubljeni u nju) znala nešto što mi ne znamo.Kako god, u nedostatku energije a aktuelno po nesreći jeste, prenosim tekst iz jula 2016.
недеља, 03. јул 2016.
Nestanak Srba
Nevjerovatno je da Vlada Republike Srpske nije, nakon objavljivanja rezultata popisa čiji su demografski pokazatelji katastrofalni po Republiku Srpsku, održala vanrednu sjednicu Vlade ili makar organizovala vanrednu konferenciju za medije. Na kojoj bi javnosti bilo predočeno šta i kako dalje. Na kojoj bi neko rekao kakvi su planovi ukoliko je plan da Srba u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini bude i za stotinu godina. Podjednako neaktivan bio je i predsjednik Republike Milorad Dodik. Od njegovog kabineta pomenuta aktivnost je bila i više očekivana jer konstantno trubi o ugroženosti Srba a i resursi su mu mnogo veći od resursa Vlade koja je u stvari samo ispostava njegove vlasti.
Ništa nije učinila ni opozicija koja je mogla na primjeru rezultata popisa pokazati da Srbi pod vodjstvom aktuelne vlasti, koja traje dvije decenije, jednostavno nestaju.
Da u Vladi sjede patriote i da Republikom Srpskom vladaju patriote sutra bi predsjednik Vlade izašla pred javnost i rekla da Vlada smanjuje plate svim funkcionerima za 50 odsto, da će biti rasprodat kompletan vozni park čitave administracije i da će ministri i ostali na posao dolaziti o svom trošku, da će biti ukinuta naknada za odvojen život pa kome ne svidja nek radi u mjestu prebivališta, da će pod hitno biti osnovano ministarstvo za demografska pitanja koliko god administrativnih prepreka pri formiranju trebalo preskočiti. Sav novac uštedjen na taj način, da Republiku Srpsku vode patriote, morao bi biti usmjeren u razvoj porodice, privrede i ostanak mladih u Republici Srpskoj. Ali od toga neće biti ništa jer takav scenario nije niti će biti u interesu ličnih interesa onih koji su do ovakvog stanja i doveli.
U medjuvremenu se prvi put nakon što je posao pedagoga mimo zdravog razuma dobila njegova snajka oglasio predsjednik Narodne skupštine. Nedeljko Čubrilović rekao je, ni više ni manje, da ostavlja institucijama da sve ispitaju. Čubriloviću, institucije da postoje ne bi ni pričali o slučaju nepotizma a mnogi koji vode Republiku Srpsku ne bi vodili ni mjesne zajednice u najboljem slučaju. Ili bi tucali kamen u nekom od kazamata.
Oglasio se i ministar rada i boračko invalidske zaštite Milenko Savanović. U govoru na Kozari na kojoj se sjeća na slavnu bitku iz Drugog svjetskog rata i strašnu žrtvu koju je narod tog kraja podnio Savanović je naglasio da je u Prvom svjetskom ratu poginuo svaki treći Srbin.
Od rata do 2013 iz Republike Srpske je ispario, nestao svaki treći Srbin. Mnogi su danas u toj istoj Njemačkoj čiji vojnici su prorijedjivali Kozaru.
Samo se vi sjećajte!
