Preko Drine na Misisipiju

Vladavina prava u Masačusetsu, primjenjivost na RS

Republika Srpska prvo mora da pohapsi najmanje hiljadu ljudi, osudi ih na dugogodišnje zatvorske kazne i potom krene u pravljenje institucija. Što je na neki način začarani krug jer ne postoje institucije koje bi mogle da zamišljeno demokratski sprovedu u djelo.

Pravljenje institucija koje neće biti samo imitacija institucija preduslov je ekonomskog i fizičkog opstanka i Republike Srpske i Srba u Republici Srpskoj. Svako odgadjanje i Srpsku i Srbe koštaće nemjerljivo. Pravljenje jakih stranaka kao orudja za vladanje i kontrolu novca umjesto pravljenja institucija brutalno će da se odrazi na budućnost nacije, koja je već sadašnjost.

Zapanjujuće je koliko je neprijatan osjećaj na sastancima u SAD predstavljati zemlju koja nema tužilaštvo, sudstvo, Vladu koja služi narodu umjesto što njime brutalno vlada. Naročito kada za sagovornike imate tužioce, revizore, sudije...koji su u zatvor zbog kriminala i korupcije na višegodišnje kazne poslali druge sudije, političare, predsjednike skupština, guvernere...

U političkom institutu Pionir u Bostonu trenutno pokušavaju da omoguće online dostupnost svih računa i ugovora države Masačusets. Što znači da svaki ugovor koji "Vlada" Masačusetsa potpiše sa bilo kim mora biti automatski javno dostupan u bilo koje doba.
U Masačusetsu kao i u državi Njujork ne kriju da imaju problema sa korupcijom, i jasno je da situacija naravno nije idealna, ali takodje je jasno uočljiva razlika u odnosu na bezinstitucionalno društvo Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Ta razlika je u tome što će onaj ko bude uhvaćen u kriminalu i korupciji i odgovarati pred zakonom bez obzira na ime i prezime. Postoje pritisci na institucije koje sprovode istragu ali ti pritisci ne mogu da spriječe pravdu već samo da njeno donošenje uspore i otežaju. Naravno da postoje i oni koji nikada ne budu uhvaćeni ali kod nas ne postoje oni koji budu uhvaćeni.
Takodje, svaka institucija u Masačusetsu mora da objasni zašto je odredjena firma pobjednik tendera za posao koji se finansira novcem poreskih obveznika.

Budžet države Masačusets je 70 milijardi dolara. Dobar dio ulaže se u obrazovanje, naročito obrazovanje onih koji sutra treba da rade sa novcem poreskih obveznika. U Masačusetsku je vrlo važno koji fakultet se završi jer navode da svako može upisati koledž ali da postoji vrednovanje i da ne mogu biti jednaki kada traže posao oni sa najslabijeg i oni sa najjačeg koledža u državi. Zanimljivo poredjenje može se napraviti sa našim visokim obrazovanjem ali je to bar za sada uzaludan posao.

U Masačusetsu navode nemjerljiv značaj novinara i medija u očuvanju sistema i demokratije. Isto tako pojašnjavaju da su u velikom broju slučajeva medijski natpisi pomogli razriješenje slučajeva korupcije u društvu. Ja sam na to rekao da je kod nas upravo najveći problem izostanak bilo kakve reakcije ali i izostanak potpuno nezavisnih tradicionalnih medija.

Grad Boston dodatak

Grad Boston prema zvaničnim podacima ima nešto manje od 700000 stanovnika ali po evropskim mjerilima ima mnogo više jer u ove procjene ulazi samo gradska zona.
Budžet Bostona je 2 milijarde dolara. Kompletan budžet već je dostupan online kao i način trošenja novca. U administraciji radi 18000 ljudi bez prosvjete koja je u nadležnosti grada a tu radi još 10000 ljudi. U Bostonu ne finansiraju profesionalni sport koji je u rukama privatnika. Najpopularniji su košarka, hokej i bejzbol. Vlasnik Red Soksa (bejzbol) je isti čovjek koji je vlasnik Mančester junajteda. Takodje posjeduje jedne od dvoje dnevnih bostonskih novina. Boston Globe. Druge su Boston Herald.

Grad Boston nije odgovoran za grijanje svojih gradjana. Taj posao u potpunosti je u rukama nekoliko preduzeća. Grad Boston nadležan je za snadbijevanje gradjana vodom.

Misija: Ostati zgodan I mlad u Bostonu

Sigurno u Bostonu

New York, Albany

Država Njujork država je u kojoj se sa korupcijom I kriminalom suočavaju više I čeśće nego u bilo kojoj drugoj državi Sjedinjenih država. Državni tužioci sa kojima smo razgovarali tvrde da u Njujorku ima viśe korupcije nego na kompletnom federalnim nivou. Glavni razlog je grad Njujork koji je najveći I najbogatiji grad, ne samo države već i Država. U Njujorku I glavnom gradu države Njujork Albaniju dakle ne kriju da se suočavaju sa teškim oblicima korupcije ali ono čime se mogu pohvaliti jeste da nekoliko krupnih riba s vremena na vrijeme završi iza rešetaka. Uz manju ili veću kaznu u zavisnosti od toga da li korumpirani vrati nelegalno stečeni novac ili ne. Državno tužilaštvo Njujorka prije nekoliko dana razriješilo je slučaj korupcije u koji je bio upleten političar a kazna je nakon sudjenja dvanaest godina zatvora. Riječ je o bivšem predsjedniku njujorške skupštine. O tome kasnije, u narednim danima. Desetine vodećih tužilaca, senatora...su bili uhvaćeni u korupciji I osudjeni a ugled im je bespovratno uniśten. Napravite paralelu sa zemljom u kojoj živite.

Skupština države Njujork kao I sve državne Institucije smještena je u Albaniju glavnom gradu države. Budžet države Njujork u prosjeku je oko150 milijardi dolara a plata, recimo novinara, kreće se od 40000 godišnje početničke do 100000 koliko imaju iskusniji novinari.
Senatori Imaju oko 80000 godišnje ali im zakon dozvoljava i da se bave privatnim poslom što donekle jeste problematično.
U Njujorku imaju problem sa promjenom loših zakona jer senatori decenijama ne žele da izmjene zakone koji će njima da uskrate prava. Poznato?
Senator države Njujork Neil Breslin demokrata je i razočaran je pobjedom Donalda Trampa za kojeg kaže da da će sa ovakvom politikom izdržati dvije godine. Tvrdi da Tramp luta sa odlukama, da je nelogično povećanje vojnog budžeta za 64 milijarde a da je još manje logično pričati o protjerivanju 13 miliona ljudi iz zemlje.

Senator Breslin, ipak, veliki je prijatelj sa Hilari Klinton tako da je njegova ogorčenost Trampom vjerovatno donekle i subjektivna. Za Klintonovu kaže da je izuzetno pametna ali da je izbore izgubila jer se u kampanji više bavila Trampom nego svojim programom. Poznato? Izbor novog predsjednika Demokratske partije Senator Breslin komentariše kao istorijski. Thomas Perez prvi je latinoamerikanac na čelu Demokratske partije.

NBA u Vašingtonu

U redu. Kada sam saznao da definitivno idem u Ameriku prve dvije stvari koje su mi pale na pamet a nemaju veze sa profesionalnim dijelom puta jesu New York i NBA. New York bilo kako jer nije u planu i programu putovanja i NBA bilo šta.

Daleko od toga da u ovim godinama redovno i pomno pratim NBA. Ruku na srce redovno sam pratio samo za vrijeme Stojakovića i Divca ali budimo realni svaki ljubitelj košarke želi da ode na NBA utakmicu.

Za vrijeme šestodnevnog boravka u Vašingtonu domaćini su igrali samo jednu utakmicu. protiv Golden Stejta i odmah je bilo jasno da će do karte biti gotovo nemoguće doći. Srećom jedan od oficira za vezu koji je zadužen za našu grupu shvatio je da bi nas to moglo zanimati (ispostavilo se da je zanimalo samo mene ali svi su ipak išli) pa je nabavio karte o trošku domaćina. Inače pojedinačna karta za najgornji prsten dvorane u Vašingtonu koštala je 69 dolara.

Prvi utisak je taj da pola sata pred početak pred i u dvorani vlada savršen red. Objašnjavao sam ženskom oficiru za vezu da moramo da požurimo jer u Beogradu za baš veliku utakmicu moraš da dodješ satima ranije, imao kartu ili ne. Drugi utisak je da svi sjede na svojim mjestima a treći od početnih jeste taj da je gotovo trećina hale navijala za Golden stejt. Zbog Karija ili čega već ne znam ali je to činjenica. Tim ljudima niko nije uputio ni ružnu riječ što sam sa izvjesnim čudjenjem i konstatovao naglas.

Najjači utisak ustvari jeste taj da i pored pune dvorane, koja je nešto veća po mom subjektivnom mišljenju od beogradske Arene, većina ljudi i nije došla zbog same košarke već zbog popratnog šoua, intervjua za vrijema tajmauta na parketu, kvizova čak i za vrijeme trajanja utakmice, hrane...Iako je rezultat veći dio meča bio poprilično tijesan publika se malo razgalamila tek kada je postalo očigledno da će domaćin da pobijedi. A to je posljednjih 30 sekundi utakmice.

Inače sa mnom u grupi je i gospodin iz Češke koji se oduševio kada sam mu rekao da za Vašington igra Satoranski, momak iz Beograda koji me je pitao da li je Bogdanović (inače bio je odličan) koji igra u Vašingtonu naš ali i Amerikanka koja me je pitala zašto se neki koševi račinaju jedan a neki dva poena. Makedonac i Bugarin su izdržali četvrtinu i otišli na pivo...

Momcima sa basketa sam, inače, obećao loptu iz SAD-a. Na poluvremenu sam lutao po dvorani. Košarkaška lopta 60, šorc Vizardsa 40, dres 70 dolara. Pivo, što mi je najteže palo, deset dolara.

Evroligo vraćam ti se sa velikim zadovoljstvom.

Kovačević i Moore strogo profesionalno

Roderick Moore nekadašnji supervizor za Brčko i prvi zamjenik Visokog predstavnika u BiH sada je specijalni savjetnik Kancelarije za poslove State departmenta u Evropi i Evroaziji.