понедељак, 23. новембар 2015.

Džajićev dribling

Centar javne bezbjednosti Banja Luka, Sektor kriminalističke policije, vodi istragu protiv odredjenih osiguravajućih društava i pojedinaca u vezi sa zloupotrebama oko osiguranja vozila i uplata javnih prihoda.
Zašto je ovo vrlo zanimljivo? Zato jer se radi o slučajevima na koje je Borko Džajić, predsjednik udruženja Forum roditelja Banja Luka ukazivao 2009-te godine. Džajić je tada podnio krivičnu prijavu protiv direktora Pošta Jaminke Krivokuće i vlasnika Bobar Banke, pokojnog Gavrila Bobara. Džajić je u prijavi naveo da je direktor Pošta ustupila pečate Pošte osiguravajućim kućama a da je vlasnik Bobar banke u svojoj banci dozvolio ovjeru uplata po osnovu osiguranja takvim pečatima. Krivična prijava podnesena je prvo Specijalnom tužilaštvu a zatim i Okružnom tužilaštvu Banja Luka.

Okružno tužilaštvo Banja Luka podiglo je optužnicu protiv Borka Džajića zbog lažnog prijavljivanja krivičnog djela u četiri slučaja od kojih je jedan i slučaj osiguravajućih društava.

Optužnica protiv Džajića podignuta je u julu 2012-te godine a proces je trenutno na banjalučkom Osnovnom sudu. 

среда, 18. новембар 2015.

Društvo Idiota


Republika Srpska društvo je Idiota. Idiota sa ograničenom odgovornosti. Još ograničenijim sposobnostima. Od vrha do dna uz izuzetak pojedinaca čiji broj je sve manji jer napuštaju društvo Idiota tiho i neprimjetno kao što Idioti neprimjetno prolaze granice. Nesudjeni Idioti koji ne žele da djecu odgajaju u društvu Idiota danas peru sudje u Australijama, rade na gradjevinama u Austrijama, u Amerikama konobarišu. Sve momci koje znam i koji su pobjegli sa diplomama državnih fakulteta. 

Danas samo šalju slike viberom a ja ih posmatram Idiotskim osmjehom.
Gomila Idiota u ovom Idiotskom društvu koje smo stvorili u posljednjih dvadeset godina pozavršavala je privatne fakultete a majke im idiotske još guzice brišu jer sa idiotskim mozgovima u normalnom društvu slavili bi veliku maturu i ništa više. Gomila tih Idiota pozapošljavala se u stranačkim institucijama koje su u ovom idiotskom društvu privatizovane. I gomila tih Idiota danas nama ostalim Idiotima odlučuje i upravlja životima. Jebao ih Dostojevski! Njegovog Idiota nisu čitali.

Gomila Idiota, koje sebe zovu svakako ali samo ne tako, zna svjetsku politiku, ratuje u svojim idiotskim glavama sa neprijateljima srpstva, imaginarnim uglavnom, a zrno svog idiotskog interesovanja ne daje za ono što im se pred očima dešava. Zato  Idioti nama Idiotima upravljaju životima i kroje nam idiotske sudbine.

Republika Srpska postala je društvo Idiota a krivi su svi. Apsolutno. Kurcobolja je pored idiotluka narasprostranjenija bolest. Od nje boluje čitava populacija, svaki segment društva.
I onda Idioti nama Idiotima pričaju kako nam treba referendum, kako brutalno prednjačimo u zdravstvu, u školstvu...a nemaju pušku za uspaljivanje i vanredna je situacija kada medvjed iz šume zaluta u grad.

I mi Idioti sjedimo, pogledamo te dnevnike slušamo Idiote što nam prenose informacije, s vremena na vrijeme idiotski se počešemo po međunožju jer prija više od vijesti.
A oni koji nisu Idioti čekaju spremnu da zauzmu naše mjesto. Jer pusta će livada ostati kada Idioti završe posao koji su započeli.


уторак, 17. новембар 2015.

Duple plate- nastavak

Krajem oktobra sam na ovom blogu objavio priču o tome kako odredjen broj radnika Centra Zaštiti me najamnje godinu dana, za taj period postoje mjesečni obračuni plata iz Poreske uprave, dobijaju uvećane plate a razliku u plati vraćaju računovodstvu firme bez ikakvog dokaza da su novac vratili.
Nekoliko dana nakon toga ista priča objavljena je na BN televiziji. Takodje sam objavio i dopise pojedinih radnika upućene ministarstvu prosvjete u kojima su ministra detaljno upoznali o narečenim aktivnostima u ovoj javnoj ustanovi. Iako ministar Dane Malešević tvrdi da nije upoznat. 

Pitanje mu je, zvanično, u Narodnoj skupštini postavio poslanik Davor Šešić.
U medjuvremenu su se pojavili radnici koji žele da svjedoče o aktivnostima oko duplih uplata u Centru zaštiti me.

U medjuvremenu je zasijedao i Sindikat ove ustanove. Na toj sjednici kojoj je dijelom prisustvovao i direktor Zorica Kuzmanović Vasilić raspravljana je „Informacija o dogadjanjima u Centru objavljenim na BN televiziji 30.10.2015 godine.“

Zanimljivo je to da je na sjednici Sindikata direktorica ove ustanove rekla da je neko optužuje i da će ona tužiti za klevetu. Na istoj sjednici dva radnika su potvrdila da se nalaze na spisku kojima je uplaćivana uvećana plata bez njihove saglasnosti i da su uvećani iznos morali vratiti u računovodstvo.
Prema zaključku sindikata vidljivo je da Centar Zaštiti me kontroliše inspekcija.


Ni iz Centra Zaštiti me ni iz Ministarstva prosvjete nisu odgovorili na poslata pitanja u vezi sa duplim platama i nestanku novca iz budžeta.

недеља, 15. новембар 2015.

Ministarstvo poljoprivrede, podsticaji

Ministarstvo poljoprivrede nema dovoljno novca za isplatu svih podsticaja. Ukupan iznos u ministarstvu budžetom predviđen za ovu fiskalnu godinu iznosi 60 miliona maraka i mora biti isplaćen do februara. Do sada je, prema podacima iz ministarstva, isplaćeno ukupno 17 miliona, za sve vrste podsticaja.

Za mlijeko ministarstvo duguje premije za pet mjeseci, od juna do oktobra. Mjesečni iznos podsticaja za mlijeko je dva miliona.

Evidentno je da u ministarstvu poljoprivrede stvaraju obaveze koje ne mogu ili blaže rečeno koje vrlo teško mogu da ispune. Jedan od razloga je i taj, tvrde izvori iz ovog ministarstva što se velikim proizvodjačima mlijeka u Srpskoj izašlo u susret. Republika Srpska vrlo je specifična kada je proizvodnja mlijeka u pitanju sudeći po zvaničnoj klasifikaciji. Gledajući klasifikaciju mlijeka Republika Srpska proizvodi mlijeko najboljeg kvaliteta u regionu a možda i u svijetu. 92 odsto mlijeka se u Republici Srpskoj vodi kao mlijeko ekstra klase i za to mlijeko proizvođačima ministarstvo daje 30 feninga po litru.

Za mlijeko niže klase, odnosno ono bez klase kao podsticaj se daje deset feninga po litru.
Slučajno ili ne mlijeko bez klase proizvode uglavnom mala domaćinstva i seljaci dok je visoko klasirano mlijeko proizvod velikih gazda. Kontrola klasa inače vrlo je upitna upozoravaju izvori iz ministarstva i dešava se da se mlijeko jedne krave koje je visokog kvaliteta kontroliše i na nekoliko farmi. Pojedine farme uopšte se ne kontrolišu.
Primjera radi, Hrvatska u čitavoj proizvodnji mlijeka sa mlijekom ekstra klase učestvuje sa 85 odsto i trebale su joj godine da dostigne taj novo kvaliteta.
U Republici Srpskoj prije nekoliko godina bilo je samo 30 odsto mlijeka ekstra klase.
Inače, danas u Srpskoj ima oko 5000 proizvodjača mlijeka u odnosu na 10000 od prije nekoliko godina.

Danas se, kada ima manje proizvođača za podsticaj izdvaja 2 miliona mjesečno u odnosu na milion i po od prije nekoliko godina.
Na sajtu ministarstva poljoprivrede mjesecima nema nikakvih podataka o isplatama premija.

субота, 14. новембар 2015.

Za nekoga dijaliza za nekoga bubreg u loju

Apsurdi u zdravstvu Srpske nalaze se na svakom koraku. Apsurdno je samo po sebi to što ministar Dragan Bogdanić i premijer Željka Cvijanović tvrde da je Srpska lider zdravstva u regionu i da je zdravstvo Srpske na zavidnom nivou. Toliko nam svi zavide da je predsjednik Vlade najavila kako će kao vid rasterećenja zdravstva biti ukinuto zdravstveno osiguranje nezaposlenima (koliko god takva najava bila besmislena i teško ostvariva). Toliko nam zavide i da je kao vid borbe za bolje zdravstvo ministar Bogdanić najavio smanjenje broja zaposlenih nemedicinskih radnika. Doduše, toliko nam zavide i da mnoge medjunarodne firme koje se bave zdravstvom hrle u Srpsku po posao i pacijente. To jeste istina. Taj posao u Republici Srpskoj, medjutim, masno naplaćuju uz saglasnost ministra i ministra prije njega. Premijera i premijera prije njega.

Republika Srpska jedini je komad Zemlje u regionu i Evropi gdje se ne vrši kadaverična transplatacija bubrega odnosno nije moguće izvršiti transplataciju bubrega sa mrtvog donora.
To se u Republici Srpskoj jednostavno ne radi.
Jedini koji trpe posljedice sjajnog primjera fantastičnog zdravstva Srpske u ovom slučaju su dijalizni pacijenti. Oni koji boga mole za priliku da im bude omogućena transplatacija pa i bilo kakva.
Zvanično obrazloženje koje je aktuelno u Republici Srpskoj jeste da u našem zdravstvu ne postoji aparat za tipizaciju tkiva. Taj aparat je neophodan da bi uopšte bilo moguće izvesti kadaveričnu transplataciju. Aparat nije jeftin, istina, košta oko dva miliona maraka.

U medjuvremenu Republika Srpska godišnje, prema zvaničnim podacima Glavne službe za reviziju u 2012 godini, za dijalizu izdvaja 36 miliona maraka. Usluge dijalize za pacijente Republika Srpska plaća jednoj njemačkoj i jednoj holandkoj firmi. Frezenijusu i Internacional dijaliza centru. Sto deset evra po tretmanu, takodje mnogo skuplje nego bilo gdje drugdje. U Federaciji je cijena 80 evra, u Poljskoj primjera radi takodje 80.

Eventualna nabavka aparata za tipizaciju pomogla bi dijaliznim pacijentima u Republici Srpskoj ali bi štetu načinila firmama koje se u Srpskoj bave dijalizom.

Ugovore sa dvije pomenute firme Vlada Republike Srpske je potpisala 21.05.2007-me godine. Ugovori su na snazi do 2022-ge godine a ostavljena je mogućnost produženja saradnje na još deset godina.

Inače, terapija za transplatiranog pacijenta Republiku Srpsku godišnje bi koštala oko 6000 KM, terapija za pacijenta kojem nije omogućena transplatacija već je osudjen na dijalizu Srpsku godišnje košta oko 35000 KM godišnje.

Zdravstvo Srpske jeste fantastično ali ne za sve podjednako.


четвртак, 12. новембар 2015.

Crni Putevi, 7 miliona i Teslićki makadam

Ministarstvo saobraćaja i veza nije bilo upoznato sa izgradnjom naplatnih rampi koe je izgradilo preduzeće Putevi Srpske u Klašnicama. To je tvrdnja aktuelnog ministra saobraćaja Nedje Trninića. Trninić je rekao i to da ministarstvo nije dalo odobrenje za gradnju tih naplatnih rampi.
Naplatne rampe Puteva Republike Srpske izgradjene su u Klašnicama na kraju magistralnog puta Banja Luka-Klašnice u smijeru iz Banja Luke. Nakon njih izgradjene su rampe na autoputu Banja Luka- Gradiška svega nekoliko kilometara od Klašnica. Tim rampama gazduje preduzeće Autoputevi RS i te rampe su u funkciji.


Naplatne rampe koje su izgradili Putevi nikada nisu bile u funkciji i predvidjene su za rušenje ali se to rušenje i pored bezbjednosnog problema koji stvaraju rampe, prolongira.
To je ukratko površina priče plus da je gotovo milion i po maraka bačeno u vjetar jer su rampe u Klašnicama nepotrebne pored toga što su i opasne.

Suština, medjutim, leži u činjenici da ministartvo saobraćaja ni u teoriji nije moglo da ne zna da Putevi planiraju da grade rampe u Klašnicama prije rampi Autoputeva. O namjeri Puteva u više navrata su obaviješteni i Vlada i ministarstvo na čijem čelu je tada bio Nedeljko Čubrilović.


Projekat proširenja magistralnog puta M-16, dionica Banja Luka-Klašnice, započet je izradom Studije saobraćajno ekonomske opravdanosti fazne rekonstrukcije i modernizacije na dionici Prijedorska petlja Klašnice 2010-te godine. Kao razlog rekonstrukcije navedeno je povećanje bezbjednosti saobraćaja na ovom dijelu puta.
Studija je pokazala ekonomsku opravdanost na način da se Putevi kreditno zaduže a kredit vraćaju na način da se uvede naplata za korišćenje ove dionice puta.

Vlada je odobrila kreitno zaduženje od 35 miliona maraka kao i dodatno kreditno zaduženje od 5 miliona za dodatne radove. Ukupno su rekonstrukcija i proširenje te dionice koštali 40 miliona maraka.
Projekat proširenja u svom sastavu imao je i projekat za izradu naplatnog mjesta u Glamočanima.
U vrijeme raspisivanja tendera i realizacije projekta na snazi je bio Zakon o javnim putevima koji je ostavljao mogućnost propisivanja posebne naknade za upotrebu dijela javnog puta. Vlada Republike Srpske kao Skupština preduzeća i vlasnik Puteva o svemu je bila obaviještena.

Putevi su se 06.02.2013, nakon što je dionica završena, obratili Vladi i ministarstvu saobraćaja sa zahtjevom da bude izvršena prekategorizacija dionice puta Prijedorska petlja Klašnice u brzu cestu. Traženo je da se ta dionica preda u nadležnost Autoputeva zajedno sa već izgradjenom naplatnom rampom. Nikakav odgovor nije stizao na ove zahtjeve jer se ministarstvo saobraćaja oglušilo o sva obaviještenja Puteva.


U medjuvremenu je donesen novi Zakon o javnim putevima 17.10.2013-te godine. Tim Zakonom naplata putarine omogućuje se samo Autoputevima Republike Srpske. Dakle Zakon je promjenjen a Putevi su iz ministarstva onemogućeni da vrše naplatu putarine iako je to bilo predvidjeno planskim aktima Puteva koje je usvojila Vlada RS.  

O sedam miliona i makadamu u Tesliću uskoro.

уторак, 10. новембар 2015.

Interlagos, Katalunja, Trebinje

„Mole se putnici na letu iz Banja Luke da bez zadržavanja produže ka terminalu za lokalne letove. Mole se putnici na letu iz Banja Luke da bez zadržavanja produže ka terminalu za lokalne letove.“

Prija automatizovan ženski glas dok bacam kartu Rajan aira u kantu za smeće. Pravim par koraka pa se vraćam. Hitra provjera da nije bačena pogrešna karta. Nije. Ova u unutrašnjem džepu skuplja je od jeftinog leta Banja Luka Trebinje.


Na drugom kraju aerodroma medjunarodni su dolasci. Oči me ne varaju vidim brazilske zastave. Pravi zaljubljenici u ovaj sport, normalno kad su dali najboljeg ikada, legendu. Onaj naš nikako da se probije iz treće ili četvrte divizije ako još i vozi pa da Srbi polude kao za tenisom. Nego, vraćam misli, Brazilci ipak dodjoše. Pa da marketing je to, iako su mjesecima najavljivali bojkot takmičenja ove godine zbog izostavljanja Interlagosa zbog Trebinja...Polako braćo Amazonci nije sve izgubljeno, FIA je jasno poručila da moraju da isprave neke nedostatke, ulože koji dinar, isjeku onu zaraslinu od šume oko staze i ko zna, godina, dvije tri, možda ponovo dobiju trku umjesto Budimpešte. Zbog zida.

Divan dan. Divan vikend, nema baš toliko gužve od aerodroma prema gradu iako je subota i zvaničan trening je za par sati samo.
Većina naroda ipak dolazi sutra ujutro, Italijani su bili čitavu sedmicu u Zalužanima, valjda su bile neke moto trke. Ne pratim to još od kada Španci onako izlevatiše Rosija na pravdi Boga.  Španci kao Španci, eh, da hoće njima Katalunju FIA da suspenduje da se Trebinje baš osigura.


U gradu sjajna atmosfera, novinarka sa oduševljenjem ispred hotela u kojem su smješteni timovi najavljuje sutrašnju trku. Čujem u prolazu „Vrijedno se radilo, trebinjski gradjevinari zasukaše rukave, mali vrijedni prsti prebiraše po harmonici, slava Ocu i sinu viče sagovornik...“ riječi odnese vjetar, svejedno idem na pivo vremena nema za gubljenje.


Pomalo sam ljubomoran na Trebinje, ovakvu stazu su nama u Banjaluci obećali a ipak smo mi glavni grad. Naša u Zalužanima samo za motore. A baš bi nam sjela. Dosadio više i fudbal i košarka, ne može se živ od Borca i košarke ostati. Na svakom koraku samo košarka i Borac kao da ni jedan košarkaški klub osim Borca u Banjaluci ne postoji, gotovo kao tenis. A tek rukomet....ali dobro i Trebinje je naše, sve će to nama ostati, naglas razmišljam. Ako Brazilci ne odnesu u Amazon a znaš kolika je tamo šuma Bog je neće iskrčiti, brecnu se u pauzi dva gutljaja prijatelj. 
Nemoj da si bezobrazan ionako si došao samo da se prvi put provozaš avionom formula te zanima kao tenis Srbe prije Djokovića, ljutim se. Pusti me da pijem pivo. vidiš kako je lijepo ovdje.