понедељак, 04. јун 2018.

Slike sjećanja na Sašu L.


2018
Jurim biciklom 30. Malo me usporava korpa za klinca. Jurim bez klinca sa njim se vozim kao po jajima. Previše je dragocjen mada to još ne shvatam punim bićem. Nisam svjestan.
Uglavnom, jurim na posao. Milanka L. stoji na autobuskoj stanici. Tu ženu nisam vidio godinama. Kada sam rođen donijeli su me u stan do njenog. Njena djeca su me ponekad čuvala, bili su stariji deset godina. Jedno od prvih sjećanja mi je igra sa Sašom.
Milanka L. je dvadeset šest godina u crnini. Ali doslovno svaki dan. Žena ne skida crninu. I svaki dan dvadeset šest godina već odlazi na groblje. Stajem da je pozdravim, obećavam da ćemo Stanoja, Aleksej i ja da navratimo uskoro...Ne lažem, zaista želim to...

1990
Sjedimo. Mater, Milanka L. i ja. U njihovom stanu. Saša L. se zamomčio. Ulazi u dnevnu sobu. Sav se naparfemisao i sredio. Ja pitam gdje će. Milanka kaže da ima randes. Prvi put sam čuo za tu riječ i nisam znao šta znači a nisam od stida smio da pitam.

1991
Moj deveti rođendan. Slika u glavi je izbledjela. Postojao je video zapis na kaseti. Veselje zbog odlaska u vojsku Saše L. On odlazi u vojsku a ja proslavljam deveti rođendan. Tada se slavilo kada sin odlazi u vojsku. Djelimično se sjećam baš velikog veselja na njihovoj porodičnoj vikendici.

1992
Dolazim iz škole. Već odavno smo preselili na Mejdan. Stari je negdje na ratištu. Mater me s vrata okreće i kaže da idemo kod teta Milanke. Saša je poginuo. Ostavljam torbu. Ne mogu se sjetiti da li sam išta u trenutku osjećao ili shvatio. Nisam se još susreo sa smrću direktno. Kasnije hoću ponovo ali već sam bio stariji. Mi klinci smo se igrali rata svakodnevno, zamišljali da osvajamo i branimo teritorije. Sanjali nove vojne čizme i torbe za školu ali smrt preko televizora teško da nas je svjesno doticala.
U Sašinoj kući mnoštvo. Uglavnom žene. Uglavnom tišina koju svakih nekoliko sekundi prekida jauk teta Milanke. Užas.
Saša je imao dvadeset. Mlad oficir. Negdje su ostali u okruženju njih nekolicina. Mislim da su tada svi poginuli. Djeca. Ono što sa sigurnošću mogu da kažem jeste da je tog dana umro i najveći dio teta Milanke.