Pred izbore 2014 godine pričao sam sa jednim
visokim funkcionerom PDP-a. Isfrustriran kao i obično bahatim trošenjem
narodnih para od strane vlasti, ne sjećam se tačno šta je bio povod za
razgovor, ukazivao sam na nevjerovatna izdvajanja za kupovinu vozila, trošenje
novca na servise, mjenjanje guma i na to kako mi nikada neće biti jasno zašto
ministri u Vladi na posao ne idu svojim vozilom ili pješke kao i svaki drugi radnik u
Republici Srpskoj. Zvaničnik sa kojim sam razgovarao složio se sa mnom i tvrdio
kako će sve biti drugačije kada Savez za promjene dodje na vlast.
Savez za
promjene nije dobio izbore u Republici Srpskoj ali jeste na nivou BiH. Mladen
Ivanić prošle godine kupio je, za potrebe kabineta srpskog člana
Predsjedništva, vozilo vrijedno 200 000 maraka. Kaže da je morao. Nebojša
Radmanović, koji takodje nije štedio, mu je u kabinetu ostavio šest skupcijenih
automobila.
Ja se i dalje zgražavam nad voznim parkom
Vlade, Narodne skupštine i Kabineta Republike i o tome sam napisao desetak
tekstova, uglavnom uzaludnih i nikom potrebnih. I dalje smatram da je oličenje
Idiota trošiti milione na vozila u zemlji koja živi od kredita, u zemlji koja
fizički nestaje i u kojoj Srba, ukoliko se sadašnja politika nastavi, neće biti
za stotinu godina. Ono što jeste činjenica jeste da to nikoga ne zanima i to
je donekle u redu. Srbi neće biti ni prvi ni posljednji narod koji će nestati,
ostati samo u tragovima raseljeništva širom svijeta.
Protest kao demokratski način izražavanja
neslaganja Naroda sa odlukama onih koji ih predstavljaju apsolutno je poželjan,
naročito u Narodu koji je zaboravio kako je hodati nesavijene kičme. Protest
protiv Daneta Maleševića samo je udarac svim narednim Protestima. Dane
Malešević nesrećna je nebitna figura srpske politike koja možda čak nije
ni pitana u nabavci najnovijeg Audija vrijednog 115 000 maraka. Što ga ne
oslobadja odgovoronosti i u svakoj normalnoj zemlji bi bilo ko zbog pomisli da potrši
tolike pare na službeni automobil dobio otkaz. Na nivou entiteta ali i države. Zaslužio je Malešević otkaz i ranije zbog nekih drugih stvari ali to sada nije tema...
U svakoj normalnoj zemlji bi onaj ko
protestuje svoje nezadovoljstvo usmjerio ka kompletnoj Vladi, predsjedniku
Vlade, ministru finansija, predsjedniku Republike. Koji su iz SNSD-a. U svakoj
normalnoj zemlji ovo ne bi ličilo na nastavak sukoba unutar koalicije.
Malešević je DNS-ov ministar.
U svakoj normalnoj zemlji protest protiv bahatog
trošenja novca na službene automobile ne bi organizovali članovi stranke čiji
je počasni predsjednik na službeno vozilo prije
nekoliko mjeseci potrošio 200 000 i tako Protest osudili na propast dajući
jasnu šansu Miloradu Dodiku da poentira u izjavi. Jer je apsolutno u pravu.
Makar u prvom dijelu izjave, drugi je toliko uobičajeno bahat da nije ni za
komentarisanje.
U svakoj normalnoj zemlji Protest se nakada
ne bi zaustavio na nebitnom Maleševiću već bi produžio na bivše ministre koji
voze automobile vrijedne po 200 000 maraka. Od plate ih sigurno nisu kupili.
Takav protest, medjutim, mnogo, mnogo više
bi koštao. Napad na Maleševića ne nosi nikakav rizik i odlična je prilika za
minute u dnevnicima. Danima. Što je, bojim se, i bio jedini cilj. Zato ne pitajte zašto vam je Protets propao.