Nakon sastanka sa Vladikom banjalučkim Jefremom predsjednik RS Milorad Dodik odgovarao je na pitanja novinara nevezana za sam sastanak sa Vladikom. Pitao sam ga nekoliko stvari o kojima sam pisao u posljednjih nekoliko mjeseci.
Može li Republika Srpska konačno definisati granice i prema
Federaciji i prema okruženju?
Ona je definisana.
Nije zvanično
To je ta priča o realizaciji Dejtona koju
stalno nama govore da je Dejtonski sporazum ključ. Ja mislim da je Dejtonski
sporazum značajno devastiran upravo intervencijom medjunarodnog faktora ovdje i
nehtjenjem da se nametne priča da se realizuje odredba Dejtonskog sporazuma
koja traži da se utvrdi medjuentitetska linija razgraničenja. To nismo završili
ali znamo gdje je i to je tačno. Kada se prisjetim a dugo sam već u politici i
moram da se sjetim, kada smo tražili od visokih predstavnika da to urade oni su
nam uvijek govorili ili ovako objašnjavali da to neće muslimani. Pa šta ako
neće. To čujem od nekih Srba, neće muslimani da glasaju ili da se stavi na
dnevni red Zakon o Ustavnom sudu. Ako je stvar nećemo pa mi nećemo Bosnu i
Hercegovinu. Zašto je logično da oni neće da uredimo Ustavni sud na način na
koji je uredjen u čitavom svijetu a da mi kao nešto hoćemo. Pa nećemo, eto
nećemo Bosnu i Hercegovinu. Zašto oni imaju pravo na svoje neće a mi nemamo. U
svakom slučaju pozivam sve u BiH da riješimo nagomilana pitanja da niko nikoga
ne osporava da se više uvažavamo.
Da li je kod Vas Plava knjiga koju je Republička uprava za
geodetske i imovinsko pravne poslove RS kreirala oko popisa svih tačaka na
granici?
Ja znam o tome ali što bi bila kod mene.
Pitam samo da li je kod Vas
Što bi bila, ja ne razumijem što bi trebala
da bude kod mene?
Navodno je Vama predata da se dalje krene u proceduru i vršenje
pritiska da se riješi to pitanje
To pitanje mi vršimo pritisak beskrajno. Još
2006 godine smo tražili zajedničku komisiju u koju muslimani nisu dali svoje
ljude i ne možemo na taj način da riješimo. Ali sam rekao i sada ću i vama
ponoviti da mi tačno znamo KČ na kome se nalazi granica izmedju dva entiteta i
budite sigurni da će ta granica biti uspostavljena ako je to potrebno na drugi
način.
Kakva će biti sudbina medjuentitetske linije razgraničenja? Ona je
proširena 2013 godiine popisnom Metodologijom sa 50 na 250 metara. To je veliki
problem koji sada ima Republika Srpska.
Šta ste rekli?
Proširenje medjuentitetske linije razgraničenja usvajanjem popisne
Metodologije sa 50 na 250 metara. Ogromna teritorija je u pitanju koja je
pripala Bosni i Hercegovini.
Jedino važno je entitetska linija koja je
uspostavljena Dejtonskim mirovnim sporazumom. To je jedina linija. Druge
nametnute pojušaje raznih komisija ili pokušaj nekih u Sarajevu da nešto drugo
kreiraju apsolutno ne prolazi. Jedina vjerodostojna je ona koja je utvrdjena u
Dejtonu i tačno je tamo napisano kako. Rečeno je da samo jedino i vjerodostojno
promjena te linije ako se dvije strane dogovore, Republika Srpska i Federacija.
Bilo je nekoliko slučajeva u prošlosti o tome da je ta linija pomjerena zato
što je bilo logično da se to učini. Sva druga pomjeranja apsolutno nisu logična
i ostaje samo ono što je u Dejtonu zacrtano.
Poslovna zajednica je tražila posebni sjednicu skupštine. Tvrde da
RS ostaje bez ljudi i posebno su im poražavajući rezultati popisa. (pitanje
postavio novinar ATV)
Pa neka poslovna zajednica da veće plate
ljudima da imaju ovdje bolje plate, stanove i onda će vjerovatno radjati djecu.
To je jedini zaključak države. Oni ako su se počeli time baviti to govori da
nemaju drugih problema. RS i narod imaju problem ali on je regionalan i nije
vezan samo za nas čitav region je u problemu te vrste. I ja kao predsjednik,
šta mogu. Mogu samo da apelujem da se ljudi žene i udaju da se radjaju djeca.
Ja želim to da vidim, ja imam petoro unučadi, moja ćerka ima četvoro djece.
Tvrde da veliki broj ljudi odlazi (novinar ATV)
Odlazi. Ma to je priča. Kad nisu odlazili
odavde? Hoćete da kažete da šesdesetih...
Odlaze, bogami, odlaze.
Pa ajde dovedite mi deset koji odlaze.
Kako ću kada su otišli?
Pa kad dolaze, dolaze valjda za praznike kao
ti ne znaš.
Šta?
Pa dolaze za praznike, na godišnje. Evo
dovedite mi ih njih deset koji su otišli u zadnjih pet godina. Ajd dovedi,
pusti te priče...Naravno da ima to niko ne kaže..
Šta kad dovedem?
Pa dovedite da vidimo. Uvjerićete me da je
to tako. I da čujemo razloge zašto su otišli.
Otišli su ljudi zato što nemaju posao, pozavršavali su fakultete...
A zašto si ti ostao ovdje?
Zato što imam posao. Nisam ja jedini ostao ali ljudi odlaze zato
što nemaju posla, deset godina čekaju posao na birou...
Mora se i to promjeniti. Mora se boriti za
posao. Na zapadu na koji su oni otišli ne rade u skladu sa svojim fakultetskim
diplomama. Evo dovedite mi jednoga koji je zaposlen, osim medicine i vjerovatno
elektronike što treba zapadu. Dovedite mi nekoga sa pravom, ekonomijom da vidim
ko je zaposlen tamo.
U tome i jeste tragedija
U čemu?
Pa u tome što ne rade ono za šta su se školovali
Gdje?
Pa na zapadu.
Pa ne rade. Tamo su mnogi koje ja srećem u
restoranima peru sudove da bi mogli da prežive. Hoćete da kažete da nije tako.
Pa jeste tako...
Ali ovdje ne bi prihvatili neki teži posao
koji po njima nije dostojanstven. U svakom slučaju morali bi zajedno i Vi i ja
da promjenimo ugao gledanja na te stvari. Nije sigurno, možda je nekad i bilo
ali sada oni koji odlaze odlaze na najmanje plaćene i ponižavajuće poslove na
zapadu.
Tačno je tako
Osim talenata, stručnjaka i onih koji su
ekstremno talentovani. Ja vam tvrdim da ovdje ima firmi koje traže ljude ali bi
taj isti posao ljudi radije radili u inostranstvu nego ovdje. Ne govorim da
nije muka nemam ilizuja i znam da ima ljudi kojima je to potrebno ali sada da
ne otvaramo priču. Ne možete vi očekivati da odete u Široki Brijeg i završite,
a prije toga ste bili neki kvalifikovani radnik i odjednom donesete za dvije
godine diplomu iz Širokog Brijega i očekujete da ste kao visoko obrazovan. To je
greška sistema. To se mora riješavati i to se slažem. Nama talentovani ljudi
odu zato što su netalentovani preuzeli i ušli u mnoge sfere...
Svaka čast
Pa jeste. I mi moramo ovdje da vidimo kako
prvi studenti fakulteta da moraju apsolutno da budu uvažavani i zaposleni u
institucijama i tako da favorizujemo znanje. To je teška borba to nije samo
borba mene kao predsjednika. To je borba čitave akademske zajednice, čitavog
društva. Možda je ponekad najlakše otići ali je izuzetno bolno se vraćati.
tekstovi za lakše snalaženje
