Transparentnost odnosno netransparentnost u radu državnih organa i korupcija nisu samo odlika zemalja regije. Sa problemom nentransparentnosti nerijetko se, naročito u posljednja dva mjeseca, susreću i u Vašingtonu. Problem sa korumpiranim predstavnicima vlasti imaju oduvijek. Bitna razlika izmedju problema korupcije kod nas i kod njih je u tome što kod njih s vremena na vrijeme korumpirani budu uhvaćeni i osudjeni na velike kazne. Što se kod nas ne dešava.
Profesor Univerziteta Džordžtaun i direktor fondacije Bauman Gary Bass vrlo je cijenjeno lice u SAD-u na federalnom nivou. Naročito je imao dobre odnose sa bivšom administracijom na čelu sa Barakom Obamom. Sa novom Trampovom, sudeći prema njegovim stavovima, nema.
Profesor Bass želio je da zna kakva situacija je sa korupcijom i transparentnošću u zemljama iz kojih dolaze njegovi sagovornici i svi smo mu, sa donekle izuzetkom Madjarske, rekli da Vlade naših zemalja čine sve kako bi trošenje javnih sredstava bilo što manje vidljivo javnosti a da su gotovo nepostojeći slučajevi kada je nekoodgovarao zbog korupcije. Bez obzira šta bilo otkriveno ili novinarski objavljeno. Došli smo i do problema zviždača i zajedno zaključili da zakoni postoje ali da, konkretno u BiH, zviždači nemaju kome da zvižde.
U Vašingtonu su svjesni da i oni imaju problem. Dio intelektualne elite snažno se protivi mjerama koje je novi predsjednik Donald Tramp uveo na početku mandata.
Tramp je objavio rat medijima, nekolicini medija zabranio prisustvo u pojedine federalne institucije, ograničio pisanje na društvenim mrežama u pojedinim slučajevima, zabranio da se govori o prisustvu malo ljudi na njegovoj inauguraciji, izjavio da predsjednički posao nije za javnost i da predsjednik ne može biti u sukobu interesa. Poznato?
Sve to užasnulo je dio intelektualne javnost koju predvodi i profesor Bass. Priznaju da u pojedinim situacijama i ne znaju kako da se ponašaju jer su im neke stvari apsolutno nove. Ono u čemu su amerikanci, medjutim jedinstveni, jeste da je najbolja borba za očuvanje demokratije i sistema koji je iznad pojedinca konstantan pritisak na vlast, apsolutna borba za zaštitu nezavisnih medija i unaprijedjenje javnog obrazovanja. Poznato?
Zaključak uglednog profesora sa Džordžtaun univerziteta jeste da ne smijemo odustati od borbe za demokratično društvo, transparentnu javnu upravu i stvaranje okruženja u kojem će ljudima biti stalo da znaju kako se troše njihova sredstva i odlučuje u njihovo ime.
Ja sam na kraju rekao da ne bi bilo loše da nam Svijet omogući makar stotinu godina bez rata i da ćemo onda vjerovatno imati dovoljno vremena za izgradnju takvog društva čiji napredak neće konstantno biti prekidan i vraćan na početak. Svi su se redom dobro nasmijali. Ja sam bio poprilično ozbiljan.
