„Mole se putnici na letu iz Banja Luke da bez zadržavanja produže
ka terminalu za lokalne letove. Mole se putnici na letu iz Banja Luke da bez
zadržavanja produže ka terminalu za lokalne letove.“
Prija automatizovan ženski glas dok bacam kartu Rajan aira u kantu
za smeće. Pravim par koraka pa se vraćam. Hitra provjera da nije bačena
pogrešna karta. Nije. Ova u unutrašnjem džepu skuplja je od jeftinog leta Banja
Luka Trebinje.
Na drugom kraju aerodroma medjunarodni su dolasci. Oči me ne varaju
vidim brazilske zastave. Pravi zaljubljenici u ovaj sport, normalno kad su dali
najboljeg ikada, legendu. Onaj naš nikako da se probije iz treće ili četvrte
divizije ako još i vozi pa da Srbi polude kao za tenisom. Nego, vraćam misli,
Brazilci ipak dodjoše. Pa da marketing je to, iako su mjesecima najavljivali
bojkot takmičenja ove godine zbog izostavljanja Interlagosa zbog Trebinja...Polako
braćo Amazonci nije sve izgubljeno, FIA je jasno poručila da moraju da isprave
neke nedostatke, ulože koji dinar, isjeku onu zaraslinu od šume oko staze i ko
zna, godina, dvije tri, možda ponovo dobiju trku umjesto Budimpešte. Zbog zida.
Divan dan. Divan vikend, nema baš toliko gužve od aerodroma prema
gradu iako je subota i zvaničan trening je za par sati samo.
Većina naroda ipak dolazi sutra ujutro, Italijani su bili čitavu
sedmicu u Zalužanima, valjda su bile neke moto trke. Ne pratim to još od kada Španci
onako izlevatiše Rosija na pravdi Boga. Španci kao Španci, eh, da hoće njima Katalunju
FIA da suspenduje da se Trebinje baš osigura.
U gradu sjajna atmosfera, novinarka sa oduševljenjem ispred hotela
u kojem su smješteni timovi najavljuje sutrašnju trku. Čujem u prolazu „Vrijedno
se radilo, trebinjski gradjevinari zasukaše rukave, mali vrijedni prsti
prebiraše po harmonici, slava Ocu i sinu viče sagovornik...“ riječi odnese
vjetar, svejedno idem na pivo vremena nema za gubljenje.
Pomalo sam ljubomoran na Trebinje, ovakvu stazu su nama u Banjaluci
obećali a ipak smo mi glavni grad. Naša u Zalužanima samo za motore. A baš bi
nam sjela. Dosadio više i fudbal i košarka, ne može se živ od Borca i košarke
ostati. Na svakom koraku samo košarka i Borac kao da ni jedan košarkaški klub
osim Borca u Banjaluci ne postoji, gotovo kao tenis. A tek rukomet....ali dobro
i Trebinje je naše, sve će to nama ostati, naglas razmišljam. Ako Brazilci ne
odnesu u Amazon a znaš kolika je tamo šuma Bog je neće iskrčiti, brecnu se u
pauzi dva gutljaja prijatelj.
Nemoj da si bezobrazan ionako si došao samo da se
prvi put provozaš avionom formula te zanima kao tenis Srbe prije Djokovića, ljutim
se. Pusti me da pijem pivo. vidiš kako je lijepo ovdje.
