Čovjek je pored toga što je društveno u suštini i političko biće.
To je i Aristotel rekao još prije pojave društvenih mreža, medija masovne
komunikacije i izuma megafona. Zato je apsurdno optuživati bilo koga da u
proteste bilo kakve, u ovom slučaju Pravda za Davida, miješa politiku.
Sasvim je normalno da je politika prisutna na protestu jer politika
nije, kako bi to oni koji okupljanje naroda pokušavaju da minimiziraju i
neutrališu željeli, samo odabir strane za koju glasate na izborima. Politika je
u demokratskim društvima sve. Od vazduha koji udišemo, vode koju pijemo, visine
plate koju dobijamo. Na svoj poseban način. Tako bi bar trebalo da bude.
Naravno da je politika pitati šta je sa istragom u slučaju smrti
dvadesetjednogodišnjeg banjalučanina. Ovu državu vode političari, institucijama
upravljaju ili političari ili oni koje su postavili političari. A političarima
su mandat za to dali građani kojima se brani, zamjera i spočitava bavljenje
politikom.
Politika u odjelima se boji politike naroda jer kada se narod počne
interesovati za politiku koja seže dalje od predizbornih obećanja to postaje
prijetnja politici u odjelima. Jer politika u odjelima želi da zadrži
ekskluzivno pravo bavljenja politikom.
Da je politika u narodu progovorila svaki put kada je namješten
tender ili konkurs za posao ova država ne bi bila taoc politike u odjelima.
Da je Trg progovorio svaki put nakon naštimanog kredita IRB-a ili
neisplaćene plate radnicima umjesto što je ćutao kao kazaljke sata na Trgu
potpuno bi drugačija situacija bila.
Građani ne treba da se plaše politike niti da zaziru od toga da će
ih neko optužiti da politizuju bilo koji događaj. Narod je politika jer narod
pravi države a ne država narod. Narod može da opstane bez države ali država bez
naroda ne.
