Kada većina
godinama ne uvažava mišljenje manjine dolazi do neminovne podjele društva. Ma
kolika većina bila i ma koliko društvo bilo. Podjela ne mora biti nacionalna.
Takav slučaj je u Republici Srpskoj.
Demokratija u svom apsolutnom obliku nije pogodna za društva kakvo
je društvo Republike Srpske ali i BiH. To je problem i okruženja. Apsolutna
demokratija vrlo lako se u nepotpunim društvima pretvara u tiraniju.
Autokratiju pod plaštom demokratije. Uz pomoć nefunkcionalnog izbornog zakona
koji dozvoljava jednoj stranci ili nekolicini stranaka okupljenih oko istih
interesa da imaju kontrolu nad sve tri vrste vlasti u državi. Takva situacija
dovodi do toga da svaki zakon prolazi ma koliko loš bio, ukoliko ga predlože
oni sa većinom na izborima jer imaju kontrolu i nad predlagačem zakona i nad
tijelom koje usvaja zakone. To je u našem slučaju dovelo do situacije da u
Republici Srpskoj imamo niz zakona koji pogoduju tajkunskim elitama a na štetu
su društva koje je sačinjeno i od većine koja daje legitimitet i od manjine
koja se miri da je manjina.
Ignorisanje mišljenja manjine ma kolika ona bila samo na osnovu
legitimiteta koji daje većina na izborima pogubno je i po društvo i po državu.
U takvim slučajevima ne postoji korektivni faktor, ne postoji drugačije
mišljenje koje može biti zvanično, ne postoji institucija koja može da odbije
loše odluke i zakone ukoliku nisu u interesu društva i svih gradjana koji čine
društvo.
U društvima poput Republike Srpske tumačenje demokratije na loš
način rastura Republiku. Gradjani nisu ravnopravni, glas desetine hiljada ljudi
ne čuje se decenijama i njihove potrebe konstantno se ne uvažavaju. Gradjani
manjine su gradjani drugog reda.
Neminovnost je smanjenje ljudskog potencijala. Gradjani manjine
odlaze jer im se ne čuje glas. Kada svi gradjani manjine odu dijelovi gradjana
većine moraće postati manjina. I tako dok nas u potpunosti ne nestane. Istorija
Čovjeka puna je takvih primjera ali mi ne volimo da čitamo.
Većina te obavezuje da služiš a ne da vladaš! Srbine!
