Mi znamo sudbu i sve što nas čeka
No strah nam neće zalediti grudi
volovi jaram trpe a ne ljudi
Bog je slobodu dao za čovjeka...!
1907-me veliki Šantić nije mogao znati da će mali ljudi vladati
Bosnom za nešega zemana. Šantić je tada pjevopisao o mučeništvu jednog naroda,
mučeništvu podosta drugačijem od današnjeg. I zaista je možda i grijeh prema
velikom srpskom pjesniku zloupotrebljavati njegove stihove danas. Ali nikada
nisam rekao da nisam grešnik.
Mučeništvo naroda srpskog ogleda se danas u njegovom nošenju jarma
sa osmjehom na licu. Ne jarma tudjinova već jarma Srbinova. Upregao Srbin Čuvar
Srpske volove da brazde idiotizma izbrazdaju. Brazde čine pitanja ne pitaju.
Čuvar tora šarplanince pušta, dah im bijesni u paru se stvara dok
trgaju meso sa onih što pitaju nešto.
Još ih tuže a sami im sude za izdaju jer očima vide da iz brazde
sjemenje nestaje. Kupe ga Čuvari Srpske i Čuvari torova mozgovi im se
izbrazdali nemisleći.
Sjeme srpstva nestaje Čuvari izdajnicima nazivaju volove što brazde
čine. Kiše tope samo njive učlanjenih. Dunumi se srezovski u privatne milione pretvaraju.
Svako doba ima zeman. Zeman je mrijeti. Bog je slobodu dao za
čovjeka. Volovi nisu ljudi.
Volovi prolaze dobro kao i ovce. Bog je slobodu dao za čovjeka.
Svako doba ima zeman teško je čuvaru vremena kad mu zeman prodje.
