Izbori direktora i kulturno uzdizanje stranaka u RS
piše: Gerila info
Da je Bosna i Hercegovina zemlja apsurda i nije nešto novo. Uostalom apsurda smo se nagledali nakon netom završenih izbora na kojima na kraju (izgleda) neće biti poraženih političara u RS ili će ih biti ali u tragovima. Ipak za trenutnu situaciju u kulturi krivi su skoro svi politički faktori u RS, i oni u poziciji i u opoziciji, jer su svi u nekom trenutku obnašali vlast u Srpskoj.
Prosto je nevjerovatno da je osnovni preduslov „postajanja“ direktora, odnosno lidera neke kulturne ustanove, koja je pri tom na budžetu svih građana Srpske, stranačka pripadnost.
Neophodno je da je data osoba bar donekle u samoj materiji i ne nužno dugi niz godina pripadnik stranke. Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske poručuju da proceduru izbora kandidata za izbor u zvanje direktora ovih institucija sprovodi komisija koju imenuje Vlada Republike Srpske, ali u realnosti je to totalno drugačije.
Prije neokoliko mjeseci našem portalu se obratio čitalac, koji je želio da ostane anoniman, ali je naveo svoj primjer kada ga je prije nekoliko mjeseci jedna od stranaka na vlasti u RS kontaktirala sa pitanjem da li bi htio da bude na čelu jedne od kulturnih institucija RS. Pri tome bi morao da od svoje plate izdvaja 5% za finansiranje stranke (kako to čine i ostali uhljebljeni funkcioneri) i da na narednim i svim ostalim izborima isključivo zastupa interes stranke.
Interes stranke u prevedenom znači da uslikate svoj glasački listić i proslijedite osobi u stranci zaduženoj za internu kontrolu glasanja, ali i da svu bližu i dalju familiju i prijatelje „preorijentišete“ da budu vjerni glasači, ako ne i članovi stranke.
Trenutno su na svim pozicijama lidera kulturnih ustanova Srpske stranački ljudi. Pri tome, ne želimo da pojedinima od njih umanjimo njihovo stručno znanje ali i zalaganje prilikom vođenja tih institucija. Ipak, zajedničko im je svima da su, da bi došli na pozicije na kojima su trenutno, i pored svih svojih kvaliteta, morali prvo da uzmu partijsku knjižicu odgovarajuće boje.
S tim u vezi, direktor Međunarodnog festivala animiranog filma BANJALUKA 2019 Goran Dujaković kaže da to nije neka novina na ovim područijima.
“Ove nove tzv. demokratske partije su tu naviku preuzele od nekadašnjeg jednopartijskog sistema. Ali, za razliku od ovih partija sada, oni ranije su imali stila i vodili računa da ipak na takva mjesta dođu kompetentni ljudi, jer su imali kadrovski potencijal – ovi danas uglavnom namaju kvalitetan kadar. Iskustvo razvoja kulture u Republici Srpskoj je to, nažalost i pokazalo. Posebno u segmentu kinematografije, koja ni poslije 23 godine od završetka rata ne postoji”, ističe Dujaković.
Dujaković smatra da nema nikakvog smisla da stranke unaprijed između sebe podijele pozicije direktora institucija kulture, a da se pri tom ne vodi računa o najkompetentnijim osobama koje bi mogle aplicirati.
“Kod izbora kadrova se na prvom mjestu računa na bespogovornu poslušnost, što se najbolje vidjelo nedavno kada je izašla informacija da su institucijama kulture u 2019. godini budžetom smanjena sredstva za 8%. Naravno, ni jedan direktor nije reagovao javno na to smanjenje sredstava, iako sve isntitucije kulture rade u vrlo teškim uslovima. O tome da neki vanstranački kadar sjedne u neku od fotelja institucija kulture, može se računati samo uz podršku neke od partija, iza čega opet stoje neki interesi, konkursi su uglavnom samo čista formalnost. Nažalost, demokratiju smo pogrešno shvatili. Ne razmišlja se o dugoročnom interesu naroda, već o interesu partija ili pojedinaca. Na taj način se ne gradi kulturni identitet ovog naroda”, navodi Dujaković.
Javna je tajna da se prilikom raspodjele “plijena” nakon opštih izbora odredi čija je koja institucija. Samo po tom principu se biraju direktori institucija.
Ukoliko nemaju adekvatan kadar, stranke se daju u potragu među nestranačkim “kulturnjacima” ili preotimaju kadrove koji su u drugim, najčešće, opozicionim vodama.
Najbolji primjer, promjene stranačkog dresa, a u cilju izbora u zvanje direktora jedne od kulturnih institucija je Ljiljana Labović, direktorica Dječijeg pozorišta RS. Labovićka je već poznati stranački preletač (SDS-NDP-SP, odnosno Muzej savremene umjetnosti RS- Narodno pozorište RS –Dječije pozorište RS) i njeno najnovije imenovanje je izazvalo ogromno negodovanje kulturnjaka Banjaluke i Republike Srpske, bar njenog nestranačkog dijela.
U jeku izborne kampanje za prošle lokalne izbore, Labović je zdušno vodila kampanju Dragana Čavića za novog gradonačelnika Banjaluke, u neka druga vremena kada je NDP bio opozicija SNSD-u.
Da apsurd bude veći, stari direktor Predrag Bjelošević je svoj odlazak sa pozicije nakon nevjerovatnih 25 godina, uslovio novim radnim mjestom, iako je po godinama trebao da ode u penziju. Međutim, kako se odlazak u penziju dogodio na polovini njegovog mandata, Bjelošević je zatražio novo radno mjesto – Savjetnik direktora Dječijeg pozorišta RS.
Treba li da napominjemo da ova funkcija uopšte ne postoji niti je postojala za vrijeme mandata upravo – Predraga Bjeloševića, koji je pod izgovorom uštede budžeta svojevremeno obavljao i funkciju generalnog direktora i umjetničkog direktora Dječijeg pozorišta, kao i funkciju direktora Međunarodnog festivala za djecu, a sada je uvedena nova funkcija baš za njega i to na uštrb tog istog budžeta, a o tome je GERILA.info već pisala.
Budući da su pod (bukvualno) istim krovom, nastavljamo sa institucijom Muzeja Republike Srpske gdje takođe stoluju socijalisti, odnosno kadar Socijalističke partije. Miladin Savić je na funkciju direktora stupio u martu 2017. godine. Saviću je dužnost predao dotadašnji vršilac dužnosti direktora Muzeja Republike Srpske Vladimir Đukanović.
“Kao novi direktor potpuno sam svjestan odgovornosti koju nosi ova funkcija, jer znam da sam na čelu centralne institucije kulture Republike Srpske. Radeći kao profesor istorije u Osnovnoj školi “Miloš Crnjanski”, stekao sam dubok uvid u stanje u kulturi i u problematiku mlade publike i javnosti uopšte, a posvećen istoriji kao nauci, posjedujem i svijest o odgovornosti prema baštini ovog naroda. Kao direktor Muzeja Republike Srpske imam velika očekivanja prvenstveno od sebe, kao i mnogo ciljeva koje sam zacrtao i čvrsto vjerujem da ću ih ostvariti”, izjavio je Savić netom po preuzimanju funkcije.
Ipak, pojedine intelektualce je začudio ovakav izbor za direktora jedne ovakve institucije, budući da Savić nema nikakvo iskustvo koje bi moglo doprinijeti unapređenju rada ove institucije.
Pored Muzeja RS smještena je Narodna i univerzitetska biblioteka RS gdje suvereno vlada SNSD kadar, odnosno Ljiljana Zečić koja je direktor od 2010. godine, kada je naslijedila Ranka Risojevića.
“Kada napravim osvrt na ovih pet godina, mogu slobodno reći da je biblioteka napravila veliki iskorak. Svojim najvećim uspjehom smatram povrat oduzete nadležnosti na bibliotečko-informacioni sistem KOBIS koju je 2006. godine preuzela biblioteka u federalnom Sarajevu”, podsjetila je Zečić prije svog izbora u drugi mandat 2015. godine i tom retorikom donekle podsjetila na stranačkog lidera Milorada Dodika.
Možda i najveću pažnju javnosti je izazvao konkurs za direktora KC Banski dvor. Jedan od pretendenata na direktorsku poziciju Maja Dodig, akademska slikarka i unverzitetska profesorka otvoreno je pitala da li svi kandidati imaju iste uslove ako tadašnji v.d. direktora Mladen Matović ima preporuku gradonačelnika, Igora Radojičića.
“Postavlja se pitanje zašto konkurs nije blagovremeno raspisan jer se znalo kada Milorad Petrić, koji je bio direktor, ide u penziju. Da li je neraspisivanje konkursa imalo za cilj postavljanje vršioca dužnosti, jer kako je izjavio gradonačelnik, v.d. direktora ima preporuku za imenovanje i da i zvanično ponese funkciju direktora”, ogorčeno je izjavila Dodig. Zanimljivo, protivkandidat joj je bio stranački kolega iz SNSD-a Mladen Matović.
Vanredni profesor na Akademiji umjetnosti Arsen Čarkić tada je izjavio da smatra da je najvažnije da na čelu Banskog dvora, ali i svih kulturnih institucija uopšte, bude neko ko je kvalifikovan za taj posao.
“Direktor svakako ne treba da bude neko ko je za vrijeme izbora lijepio partijske plakate. To bi bilo skandalozno. Ako sada bude napravljen kompromis, pokazaćemo da smo postali društvo u kojem struka nije bitna”, istakao je Čarkić.
Dodao je da bi imenovanje stranačke ličnosti moglo proizvesti i posljedice.
“Ako bi partijska knjižica bila prije struke, onda bi se jednog dana moglo desiti da direktor Doma zdravlja bude neko ko nema veze sa medicinom”, dodao je Čarkić.
Ipak, većina stručne javnosti, ali i odbornika banjalučke gradske skupštine koja glasanjem bira direktora ove institucije, bila je složna da Mladen Matović zaslužuje da vodi Banski dvor, što je postalo i zvanično krajem 2017. godine.
Diplomske i postdiplomske studije završio je na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, odsjek za muzičku umjetnost, okončavši svaki ciklus studija sa prosječnom ocjenom 10. Sekretar je Katedre za solfeđo i muzičku pedagogiju Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, gdje je trenutno zaposlen u zvanju docenta.
Komponovao je više od tri stotine naslova umjetničke, primijenjene, popularne, kao i muzike za djecu. Autor je muzike i teksta Himne Republike Srpske “Moja Republika”. Od kraja 2004. godine umjetnički rukovodi Ženskim kamernim horom “Banjalučanke” sa kojim je osvojio je veliki broj domaćih i međunarodnih priznanja.
“Moja iskrena želja je da se kroz primjenu novog koncepta rada ustanova u što skorije vrijeme ponovo etablira kao izvorište i sigurno uporište urbane gradske kulture, kojoj je nekadašnji Dom kulture decenijama postojano doprinosio. Kad to kažem mislim na Banski dvor koji podržava visoke stvaralačke domete, pomjera granice kreativnosti, njeguje otvoren kritički dijalog te ucrtava nove produkcijske i organizacione standarde”, izjavio je Matović po preuzimanju funkcije direktora Banskog dvora.
U Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske na poziciji direktora je takođe kadar SNSD, Sarita Vujković, inače kuma Ranka Škrbića, bivšeg ministra zdravlja RS i dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci.
Vujkovićeva, inače Doktor istorije umjetnosti, kao muzejski savjetnik u Muzeju savremene umjetnosti RS bila je kustos brojnih izložbi. Takođe je bila komesar izložbe “Vrt uživanja” Mladena Miljanovića, kojom je ovaj umjetnik predstavljao BiH na 55. bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji.
SNSD je zauzeo lidersku poziciju i u Narodnom pozorištu Republike Srpske, i to u vidu “neuništivog” Nenada Novakovića koji je na ovoj poziciji od 2010. godine. Novaković je poznati banjalučki pilot, novinar, menadžer, rotarijanac, suvlasnik BL koledža i, razumije se, član vladajućeg SNSD-a.
“Ja iskreno osim „dovijanja“ i „sizifovog posla“ ne znam ni sam kako, uspijevao sam da sastavim kraj sa krajem i trudim se da spoljnji svijet ne vidi da je to problem. Dakle, mi sve nešto krijemo, improvizujemo i petljamo, a to je najpogibeljnije za kulturu. Nerazumljivo je da mi nemamo ozbiljnog, strateškog promišljanja o kulturi. Mi nemamo ni kulturne politike ni strategije o kulturi. Pa šta mi to hoćemo od naše kulture? E, to su problemi koji su i veći od institucionalnih problema. Nije, da se razumijemo, ništa bolja situacija ni u ostalim institucijama kulture”, iskren je bio Novaković kada je govorio o položaju kulture uopšte u Srpskoj.
Činjenica jeste da Novaković nije izabran po referencama u kulturi, već isključivo po menadžerskim sposobnostima, što sam i ne krije i dijametralno se razlikuje od, na primjer, Mladena Matovića čiji je umjetnički opus neupitan.
U Arhivu RS takođe je prisutna vladajuća stranka SNSD. Bojan Stojnić već nekoliko godina je na čelu ove institucije koja postoji već 65 godina. Preko 850 fondova i zbirki i više od pet kilometara arhivske građe se trenutno nalazi u Arhivu Republike Srpske. Najstariji dokumenti datiraju iz Osmanskog perioda.
Sve u svemu, ništa bez partijske knjižice ali one odgovarajuće. Uzalud nagrade, doktorati, studije, izložbe, koncerti, knjige, odlikovanja, uzalud je čak i da komponujete himnu Republike Srpske, ako niste član stranke kojoj je pripala određena direktorska pozicija neke od kulturnih institucija Republike Srpske. U mnoge pore našeg društva infiltrirana je politika. Nekada perfidno, a danas otvoreno i bez srama. Iako svijet kulturnih radnika poznaje ovu problematiku, nerado o njoj govori i okreće glavu od ovog problema.
S tim u vezi, Goran Dujaković ističe da je “ovdašanja kultura elita (ma šta to značilo, i ma ko to bio) uglavnom zauzeta svojim ličnim poslovima, i funkcioniše onom logikom – ne treba talasati. Ovako usitnjeni, nepovezani i nezaintersovani radnici u kulturi i umjetnici predstavljaju prilično bezazlenu masu, što političke elite dobro znaju. Rijetki su primjeri umjetnika da su otvoreno iznosili stavove u javnosti, i kritikovali odnos vlasti prema kulturi”.
