Povratak

Povratak u realnost. Tmurnu i samo naizgled dosadnu. Sa suncem obasjanog ostrva u kišom okovanu Banja Luku. Doček savršen, sjednica Narodne skupštine u toku, prvi radni dan.

U razgovoru sa poslanicima iz opozicije saznajem da i dalje vijećaju kako da se postave ukoliko bude skupštine o izdajnicima i izdajničkim potezima. Pitam šta je sa inicijativom koja predlaže da opozicija bojkotuje sjednicu i prošeta do Specijalnog tužilaštva sa svojim spiskom izdajničkih poteza vlasti u poslednjih deset godina i više. Kažu da se čeka sastanak vrha opozicionih stranaka i njihov konačan stav. Neki nisu skloni takvoj ideji jer žele da se „valjaju u blatu“ na toj posebnoj sjednici ukoliko je bude ikada.

Čujem i da se vladajući u skupštini Banja Luke valjaju u blatu mažući se sopstvenim interesima koji su stali na put i direktnim naredjenjima predjsednika njihovih stranaka.

Čujem i da je dio banjalučke opozicije glasao za neke stvari po kojima pljuju godinama sve u cilju da se „napakosti vladajućima“ koji su glasali protiv nekih stvari koje podržavaju godinama.

Vidim i čestitku na stolu u redakciji prvi dan na poslu.

Zapanjeno spoznajem da mi je telegram za prekid samačkog života uputilo ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. Lijepe riječi ne znam da li bi moj odgovor mogao biti protumačen kao sukob interesa. Istina, prije izvjesnog vremena sam boravio u Tesliću u banji Vrućici. Možda to ima veze sa telegramom.

Uzalud sam okretao telegram da pronadjem odgovore na pitanja koje sam uporno slao ministarstvu zdravlja još prije godinu dana. Mejlom pa poštom, istom kojom je stigao telegram sa čestitkom. Nema veze i ovo je početak. Nečega, ne znam čega. Kiša nad Kastamirom, kiša nad Republikom...valjanje u blatu nikada nije bilo lakše.