Naravno da ponašanje ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine
Dragana Mektića u obraćanju novinarima, kako god se oni zvali i na kojem god
mediju radili, nije prihvatljivo. Obraćanje ministra Mektića novinarki RTRS-a
prije svega nije bilo kulturno i takav vid komunikacije političara sa
novinarima uglavnom je rezultat nemogućnosti davanja smislenog odgovora na
postavljeno pitanje, nervoze i straha od novinarskih pitanja. To prate zabrane
ulaska u institucije, zabrane davanja izjava pojedinim medijima i novinarima...Tako
nešto nije dobro.
RTRS je, čini mi se, verbalni nekultur ministra Mektića dočekao kao
kec na desetku i verbalni nekultur ministra Mektića dobrodošao je da se kompletna
mašinerija entitetskog javnog servisa upregne u odbranu verbalnim nekulturom
napadnute koleginice. S pravom, dozvoljavam da rayaynam jer bih isto reagovao
i isto sam reagovao u mnogim slučajevima kada su meta verbalnih napada bili
razni novinari. I novinari RTRS-a, medju ostalima, kada su ih pojedinci iz opozicije
nipodoštavali samo zbog medija na kojem zaradjuju platu.
Dakle, apsolutno pravo kolega sa javnog servisa jeste da stanu u
odbranu svog radnog kolege. Makar i napadno, organizovano i horski kako to čine
juče i danas.
Moje apsolutno pravo jeste da dozvolim da me to iznervira. Ne
odbrana koja traje već odbrane kolega novinara koje nikada nisu ni postojale. Napadi na novinare koji se za RTRS i novinare RTRS-a nikada nisu ni dogodili.
Slučajevi nisu uporedivi i ne treba da budu ali novinari u
Republici Srpskoj, ne svi već nekolicina njih konstantno, meta su brutalnih
verbalnih napada godinama. Verbalni nekulturi i lična verbalna obračunavanja sa
novinarima gotovo po pravilu dešavaju se na bilo kojoj pres konferenciji
predsjednika Republike sada, predsjednika Vlade nekada.
RTRS i njegovi novinari nikada ali nikada nisu napravili prilog i
javno osudili vrijedjanje novinara, medju kojima i najbrutalnije vrijedjanje na
ličnim osnovama žena novinara, zabrane ulaska u zvanične republičke institucije,
tužbe protiv novinara zbog objavljivanja tačnih informacija.
Novinari javnog servisa nerijetko su i ne samo oni, smatrali da su
verbalni nekulturi, uglavnom predsjednika Republike zanimljivi i smiješni a da
novinari koji budu napadnuti napade i zaslužuju jer svojim pitanjima i pričama „ruše
Republiku Srpsku“. Koju oni brane od nekoga. To mnogo nervira.
Licemjerstvo i dvostruki standardi. Možda i više od verbalnog nekultura ministra bezbjednosti.
P.S. Istruli mi dunja u fioci dok razmišljam da li da ovdje stavim
tačku. Tačka.
