Zvezda, Napoli, punoljetni Volvo i dva veterana.

Krećemo kasno. Mirko tjera punoljetnog Volva, nema stajanja. Imamo sreće sa granicama. Umorni smo kao psi obojica, svakog njegova muka muči ali ovo smo čekali godinama i prava je šteta što se nije desilo prije pet, šest godina kada smo imali mnogo više elana. Pričamo kako je euforija neuporedivo manja nego kada smo kao mlađi išli na neke mnogo manje bitne utakmice. Čak i u prvenstvu.

Ipak, kako kilometri prolaze adrenalin raste. Usput prestižemo četiri kombija i autobus sa navijačima Napolija. Ja kakav sam moram da odreagujem. Mašem Italijanima i vičem kroz prozor "Uno uno".

Gužva na Autokomandi nikada veća, čini nam se. More ljudi. Parking tražimo 40 minuta.
Trčimo već je osam sati. Ja stajem vrtoglavica me i dalje muči pri naporu. Tvrde viper palice baš.
Umjesto piva tražimo u apoteci nešto za grlobolju i kašalj. Omatorilo se poprilično zato karte i jesu za jug već treći put za redom. Haos Severa čini mi se više nemam snage da izdržim.

Ulazak je baš komplikovan i klub će morati da poradi na organizaciji ubuduće ili previše zanovjetamo. Uglavnom da bi došli do svog ulaza prelazimo kilometar.

Stojimo blizu Napolitanaca. Prije deset godina bih brojao koliko ih je, sada čak ni zastave nisam prebrojao. Cijenim da ih je oko 500. Sasvim pristojni su bili cijelu utakmicu mada sam ih rijetko čuo.

Sever izgleda impozantno. Krcat i ponovo mi se čini da na njemu ima bar deset hiljada više od kapaciteta tribine. Čitav stadion izgleda nekako drugačije, veselije.

Ovacije dobijaju igrači šampioni Evrope iz 1991. Gledam u Napolitance i oni plješću. Najglasnije ovacije dobija Genije.

Počinje. Grmi. Forsiram Mirka da pjevamo a onda stanem nakon minut. Glas izdaje. Neutreniran.

Uglavnom ovi sa juga Italije su mnogo bolji. Branimo se koliko možemo ali funkcioniše. Gol visi u vazduhu. Bojan šalje poruku ako izdržimo do 70 svašta može da bude.
Izdržali smo do kraja. Da smo dali gol ne znam kako bi sve izgledalo. Jednom sam, protiv Lacija čini mi se, odletio desetak redova niz tribinu.


Sudija svira kraj. Radujemo se iako smo uzeli bod. Nekoliko klasa je sve ovo iznad nas i svaki bod je kao pobjeda. Svaka Borjanova odbrana je na jugu proslavljena kao da smo dali gol. Jednostavno više nisu osamdesete i početak devedesetih.

U povratku više izlazimo iz Beograda nego što se vozimo ostatak puta.

Red politike, red Šabana, Ipčeta, Tome...stižemo oko četiri.

Parkiram auto. Osvrćem se oko sebe sa rukom u džepu.

Liježem. Treba ustajati za tri sata Aleksej ima da me uništi danas.

Živ je Čorba umro nije

Računar palim drugi put od petka. Savjetovan mi je odmor, mir i što manje svjetlosti. Samo mraka ima noću. U glavi ringišpil ne prestaje. Uz stepenice pa odmor kao da mi je sedamdeset. Tijelo hoće ali glava neće. Tijelo opada bez treninga. Čitam Milenijum taman dio gdje ubijaju Daga Svensona.

ATV i RTRS objaviše javnosti Republike kako sam bogatiji za 80 000 dolara. Ni jedna laž me nije toliko obradovala. Priznajem malo sam maštao šta se može sa tim novcem. Na primjer otići na sve tri gostujuće Zvezdine utakmice u Ligi Šampiona.
Jutros pišem demantij, realno ljudi su isti dan kada sam izašao iz bolnice svim zainteresovanim objavili kako sam bogatiji za pomenutu sumu. Klasična nova meta na čelo. Objavili su demantij. Bar misle da jesu. O tome nekada kasnije neki zaista nemaju obraza. To što je tekst prenesen apsolutno ih ne opravdava.

Pored glave najviše, uha, nosa, nogu,  malo ponosa, stradale su mi patike, naočale i najnovije hlače.
Danas obilazim, kupujem gledam cijene isključivo u dolarima.

Ljudi prilaze, pozdravljaju, ne znam više šta da mislim. Hiljadu poruka podrške je stiglo. Zahvalan sam ali da novinari imaju istinsku podršku društva drugačija bi priča bila. Jedni govore kako svašta čačkamo i pitamo ne shvatajući da je to naš posao i da to radimo upravo da to ne bi morali raditi "obični" građani. U principu, mnogima su krivi glasnici loših vijesti umjesto onih koji loše vijesti proizvode.

Pisao sam na ovom blogu svašta bez i jedne marke bilo kakve nadoknade (bezuspješan pokušaj google reklamiranja) jer sam smatrao da je to moja dužnost. I dalje smatram da su časni i pošteni novinari najveći čuvari interesa Republike Srpske. I da je tako u svakoj državi i u svakoj demokratiji na svijetu. Problem je zaista što smo mi kao društvo izgubili svaki kompas i svakodnevno smo svjedoci sve dubljeg dna. Siguran sam da ćemo da propadnemo i da postoje još vrlo vrlo male šanse da se izvučemo. A tome nisu krivi nikakvi neprijatelji već smo sami sebi najveći neprijatelj.

Smršao sam nekoliko kilograma, to vam tek neću oprostiti.

Treći entitet Preko Drine januar 2017, novembar 2016

понедељак, 30. јануар 2017.

Treći entitet za raspad Srpske

U redu. Konačno je neko od hrvatskih političara rekao da bi se u eventualnom formiranju Trećeg entiteta dobro zašlo u granice Republike Srpske (u koje se već zašlo usvajanjem popisne Metodlogije i proširenjem medjuentitetske linije razgraničenja).

“Nadam se kako ćemo mi, s jednim novim, federalnim uređenjem BiH, što zagovara naša stranka, Hrvatski narodni sabor, a ja sam to zagovarao i ranije, Hrvati morati naći svoj kutak u ovoj našoj BiH. Svima je jasno kako ovakva zemlja bez reorganizacije nema izgleda, a posebno je važno reći da je za Hrvate to najvažnije, jer bi u tome slučaju hrvatska federalna jedinica mogla snažnije pomoći sunarodnicima koji se ne bi nalazili u okviru te federalne jedinice”, rekao je potpredsjednik RS Josip Jerković u Mostaru.

Rukovodstvo Republike Srpske predvodjeno liderima SNSD-a godinama podržava ideju HDZ BiH i Dragana Čovića o formiranju Trećeg entiteta jer se eto Srbi solidarišu sa Hrvatima u BiH a žele da naštete Bošnjacima (još malo pa će neko pomisliti da se ustvari ne radi o klasičnom nacionalnom politikanstvu na kojem se zasniva kompletna politika u BiH). Istovremeno predstavnici Srba konstantno su uvjeravali narod da Treći entitet na bilo koji način neće ugroziti ni jedno jedino parče RS.

Ono što su mi tvrdili a i dalje tvrde ljudi koji ovoj problematici pristupaju izuzetno ozbiljno jeste da je nemoguće formirati bilo kakvu treću jedinicu u BiH bez otkidanja teritorija postojeće dvije a da je eventualno formiranje treće jedinice uvod u kantonizaciju BiH koja će razoriti Republiku Srpsku.

уторак, 29. новембар 2016.

Treći entitet i uloga Srpske

“Split mora biti motor Dalmacije i cijelog hrvatskog juga a za mene je Split od Brača do Kupresa“.

Ove riječi prije nekoliko dana izgovorio je glavni kandidat za budućeg gradonačelnika Splita HDZ-ov Andro Krstulović Opara. Zašto je pomenuta rečenica uopšte bitna da bi se njoj davao prostor na ovom blogu i uopšte u javnosti Republike Srpske. Zato što indirektno govori o Trećem entitetu i nastavak je kampanje koju Hrvatska, HDZ i Hrvatska crkva vode za Treći entitet.

Kao ni na ranije istupe hrvatskih zvaničnika o Trećem entitetu tako ni u ovom slučaju nije reagovao niko iz Republike Srpske.

Republika Srpska, naprotiv, preko svog rukovodstva podržava ideju formiranja Trećeg entiteta.

Ta priča se na mala vrata uvodi u Republiku Srpsku uz ogradu da Republika Srpska neće biti žrtva eventualnog formiranja Trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini.

U narodu se stvara prostor za prihvatanje Trećeg entiteta koji neće naštetiti Republici Srpskoj ali kada se jednom udje u pregovore o formiranju Trećeg entiteta, tvrde relevantni izvori, ničija teritorija neće biti u potpunosti sigurna. U Srpskoj su u tom slučaju vrlo ugroženi dijelovi Posavine.

Eventualno formiranje Trećeg entiteta formiranju kojeg se Srpska ne protivi najvjerovatnije će biti početak kantonizacije u BiH. Republika Srpska i njena teritorija uopšte nisu nedodirljivi kako se želi prikazati narodu tim prije što ne postoji entitetska granica, granica kod Brčkog je izbrisana a medjuentitetska linija je Metodologijom popisa zasebno popisana i proširena sa 50 na 250 metara čime j Srpska već oštećena za ogromnu teritoriju. Niko nije reagovao.

Šaka u Blagića za odbranu Srpske

Jedino što čudi jeste to što vas čudi napad na Stefana Blagića. Atmosfera linča je davno stvorena. Oni koji kritikuju godinama se kroz poltronska i kupljena pera polunovinara prikazuju kao izdajnici a oni koji su predmet kritike kao branioci srpstva i Republike Srpske. A stavrnost je u potpunosti drugačija. Oni koji kritikuju i ukazuju na propadanje društva stvarni su zaštitnici Republike.

Blagić je dobro prošao. I teško da će ovo biti posljednji napad ili na njega ili na nekog drugog ko ukazuje na komadanje plijena koji se zove Republika Srpska. Idioti koji slijepo vjeruju novinarima režima i grlima Partije nemaju kapacitet da shvate suštinu. Idioti vjeruju da su najveći neprijatelji Republike ustvari njeni najveći čuvari.

Ima i onih koji bi da tuku ali nisu baš toliki idioti. Oni sve rade iz interesa jer im je postojanje u ovako prilagodjenom društvu premija. U normalno uredjenim društvima ne bi dobacili dalje od kafe kuvarica što su i bili prije stupanja u Partiju. Ne zna se koja kategorija je opasnija ova što vjeruje ili ova što zna kako stoje stvari ali ima mnogo toga stečenog da brani.

Tragedija je da Republika nestaje. Lična mentalna tragedija pojedinaca je u tome što misle da nestaje zbog Blagića i Blagiću sličnih. Kolektivna tragedija je u tome što ćemo, ukoliko se nešto dramatično ne dogodi, uskoro imati naciju odgojenu na obrazovanju koje je Sistem napravio u posljednjih desetak godina.

Opoziciona tragedija je u tome što je dijelom dozvolila razvoj Partije i u tome što dojučerašnje članove Partije prima kao odjednom osvješćene i pameti dozvane.
Tragedija svih nas je i u tome što ne znamo čije nam interese zastupa predsjednik (koji je mnogima i glavni urednik).
Godinama je u fazi najpopularnijeg portparola hrvatskih interesa koji su u najvećoj suprotnosti sa interesima Republike Srpske. O Trećem entitetu koji bi oteo dijelove Srpske na ovom blogu je pisano u više navrata.
Da li je sada za Republiku već kasno? Vjerovatno jeste jer to odavno nije Republika za koju su borci ratovali i da bi se sistem vratio u normalu biće potrebno mnogo rada. Pitanje je ko je za to spreman.

Pitanje je da li je opozicija spremna i sposobna da ne bude samo puki nasljednik Partije.

Gerila video: Izvlačenje novca iz zdravstva, od donacija do ekstra biznisa

https://www.youtube.com/watch?v=rhc9vRHP8JA

Gerila video: Zašto RS nema kliniku za vantjelesnu oplodnju?

https://www.youtube.com/watch?v=SRA93D2oRuI&feature=youtu.be

Krug po Mejdanu

Sastanak kućnog savjeta. Mitar predsjedava. Bolje bi vodio državu od ovih koji je sada vode ali to i nije neki uspjeh. Za njegovog vakta račun nam se samo povećava dok svi znamo šta je sa računima Republike Srpske. 

Tačka 1.

Jedna firma želi da uvede optičke kablove. "Može, kad smo dali Mtelu vala možemo i njima."

"Ja sam sa Mtelom odavno raskrstio". I ja bih ali šta ću kad imaju i SK i Arene."

Tačka 2.

"Moramo riješiti ovo ispred ulaza, voda nam prolazi nekud i stradale su kocke ove."

Zaključak je da se pronađe neko ko legalno posluje pa da se vidi šta treba da se uradi. Ja već mjerkam pločice, trebaju mi za selo. Ivo je skeptičan, više vjeruje u ovo što je napravljeno prije trideset godina kakvo god da je nego u popravku. 

Valja to napraviti pa nek potraje bar dvadeset godina i dobro je. Do tada će nas raseliti odavde dobacuje komšinica sa trećeg sprata. 

Sastanak zavšava. Selim se u market. Dolaze gosti. Njima sok meni pivo. Mira iz komšiluka za sve jedan proizvod pita za cijenu. Primjećujem da primjećuje razliku i u deset feninga. Snježana kuka kako joj je sin već predugo u Njemačkoj i kako mu je najteže to što ne viđa ženu i djecu. 

Selim u pekaru. M.V. twiteraš u usponu ulazi poslije mene.

"Kako je? Dobro je? Šta ima po twiteru, vidim tučeš? Ja imam problem u kafani sa twiterom." "Primjetio sam ja to, šta te briga ionako svi samo pametuju i da oprosti ova radnica seru po twiteru." "Ma da, svi se bune svi kao nezadovoljni a Mile svake izbore dobije."

"Ja recimo najviše volim ove kad pametuju a što su Milu i doveli na vlast."

"Vidimo se." Vidimo se."

Nego, drugar me zove da večeras na Manjači fotkamo pomračenje Mjeseca. Ako se razvedri kaže. 

Kakvo pomračenje davno nam se smrklo davno je rekao Baja, pomišljam.