Policajci se žale na puške, Uniforme još nisu stigle, borba za posao sa radarima

Uniforme

Firma KM Trade iz Visokog javnosti Republike Srpske postala je poznata nakon što je jedina učestvovala a zatim i pobijedila na tenderu za nabavku uniformi za pripadnike MUP-a RS a nakon što su se protiv načina organizovanja tendera pobunili tekstilci iz Privredne komore.

Upozoravano je da je tender namješten tako da samo ta firma može da dobije posao po traženim specifikacijama i da je nelogično da posao ne bude ponudjen po istim uslovima nekoj od domaćih firmi. Kako god, MUP je insistirao na američkom trendu 5.11 čiji je ekskluzivni dobavljač firma KM Trade. Ta priča je gotova i uniforme treba da stignu u ministartsvo. Za sada su stigli uzorci. Istina, moji izvori kažu, da treba vremena da uniforme stignu ia da je nakmanje sporno to što još nisu dopremljene.

Puške

Iz ministarstva put KM Trade na reklamaciju, medjutim tvrde moji izvori iz ministarstva, ide sve više pušaka marke Taurus koje je MUP prošle godine za potrebe Specijalne policije nabavljao takodje preko firme iz Visokog. Moji izvori uvjeravaju da su puške tada preplaćene i da se radi o lošim puškama. Na reklamaciju je do sada vraćeno, prema istim izvorima, izmedju dvadeset i trideset pušaka.

Radari

Još nije poznato koja firma će da dobije posao u javno privatnom partnerstvu sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske. Posao nabavke i instalacije stotinu radara širom Republike Srpske. Taj posao je toliko unosan da se pretpostavlja, prema proračunu potencijalno naplaćenih kazni, da će privatni partner MUP-a za deset godina, koliko treba da bude trajanje Ugovora, da zaradi oko 70 miliona maraka.

Izvori iz MUP-a uvjeravaju da se velika borba za dobijanje ovog posla vodi izmedju dvije grupe ljudi. Obe su vrlo bliske samom vrhu vlasti i obe su izuzetno moćne i uticajne.

Ministarstvo unutrašnjih poslova do sada nije odgovorilo ni na jedan od nekoliko mojih mejlova sa pitanjima u vezi sa gore pomenutim temama

Dubica štedi ali ima novca za novu rasvjetu. Uključena firma načelnika Reljića.

U Dubici je baš veselo. Toliko je veselo da opštinske vlasti na čelu sa načelnikom Radenkom Reljićem postavljaju štednu rasvjetu po ulicama opštine iako je štedna rasvjeta već montirana prije osam godina tvrde moji izvori iz ove opštine. Tvrde i da je u Dubičkom SNSD-u upravo zbog navedenih stvari kriza jer je načelnik u svadji sa ostatkom stranke zbog novca koji je planiran za nabavku i instaliranje nove štedne rasvjete. Moji izvori tvrde da razlog svadje ne leži u tome što se troši novac opštine na ponovnu nabavku štedne rasvjete već u tome što bi se rasvjeta nabavljala u firmi iz Njemačke koja je u vlasništvu načelnika Reljića. Radi se o firmi Titan power.

Čitava svadja i afera se zataškava. Dubica je, inače, jedna od najzaduženijih opština u Republici Srpskoj. Ne može dobiti ni kredite ni bilo kakvu drugu vrstu finansijske pomoći i jedini način krpljenja rupa jeste prodaja obveznica što je i učinjeno u vrijednosti od deset miliona maraka.

Moji izvori iz te opštine tvrde da je posve nelogično, pa sve da se sve odvija po zakonu, da se nabavlja nova rasvjeta a istovremeno u opštini preko ledja radnika sprovode mjere štednje.

Restart Restarta

Svaki vid protesta u društvu iz kojeg mladi bježe glavom bez obzira je poželjan. Svaki vid podizanja glasa u društvu koje svaku odluku, koliko god nelogična i nezakonita bila, pravda većinom ruku u parlamentu, je obaveza. I nije bitno koliko ljudi se na takvim protestima okupi, bitno je da se pokaže da postoji onaj makar mali dio društva koji je svjestan šta se dešava i koji ne želi da ćuti.

Priča grupe mladih ljudi koji se okupljaju oko Restarta u principu je pozitivna i to što oni traže apsolutno je normalno i ispunjenje njihovih zahtjeva ne može nikome da šteti. Može samo da doprinese društvu kao cijelini. Ono što je meni lično na početku te priče smetalo jeste povezivanje nečega što bi trebalo da bude svenarodni protest (ako bi trebalo) sa pojedincima koji su tu priču pokušali i u dobroj mjeri uz pomoć medija i plaćenih novinara uspjeli da iskoriste za ličnu promociju i negativne političke kampanje. Ta bliskost Restarta sa takvim političkim figurama u nastajanju koštala ih je omasovljenja njihove ideje (ukoliko cilj jeste, a vjerujem da jeste omasovljenje ideje).

Restart je kritičko djelovanje sa nebitnog Daneta Maleševića proširio na kompletnu Vladu i SNSD (što je uglavnom i bio razlog razilaženja sa pojedincima političarima kojima su marketinške agencije koje su angažovali striktno zabranile napadanje SNSD-a) što je dobro jer je bilo smiješno slušati napade na Daneta Maleševića pored živih onih pred kojima Malešević ne smije da pisne.

P.S. Mediji u Republici Srpskoj u posljednjih nekoliko mjeseci, gotovo svi odreda, pokazali su da ih je moguće kupiti za šaku dolara. Ko god plati dovoljno izgleda da može da kampuje u informativnim emisijama. O plaćenim novinarima nije vrijedno ni pisati.

Novinarstvo u raljama društvenih mreža i silovanje etike anonimnošću!

Uticaj društvenih mreža na novinarstvo

Piše Mladen Bubonjić komunikolog

Demokratija nije stanje nego proces. Jednom izborene privilegije i prava se moraju čuvati i stalno nadograđivati. Novinarstvo je jedan od rijetkih društvenih instrumenata koji čuva i nadograđuje demokratiju. Ili bi bar trebalo da bude tako. Toliko puta navedene floskule o demokratiji i novinarstvu kao psu čuvaru iste nerijetko se čine „izlizanim“, suvišnim, prevaziđenim. Međutim, svakodnevnica nas demantuje. U eri „post-istine“ (post-truth) kada činjenice gube na značaju, više je nego ikada neophodno da kao mantru ponavljamo tezu o novinarstvu kao čuvaru demokratije.

Čuvajući demokratiju, novinarstvo je prešlo dug put, od „lučkih boema“ do „građanskog novinarstva“, nerijetko evoluirajući i u pozitivnom ali i u negativnom smjeru. Nisu rijetki primjeri negativnog uticaja, poput senzacionalizma, trivijalizma, žute štampe, medijskih magnata poput Vilijama Randolfa Hersta koji su izmišljali događaje i doprinosili razvoju sukoba, državne cenzure, autocenzure, državnog monopola na informacije, manipulacije, proskripcije i stigmatizacije putem medija i slično, koji su otežavali razvoj demokratije služeći samo odabranim i privilegovanim pojedincima i grupama. Iako su ove negativne tendencije, koje su bile sastavni dio novinarstva kroz istoriju, daleko iza nas, nerijetko nam se čini da nam se kao bumerang vraćaju i to u prikrivenoj formi „prava na kontrafaktualnu slobodu izražavanja“. Iako zvuči kao oksimoron, jer kako spojiti laž i slobodu izražavanja, „post-činjenično“ novinarstvo uzima sve više maha, posebno u sferi digitalnih medija, konkretnije virtuelnih društvenih mreža.

Dok je nekad predstavljao „svjež dašak u ustajaloj žabokrečini državne kontrole informacija“, internet danas često služi kao instrument za potkusiravanja i manipulaciju. Nekad su koncepti „građanskog novinarstva“ (citizen journalism), alternativnih medija, „participativnog novinarstva“ (participatory journalism) i fenomena „osnova novinarstva“ (grassroots journalism), koji su obilježili milenijumsko razmeđe, omogućavali nekadašnjim pasivnim korisnicima sa eventualnom šansom za povremene odgovore (feedback) da postanu izvor informacija. Po prvi put u istoriji na horizontu se nazirala šansa za istinsku neposrednu demokratiju. Međutim, država je veoma brzo shvatila potencijale ali i opasnosti nekontrolisanog širenja informacija, s jedne strane, dok je s druge, pojavom virtuelnih društvenih mreža i blogosfere, neslućeni demokratski potencijal „sam sebe pojeo“ u preobilju neselektivnih informacija, često na granici etike i pravnih normi.

Novinarstvo je kroz istoriju evoluiralo, mijenjalo forme i prilagođavalo se novonastalim društvenim tendencijama, ali i samo kreiralo društvene tokove. Uvijek je pronalazilo način da opstane. Pojavom radija štampa nije iščezla. Da bi opstala prešla je na analitiku. Pojavom televizije radio nije nestao. Televiziji je ustupio primat i privilegiju prenosa događaja dok se on fokusirao na brzinu prenosa informacija. Tako je došlo do situacije da radio najavljuje, televizija prenosi a štampa analizira događaje. Međutim, pojavom interneta, posebno druge generacije interneta koju su obilježile virtuelne društvene mreže, blogosfera, povećana interakcija i kreiranje sadžaja od strane korisnika, sve se „okrenulo naopačke“. Klasični mediji su sve više gubili bitku sa „neformalnim informacijama“. Smanjeni tiraži, sve manje i manje korisnika i oglašivača doveli su klasične medije na rub egzistencije, nerijetko i preko njega. U borbi za naklonost ono malo preostalih korisnika, mediji su nerijetko prelazili na „tamnu stranu“ senzacionalizma, trivijalizma i frivolnosti, ne praveći razliku između interesa javnosti i javnog interesa. Društvene mreže su im svesrdno pomagale u tome. Mogućnost korisnika da postavljaju fotografije, video zapise ali i informacije koje nerijetko balansiraju između istine i „prikrivene istine“, stvorilo je situaciju informacijsko-čulne preopterećenosti i, što je još pogubnije, neselektivne percepcije informacija. Bez provjerenog autoriteta koji će pružiti autentičnost informaciji, s jedne strane, i u izostanku kritičke svijesti značajnog dijela javnosti, s druge strane, društvene mreže predstavljaju plodno tlo za manipulacije. Nismo jednom bili svjedoci koliku histeriju može proizvesti objavljivanje neprovjerenih informacija (pr. elementarne nepogode). Takođe, nisu rijetke situacije u sferi politike u kojima objavljivanjem nepotpisanih „polutačnih informacija“, nerijetko sa lažnih profila, pojedinci i grupe nastoje obezbijediti ličnu, najčešće efemernu korist, sa nesagledivim društvenim posljedicama.

Postaje jasno da apeliranje na „zdrav razum“ i etičke i moralne principe nije dovoljno. Pored većeg angažovanja klasičnih medija, naravno, u deontološkom kontekstu, s jedne strane, i medijskih regulatora i javne sfere, s druge, potrebno je više raditi, prije svega, na medijskom opismenjavanju stanovništva i njihovom osposobljavanju da prepoznaju, ako ne laž, onda bar autentične informacije. Nesumnjivo, novinarstvo će preživjeti i ovaj talas udara, kako na sebe tako i na demokratiju. Samo, postavlja se pitanje: po koju cijenu?

Intervju, Igor Radojičić gradonačelnik Banjaluke

Sa gradonačelnikom Banjaluke Igorom Radojičićem sam razgovarao o stanju u gradu Banja Luka, prije svega o prekompoziciji skupštinske većine i novim političkim odnosima ali i o situaciji u kojoj se grad nalazi kada je riječ o imovini Grada, pritiscima različitih lobija na prve ljude Grada i gradske skupštine. Bivši predsjednik NSRS komentarisao je i najnovija dešavanja u Narodnoj skupštini i situaciju u RS.

Više od deset mjeseci je prošlo od kada ste preuzeli funkciju gradonačelnika u Banjaluci. Kako Vam izgleda Banjaluka iz današnje perspektive u odnosu na perspektivu kada ste tek preuzeli funkciju i u odnosu na perspektivu kada niste ni bili blizu da budete gradonačelnik?

Naravno da je puno toga što čovjek spozna onda kada udje u posao. Kandidatura je jedna stvar a obavljanje posla i sudaranje sa realnim okruženjem i ograničenjima tek kasnije nastupi. Za ovih deset mjeseci se poprilično moglo vidjeti i stanje iproblemi. Mi smo od zimus pa onda još pogotovo proljetos pokrenuli više od trideset projekata što kroz redovne odsjeke i odjeljenja što kroz posebne projektne timove i ono što mene lično nervira jeste sporost. Sporost procedura i sporost onoga što su zakonska ograničenja i onoga što je administrativni put da nešto što ste započeli zimus i proljetos da eventualno do izvršenja dodjete jesenas a ako vam promakne gradjevinska sezona i da se to prenese čak za narednu godinu. Puno toga je na stolu puno toga je započeto ali sporost je nešto što me najviše nervira u cijeloj toj priči da se neke stvari uspiju riješiti.

Šta Vas koči?

Često su procedure...ako uspijemo završiti ovaj posao sa gradskom toplanom do novembra, decembra, sa gradnjom nove eko toplane to će biti Case study regionalno. I ovako svi dolaze sa strane da posmatraju gdje je nevidjena količina posla koja se mora uraditi, pravnog, finansijskog, tehničkog, gradjevinskog... To će biti primjer da može a to onda kada cijela uprava, timovi i svi koji učestvuju u ovome zalegnu iza jednog konkretnog posla. Iza nekih drugih poslova i projekata gdje nemate jasno dfinisan tim koji to vodi onda stvari idu jako sporo. I javne nabavke su katastrofa...morate prvo usvojiti budžet pa poslije budžeta plan javnih nabavki. Poslije plana javnih nabavki u zavisnosti od operativnih sredstava u budžetu, uvijek je prvi kvartal loš prilivom, ulazite u pokretanje javnih nabavki u pravilu tek u drugom kvartalu. Ako imate bilo čiju žalbu od ponudjača na javnu nabavku to vas baca unazad od mjesec do nekoliko godina i sav posao vam vraća unazad ili propustite čitavu sezonu zbog procedure. Ako se ne javi niko obnavljanje postupka vas vodi možda čak do naredne godine. Imamo famozni most u Priječanima. Prvo su to vodile Vode RS jer je republička nadležnost. Onda smo mi rekli dajte nama da radimo da bude brže. Mi uradili reviziju projekta, obezbijedili sredstva i dva puta pao tender. Sad idemo na treće raspisivanje tendera, bukvalno molimo izvodjače da se jave jer se na oba prethodna nije javio ni jedan izvodjač. Vjerovatno im nije atraktivno nakon svih problema koji su bili. Sad bukvalno molimo nekoga da se javi na tender da bi nam treći tender uspio a vuče se čitavu ovu godinu.

Spomenuli ste toplanu. Da li ste sigurni da će taj projekat biti dobar za grad Banjaluku? Jesu li riješeni svi imovinsko pravni odnosi? Bilo je pojedinih tvrdnji da to nije riješeno.

U medijima je bilo svakakvih natpisa. Ima onih koji ne vole što se to radi. Ima lobija koji su od početka bili protiv. Grad da nije riješio ovo ne bi imao grijanje. Toga moramo biti svjesni. Sa postojećom toplanom, sa ugovorom za mazut koji postoji i sa tim da svaka nova sezona u postojećoj toplani znači deset di dvadeset miliona maraka minusa novog grad ovu sezonu ja ne znam kako bi zatvorio a iduću nema šanse da bi organizovali gradsko grijanje. Mi smo morali podvući crtu, presjeći naprosto taj čvor koji se vuče dugo godina i krenuti od nule. Nova toplana, novo privredno društvo, novi energent i nešto što bi trebalo da bude profitabilno.

OK pričate o nekoliko projekta, medjutim Vi kada ste preuzeli funkciju u gradu dočekalo Vas je nekoliko afera koje se kroz grad Banjaluku vuku proteklih petnaestak godina. Najzvučnije su zemljišno gradjevinske afere. Oko Poljoprivredne škole i još nekoliko atraktivnih lokacija. Šta je konkretno sa Poljoprivrednom školom?

Sve je to u nizu sudskih sporova. Ima tu više sudskih sporova u raznim fazama. Recimo Bingo je u nekoj ranoj fazi ja mislim da nije ni jedno ročište još uvijek bilo. Ima tu nekoliko postupaka. Tim više se stvari komplikuju jer dosta postupaka kada je riješ o imovini, poput evo Autoprevoza i stare autobuske stanice, to traje deset, petnaest godina. Prolazi sve vertikale pa se vrati na početak. Onda krene ponovo ispočetka. Ima nekih koji su novi...mene je Naš dom dočekao na stolu, a ima ovih poput Autoprevoza koji traju petnaestak godina. To je u raznim nivoima sudskih odluka. Kad i kako će završiti to sad samo sudovi znaju. Imali smo par mjeseci na početku mandata koje ja vidim kao opipavanje kakav će biti stav i Uprave i gradonačelnika. Hoće li biti mekn ili tvrd, da li se može ili ne može nešto uraditi. Tako da je prvih nekoliko mjeseci bilo prilično frustrirajuće da se uspostavi neki gard i kaže šta je interes grada i kako će se ponašati gradska uprava u tih nekoliko novih i ponavljanju starih slučajeva gdje smo mi ostali pri stavu zaštite gradske imovine i imali smo dosta sudara sa Pravobranilaštvom i sa Republičkom upravom za geodetske i imovinsko pravne poslove. Sad se u Pravobranilaštvu mijenja postava dolaze neki novi ljudi valjda. Izabran je Pravobranilac.

Jeste li imali već kontakte sa zamjenikom Pravobranioca u Banja Luci?

Mislim da još uvijek nema zamjenika da je tu nekakva zapetljancija jer ovaj koji je imenovan bio je nešto pritvoren. Mislim da nije ušao u posao. Pravobranilac je ove sedmice položio zakletvu i ja već iduće sedmice imam namjeru da se vidim sa pravobraniocem. Nama je važan zamjenik pravobranioca u Banjaluci gdje je mjesto prazno. Situacija se popravila u prethodnih par mjeseci u smislu komunikacije. Prvih nekoliko mjeseci kada sam došao bilo je jako frustrirajuće u tom odnosu.  I sa geodetskom upravom i dalje postoji dosta problema jer tamo se mnogo dugo čeka, beskrajno dugo traju procesi, donose se dosta čudne odluke i mislim da sa Geodetskom upravom sada imamo, ne sada već duže vremena, ako smatramo da se Pravobranilaštvo riješilo ili se riješava da ostaje ozbiljan problem Geodetske uprave.

Da li je to možda rezultat toga što su gradom Banjaluka proteklih desetak godina ustvari upravljali ljudi koji nisu sjedili u gradskoj upravi? Sa raznih adresa, pominjete i Geodetsku upravu. Pominju se i ljudi koji upravljaju Geodetskom upravom, konkretno su u vezi i sa slučajevima Poljoprivredna škola...

Pa dobro, tu je puno priče iza scene. Ja mogu da govorim na nivou onoga što je na sceni i što su zvanični stavovi. Kada dobijete riješenje geodetske uprave koje nije valjano, koje nije provedeno kako treba, gdje nisu utvrdjene činjenice kako treba onda morate odmah da reagujete. Ako Pravobranilaštvo ne reaguje u medjuvremenu ako mu promakne da nas obavijesti ili da se žali onda nastupa daleko veći problem. Ja o tome mogu da govorim, ono što je vidljivo kao nivo problema. Šta se sve iza scene dešava, koji interesni krugovi, a ima ih sigurno, djeluju i u čiju korist ne znam ali ono što sam ja bar po svojim saradnicima pogotovo u prvih par mjeseci...shvatio sam kao ispipavanje pulsa. Kako će se neko ponašati, da li se može sa njim raditi kako hoće ili ne može i ti procesi su bili prilično frustrirajući kada je riječ o gradskoj imovini...Postavili smo neki gard vidjećemo kako ćemo izaći s tim pogotovo imajući u vidu da sve završi na sudu.

Jesu li uspjeli da opipaju puls grada odnosno uprave?

Ja mislim da se i kroz javnost profilisao odredjen stav. Grad mora da štiti svoju imovinu, postoji jedna pogrešna predodžba često da je nešto gradska imovina. Usstvari Grad raspolaže sa izuzetno malo imovine. Kada udjete u neke poslove na terenu, kada vam treba lokacija za bilo šta, od objekta za djecu sa posebnim potrebama, vrtića ili do nekih većih stvari dodjete do toga da većina imovinskih odnosa nije riješena i da Grad vrlo malo toga čisto ima u svojim rukama. Ili je kroz privatizaciju ili kroz neprivedenost namjeni ili kroz razne druge postupke i procese izuzeto ili prešlo na druge vlasnike. Mislim da je pretprošle godine Grad imao oko 6000 postupaka pred sudovima. Možete misliti kako to izgleda...

Imate li sada pritisaka zbog priča u koje ste ušli a kada je u pitanju zemljište i imovina grada? I Vi ste spominjali da je bilo odredjenih prijetnji. Dobio sam potvrdu od Policijske uprave Banjaluka da je bilo prijavljenih prijetnji gradonačelniku...

Bilo je neugodnih situacija. Ako mogu da kažem da je u posljednjih dva, tri mjeseca nešto mirnije. Nije bilo nikakve vrste intervencija ili pritisaka ali lobija i interesa ima. To je ono što mogu da kažem sve ostalo kada dodje do odredjene granice prijavi se MUP-u pa onda oni rade svoj posao.

Da li je možda sada pritisak dijelom sa Vas prešao na novog predsjednika Skupštine grada?

Ne vjerujem zato što predsjednik skupštine nema direktnu ingerenciju. Ovdje je sistem vrlo centralizovan. Većina stvari je koncentrisana prema gradonačelniku a nešto prema Skupštini grada. Ne sumnjam da će biti interesovanja prema predsjedniku Skupštine grada kao nekome ko jeste jedan od faktora odlučivanja ovdje ali se nadam da neće imati nikakvih poteškoća zbog toga.

Kako komentarišete sva ova dešavanja posljednjih petnaestak dana. I kada je u pitanju formiranje Kluba Sloboda i istupanje nekoliko odbornika iz dosadašnjih stranaka, prekompoziciju skupštinske većine. Bilo je nekoliko protesta zbog imenovanja Zorana Talića na mjesto predsjednika skupštine...

Nisu to protesti. To je iz odredjenih krugova. Prvo, do same prekompozije je došlo nakon unutrašnjih sudara u DNS-u. To nije inicirano iz kabineta gradonačelnika to je bio unutrašnji, porodični obračun u DNS-u. Iz toga su proizašli problemi u skupštini grada. Još dodatno kuvanje koje je pokušano, ja sam ga prepoznao na vrijeme, gdje se pokušala praviti neka paralelna ili većina u sivoj zoni koja bi pokušala da drži kontrolni paket odlučivanja u Skupštini grada što je potpuno neprihvatljivo. Niko, niti ova ili ona mafija ili lobi pa ni neki krug odbornika neće od gradonačelnika napraviti fikus koji mora da izvršava njihove naredbe ili razmišljanja.

Tako da se moralo ući u raščišćavanje skupštineka većine i u prekompoziciju.

Izbor gospodina Talića za predsjednika skupštine grada ne odgovara barem dvijema interesnim grupama. Jedna je vezana za PDP jer se tu radilo o sukobu unutar PDP-a pošto je gospodin Talić bio predsjednik gradskog odbora, izašao je iz PDP-a sa gospodjom Čičić-Odžaković. Uvijek je, iz ličnog iskustva znam, najteži sudar u porodici odnosno u političkoj partiji kada dodje do raskola i on je gori nego sukob medju partijama. Tako da jedan dio kritika i negativnih internet kampanja ide iz PDP-a kao jedna brakorazvodna parnica koja može biti vrlo prljava.

Drugi dio ide od onih koji su iz pozicije otišli u opoziciju. Prilično je bolno poslije sedamnaest godina nekome iz pozicije otići u opoziciju i onda iz tog ugla kritikovati. Bilo je čak smiješno ili žalosno gledati prošlu i pretprošlu sjednicu skupštine kako sve ono što su do prije dvije, tri sjednice hvalili sada odjednom kude samo zato što su neki prešli u opoziciju. Samo unazad, ne dvije godine ili deset godina već unazad tri sjednice, treba uzeti nečije rasprave i vidjeti kako se stav mijenja u zavisnosti od fotelje.

Završena je prekompozicija u skupštini, očekuju se imenovanja načelnika, direktora. Šta se s tim dešava?

Načelnici treba da budu izabrani na sjednici Skupštine grada 27 oktobra. Konkurs je završen i ovih dana trebaju biti završeni intervjui. Ima prijavljenih nekih dvadeset, trideset kandidata tako da bi sve trebalo biti pripremljeno do sjednice 27-og.  Nova je skupštinska većina, bilo je dosta tumbanja. Za danas je (četvrtak 14.septembar) najavljeno da će gospodin Dragan Talić objaviti da je u DNS-u. Vidjeli ste da je devet odbornika u proteklih nekoliko mjeseci promjenilo stranu ili političku partiju što se nikada nije ranije dešavalo u tom obimu. Čak ni sada nije sigurno da se ti procesi neće nastaviti i dalje jer još ima previranja u političkim partijama i ja mislim da taj proces nije završen. Proljetos je bilo vidljivo da se većina partija u Banjaluci nalazi u problemima i unutrašnjim raskolima i da se to onda reflektuje na odbornike koji onda napuštaju partije i idu svojim putem. U novoj skupštinskoj većini mi još uvijek nemamo kompletan dogovor, to je činjenica. Imali smo sastanke ove sedmice, nastavićemo i iduće sedmice. Nije to nešto traumatično ali kao i u svakom drugom poslu svako gleda da za sebe dobije što više. Stvar je dogovora i ja mislim da ćemo mi uspjeti dogovoriti i da ćemo naći neke kompromise,  ne djeluje to ništa problematično i legitimno je da svako zastupa svoj interes. Dodatni problem je bio i što se za neke odbornike doslovno nije znalo gdje su. Jesu li u skupštinskoj većini ili nisu i ako jesu u čijoj su partiji. Sve se to dešavalo u proteklih dva, tri mjeseca...Čini mi se da je većina partija u Banjaluci u unutrašnjim poteškoćama i da ti procesi nisu sasvim završeni.

Šta je sa SNSD-om?

Da ne ureknem što se tiče gradske organizacije mi u ovim mjesecima nakon izbora nismo imali ni jedan problem. Klub odbornika zajedno djeluje, jedanaest odbornika su živi i zdravi u istom sastavu. Završili smo unutarstranačke izbore. 243 mjesna odbora održali mjesne konferencije i 8 oktobra zakazana gradska izborna konferencija. Biramo novi gradski odbor. Situacija, da ne ureknem, dobra. To je ogromna organizacija koja u Banjaluci što se SNSD-a tiče za sada služi kao primjer.

U kakvim ste odnosima sa vrhom stranke?

Solidnim.

Solidnim?

(Osmijeh) Solidnim. Svako radi svoj posao.

Naravno da pratite dešavanja na republičkom nivou. Nedostaje li Vam fotelja predsjednika NSRS, pogotovo kada vidite šta se dešava proteklih nekoliko dana u NSRS?

Žao mi je bilo gledati ovo što je bilo ova dva dana iako sam samo djelimično pratio zbog posla koji ovdje radim i mislim da nikome ne služi na čast jer najveću štetu trpi NSRS kao institucija i Republika Srpska u cjelini. Kada pogledate twiter i internet vidite ko se raduje. Nema razloga da se raduje ni jedna strana unutar RS bilo kakvom sukobu ili sudaru. To u krajnjoj liniji samo može štetiti. To je sasvim drugačiji posao. Ta dva posla se ne mogu porediti. Posao predsjednika NSRS je vrlo visoko protokolarna dužnost i politička dužnost. Posao u NSRS je prilično ustaljen, on ima svoju jasnu proceduru i u odnosu na ovo ovdje je sporovozan. Posao ovdje je čist menadžerski posao koji se dnevno mijenja koji ima drugačije strateško i operativno planiranje, koji ima drugačiju unutrašnju organizaciju, koji zahtjeva brze dnevne odluke i promjene dok je skupština nešto što radi na dugogodišnjem nivou i planu...Nekad mi bude žao ali i tamo je bilo teških odluka i kriza koliko hoćete...

Ne komentarišete naravno politička dešavanja na republičkom nivou...

Pa teško mi je kada nisam unutra u detalje sve procjenjivati.

Nisam mislio konkretno na politiku ali konkretno kako Vam izgleda situacija u Republici Srpskoj? Svakodnevno se pojavljuju informacije o teškom stanju u zdravstvu, obrazovanju...

Ja mislim da su se neke stvari morale riješavati odlučnije. Odgadjanje nekada i bolnih odluka ne vodi ničemu osim komplikovanju problema. Opet da se vratim na lokalni nivo, najslikovitiji primjer je toplana. Problem  koji se deset godina odgadja i u jednom momentu dodje do eksplozije i više ne može dalje. Ako svake godine pravite dodatni gubitak ako svake godine imate sve teže obezbjedjenje funkcije grijanja u nekom momentu to mora pući. Znači morate presjeći, neko mora da presječe. Tako da neke stvari koje se godinama na republičkom nivou vuku ja mislim da je trebalo presjecati i odlučnije riješavati. Možda je bilo prilike u prethodnom mandata kada je skupštinska većina bila čvršća, sada je sve to prilično šareno. Unutrašnja struktura NSRS u ovom mandatu je teško upravljiva, tamo je tanka većina, mnogo političkih subjekata, lošija politička atmosfera i to onda nije ambijent za donošenje teških odluka. Ono što je možda najveća karkteristika jeste sve veća polarizacija. To je ono što se vidjelo i ova dva dana. I ta duboka polarizacija i raskol izmedju dva bloka pa onda iza njih njihovih članova, simpatizera, stanovništva ne miriše na dobro nikako i to je ono što zabrinjava jer nagledali smo se svega posljednjih godina na Balkanu, od Petog oktobra u Srbiji do niza raznih dogadjaja u Crnoj Gori, nedavno u Makedoniji i koječega drugog. Sa raskolom ovdje i sa povećanjem polarizacije izmedju dva bloka to nikako ne vodi dobrom.

Nastavljena sjednica u Maloj sali bez opozicije

Vladajuća većina nastavila je zasjedanje u Maloj sali na spratu NSRS. Poslanicima opozicije policija i skupštinsko obezbjedjenje brani ulazak u Malu salu jer im je predsjednik NSRS Nedeljko Čubrilović izrekao mjeru udaljenja sa sjednice. Nije bilo incidenata.

Opozicija ne odustaje od blokade

Lideri stranaka opozicije upravo su rekli da neće odustati od blokade skupštine dok god na dnevni red ne bude vraćena tačka dnevnog reda o revizorskom izvještaju o Konsolidovanom izvještaju budžeta. Tvrde da je tačka dnevnog reda skinuta mimo pravila jer je skunuta na Odboru za finansije i budžet a da je to mogao da uradi samo odbor za reviziju. Ne prihvataju prijedlog da se o revizorskom izvještaju raspravlja za 15 dana.