Termin za basket standardan je deset godina. Pomjeranje sata nas uvijek zimi dobro poremeti jer većina do deset naveče dva puta zaspe i dva puta se probudi. Godine su učinile i da je brzine ponestalo. Igra se na iskustvo poput Milka Bjelice ili na lucidnost Tejlora Ročestija kako Kika voli da kaže.
Rijetko se desi da nas nema makar šest. Kada se to i dogodi svi se razočaramo i pokunjeni odemo na pivo. Nije do piva, vratili bi se kućama ali žene su navikle da nas nema od deset do dvanaest pa je rizično vraćati se. Ko zna ko se sve može zateći u kući a u neznanju je spas.
Jedno pivo a zatim i drugo. Uvijek krene sa košarkom (sjećanja na košarku devedesetih kada je Kika gledao i osamdesetih kada je gledao Bojan. Mi zvezdaši svejedno pratimo tek nekoliko godina. Neko spomenu Iversonovo probijanje Majkla Jordana u debitanstkoj utakmici...) pa se dodje i do politike ali tek nakon trećeg piva.
Kika spominje kako je gledao Borac Bratunac, Prva liga Republike Srpske. Kune se kako bi mogao bolje da igra samo da ima dvadeset kilograma manje. Istina, nekada jeste bio velika nada banjalučke košarke ali mu je koljena sažvakao i ispljunuo borički beton.
Bratunac pretenduje na Ligu BiH a mi se svi složišmo(dva piva) kako ne bi bilo loše da ekipa sa basketa prijavi klub za takmičenje u beton ligi. Trčati ne možemo mnogo (osim Nine) ali zato i nemamo nikakve ambicije.
Ja predlažem da nadjemo jakog sponzora. Neko spomenu Grand Trade a da preko cijelih ledja piše Mtel. Grand Trade Bildings pade mi ime odmah na pamet. Goran se osmjehuje, nasnimao se kadrova. Grand Trade Pusi Park sinu mi još jedna ideja.
Sreća pa je fajront i konobar sabira ceh.
Bojan je bio vrijedan pa je dok pivo još nije napustilo tijelo a grafička kopala bitkoine napravio prijedloge grbova.
Rijetko se desi da nas nema makar šest. Kada se to i dogodi svi se razočaramo i pokunjeni odemo na pivo. Nije do piva, vratili bi se kućama ali žene su navikle da nas nema od deset do dvanaest pa je rizično vraćati se. Ko zna ko se sve može zateći u kući a u neznanju je spas.
Jedno pivo a zatim i drugo. Uvijek krene sa košarkom (sjećanja na košarku devedesetih kada je Kika gledao i osamdesetih kada je gledao Bojan. Mi zvezdaši svejedno pratimo tek nekoliko godina. Neko spomenu Iversonovo probijanje Majkla Jordana u debitanstkoj utakmici...) pa se dodje i do politike ali tek nakon trećeg piva.
Kika spominje kako je gledao Borac Bratunac, Prva liga Republike Srpske. Kune se kako bi mogao bolje da igra samo da ima dvadeset kilograma manje. Istina, nekada jeste bio velika nada banjalučke košarke ali mu je koljena sažvakao i ispljunuo borički beton.
Bratunac pretenduje na Ligu BiH a mi se svi složišmo(dva piva) kako ne bi bilo loše da ekipa sa basketa prijavi klub za takmičenje u beton ligi. Trčati ne možemo mnogo (osim Nine) ali zato i nemamo nikakve ambicije.
Ja predlažem da nadjemo jakog sponzora. Neko spomenu Grand Trade a da preko cijelih ledja piše Mtel. Grand Trade Bildings pade mi ime odmah na pamet. Goran se osmjehuje, nasnimao se kadrova. Grand Trade Pusi Park sinu mi još jedna ideja.
Sreća pa je fajront i konobar sabira ceh.
Bojan je bio vrijedan pa je dok pivo još nije napustilo tijelo a grafička kopala bitkoine napravio prijedloge grbova.
