Pitam predsjednicu Vlade hoće li gradjani Republike Srpske moći
besplatno da koriste autoputeve koji su ili će biti sagrađeni njihovim novcem
kroz akcize ili kreditima koje će opet ti isti građani da vraćaju svojim
parama. Znam da ja nisam baš ukorak sa normalnima u Republici Srpskoj ali
nekako mi je logično da ako nešo pravim svojim parama da kasnije ne moram
ponovo da plaćam korištenje tog što sam svojim parama sagradio. Manjina sam
velika a ovo je demokratija iako je demokratija pogubna za društva koja ne
znaju njom da upravljaju tako je kako je.
Starija gospođa koja je došla da pozdravi premijerku, nakon što je
saslušala moj razgovor sa predsjednicom Vlade, kulturno mi je napomenula da
plaćaju svi pa što ne bi i mi. Kulturno sam joj poručio da treba i da nastavimo
da plaćamo.
U gostima. Tema je let SCR iznad Banjaluke ili do Banjaluke kako
god. Milion puta sam se zakleo da neću
padati u vatru i da pojedine stvari ne bi trebalo da me pogađaju jer niti je
koga briga niti me je bilo ko bilo kada upitao za zdravlje. Jedan od
sagovornika, međutim, podržava Let i konstatuje da ne vidi problem u Letu jer „šta
fali ako su je provozali“. Ne fali ništa, podržavam dok gutam Nektar.
Opozicija u RS
Znate ono kada u vruće mlijeko umačete ukusan kolač. Pa se desi da
ukoliko zakasnite milisekundu pola kolača potone u dijelovima na dno šolje. Stvar
je u procjeni jer ukoliko kolač izvučete milisekund ranije ostaje tvrd i cilj
nije postignut. Jedino ako vam nije bitno hoće li od kolača ista ostati. Onda
možete umakati do mile volje jer kolača makar ima dovoljno.
