Nenavijački put u Redjo Emiliju

To biješe jedne vedre večeri mjeseca avgusta. Biješe red basketa pa red piva. Kako ludi dogovori kod Srba uvijek padaju nakon trećeg piva ni to vedro avgustovsko veče nije bilo izuzetak.

Idemo u Italiju, predlažem. Darko prihvata ostali ne mogu. Darko će povesti gospođu. Ja ću povesti Škodu. Marinu još nisam obavijestio ali nije bilo nikakvih problema. Stvarno je najbolja žena na svijetu.

Krećemo ozareni nakon četvrtfinala u košarci. Do Redjo Emilije ima oko 800 kilometara, računamo na oko osam sati puta. Sasuolo igra na stadionu u Emiliji jer je njihov premalen za evropska takmičenja. Ja lično nemam nikakva očekivanja od utakmice i sav taj naš fudbal sve me manje interesuje. Na put smo krenuli totalno nenavijački sa tri akreditacije za njihovu zapadnu tribinu.  Četvrti put na utakmicu ulazim kao novinar nikada ništa nisam napisao, fer je da se to promijeni.

Na granici u Gradišci prvo osmijeh BiH graničara pa ozbiljan izraz lica hrvatskog. Mora da je zbog košarke, gužva je ista sa obe strane, nema je. Jezdimo prema Zagrebu odmaranje na tom dijelu puta nije preporučljivo. Kasnije smo saznali da su Bojsi napali neke Zvezdine simpatizere iz Pančeva.

U Sloveniju ulazim prvi put nakon apsolvenstke ekskurzije, drugi put u životu. Na prvu konstatujemo da je hrvatski autoput u poredjenju sa slovenačkim kao srpski u odnosu na hrvatski. Dakle hrvatski je izvikan. Slovenija je divna, vožnja odmara oči dok se prolazi pokraj svih onih malih mjesta pokraj puta.

Ne bi primjetili da smo stigli u Italiju da pored puta Karabinjeri ne zaustavljaju sve sa istočnim tablama. Akreditacije prvi put odradjuju posao. Idemo dalje.

Autoput u Italiji tek je perverzija. Isto kao i putarina. Koliko samo uzmu na putarini, put je pun kao oko.

Venecija ostaje sa strane, idemo ka Bolonji. Autostrada dela Italija, ograničenje 130, začudo svi voze u tim okvirima. Kasnije čujemo da su kazne rigorozne i da se svi pridržavaju pravila.

Do Redjo Emilije trebalo nam je tačno devet sati vožnje, uz odmaranja. Škoda se odlično pokazala, svidio joj se put.

Emilija je mrtav gradić u avgustu kao i većina Italije ispostaviće se u ovom mjesecu. Čudimo se kako gotovo ništa ne radi. 

Grad je pod opsadom policije, gradjani su upozoreni na gostujuće navijače. Srećom sve je proteklo bez najmanjeg incidenta a stiglo je oko 2000 Delija. 

Problem je medjutim bio u pronalasku smještaja. Ono nekoliko hotela što je bilo otvoreno manje više popunjeno. Sobe smo platili skuplje od planiranog ali ne preskupo. Uklapamo se u budžet putovanja.

Sasuolo je mali gradić pored male Redjo Emilije pa i nije bilo očekivano da na utakmici bude mnogo ljudi. Zvezda je bila domaćin ali joj ni pun stadion Delija ne bi pomogao.

Fascinira kultura koju smo uočili kod domaćina. Način odlaska na stadion, porodično, prodaja piva ispred stadiona. Stotine hostesa koje usmjeravaju navijače na njihova mjesta.

Ispred stadiona smo popili i jedino pivo tog dana. Dva piva deset evra. Ošamutilo me je automatski, mislim da nije zbog jačine piva.

nastaviće se...