понедељак, 06. новембар 2017.

Deset godina od ubistva Milana Vukelića

Tekst od prije tri godine. Ništa se osim broja godina nije promijenilo.


Sedam (deset) godina smrti koja odzvanja


Nevjerovatno ali sjećam se šta sam radio šestog novembra 2007-me godine. U Sarajevu sam sa snimateljem, nakon nekakvih cjelodnevnih, uglavnom nebitnih, snimanja po Parlamentu BiH, završavao obilazak sarajevskih lokala. To smo radili gotovo uvijek kada završimo posao a ostajemo da noćimo bilo gdje.  Kasno naveče prije odlaska u hotel čuo sam se sa kolegom u Banja Luci koji mi je rekao da je užasna frka, da je eksplodirala auto-bomba na Starčevici i da najvjerovatnije ima mrtvih.  Snimatelj i ja, nakon što sam mu to saopštio, bili smo blago pogodjeni tom viješću. On nešto više jer je sa Starčevice, banjalučkog naselja u kojem je eksplodirala auto-bomba. Kasnije smo saznali da je ubijen Milan Vukelić, to ime nije nam ništa značilo, ne tada.....
Novembra 2014 navršilo se sedam godina od te vijesti i od eksplozije na Starčevici. Novembra 2014-te prvi put radim priču o godišnjici ubistva Milana Vukelića.
Sa sestrom ubijenog Milana dogovorio sam da se nadjemo na groblju, tamo će biti porodica. Tako je i učinjeno. Osjećao sam neprijatnost zbog donošenja kamere na groblje i narušavanja privatnosti porodice, znam kako bih se ja osjećao. Taj dan su bile i zadušnice pa je groblje bilo puno. Vidio sam i neke od najviših funkcionera Republike Srpske sa obezbjedjenjem. Nisu svratili do porodice Milana Vukelića. Ko zna, vjerovatno i oni osjećaju sličnu vrstu neprijatnosti.
Milan Vukelić ubijen je na najbrutalniji način 6.11.2007-me godine. Pod njegov automobil Ford Fijestu postavljena je eksplozivna naprava koja je eksplodirala dok je vozilo bilo u pokretu, oko 20 časova u neposrednoj blizini zgrade u kojoj je tada sjedio najviši vrh ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. U vozilu sa Milanom Vukelićem te večeri bilo je još dvoje ljudi. Oboje su preživjeli sa teškim povredama. Tijelo Milana Vukelića eksplozija je doslovno raskomodala.
Sedam godina policija i nadležno banjalučko Okružno tužilaštvo uvjeravaju odnosno pokušavaju da uvjere javnost da rade na pronalasku počinilaca i naručilaca kukavičkog zločina. Svakog šestog novembra koji je došao nakon kobnog prije sedam godina zvaničnici policije i tužilaštva daju iste izjave. Niko, iznenadjuje li to, nije osjetio bilo kakvu vrstu odgovornosti zbog nesposobnosti pronalaska ubica. Niko nije podnio ostavku.

Milan Vukelić ubijen je nakon što je progovorio o kriminalu u vrhu banjalučke gradske vlasti i Zavoda za izgradnju grada Banja Luka. Progovorio je o nizu neregularnosti kojima je svjesno oštećen budžet Banja Luke u korist nekolicine pojedinaca. Sve te za koje je smatrao da čine kriminal je imenovao a svoje tvrdnje je dokumentovane prijavio nadležnim institucijama. Ubistvu Milana Vukelića prethodilo je konstantno zastrašivanje, prema njegovim riječima prijetili su mu neki od najviših zvaničnika Ministarstva unutrašnjih poslova, zapaljen mu je automobil, u plamenu je završila i porodična kuća njegovih roditelja. Vukelić je prije nego što je ubijen progonjen kao kriminalac samo zato što je upozoravao na kriminal.

Pojedinci koje je Vukelić prozvao za kriminal i danas su na vrlo bitnim funkcijama, pojedini će u novom sazivu biti narodni poslanici. Zato, oprostićete, smiješno djeluju izjave direktora policije i glavnog tužioca Okružnog tužilaštva da je istraga u toku i da se sve čini da se počinioci pronadju.
Ko uopšte više vjeruje da u ministarstvu unutrašnjih poslova i tužilaštvu ne znaju ko je ubio Milana Vukelića.