Na kraju Lauša ako gledate sa banjalučke ili na početku ako gledate sa prave, Bistričke, strane izlazim iz prodavnice. Okopnilo u Kovačevićima, može Stanoja bez hrane par dana ali ne može baš predugo. Još ne prijeti da će pojesti mačka. Sve je dobro dok mačak ne pojede njega.
Ispred prodavnice trljam ruke alkoholom. Na glavi kapa, preko lica maska. Gospođa koja nailazi komentariše kako treba biti oprezan. Kažem joj "gospođo bolje je i ovo nego u studenstkom da završim".
"Ja sam ti juče", nastavlja sa dva metra razdaljine gospođa razgovor, "na cesti ugledala 100 maraka. Nekome ispalo. I gledam ja onako u pare i prođem. Ide neki čovjek i pita me što nisam uzela. Kažem ti ja njemu "Ma bojim se korone"..."
Sto maraka je sto maraka ali korona je korona.
Na kraju Lauša ili napočetku ako gledate sa prave, Bistričke, strane cesta je pusta. Tek poneko prođe pješke noseći u rukama kese sa namirnicama. Prevoza nema, ljudi će biti u problemu.
Izolacija na selu je ipak lakša. Sve je bolje nego završiti u studentskom domu.
