Teško je pisati. Još je teže ne pisati.
Konačno završena Boska. Stand upi snimljeni najsvaremenijom
opremom. Snimatelji je koriste za snimanje svadbi, još nije u upotrebi na
televizijama u Republici Srpskoj. Vjerovatno nikad i neće jer šta će nam to,
baš je lijepo kad se stativi klimaju.
Pivaru sam tek istraživao sa nekim ljudima. Daleko je i od
ozbiljnog početka ali priča izgleda vodi do imena zanimljivih ljudi. Nadam se
da ne vodi. Čuće se još.
Poslije pivare sam istraživao pivo. Sa nekim drugim ljudima. U
jednoj kafani u jednom selu.
Srbija-Hrvatska finale vaterpola. Gosti kafane, svi ljudi preko
četrdeset, slušaju himne na početku i žale se kako su hrvatski vaterpolisti
rekli da je ova utakmica za njihove veterane rata. Ne znam da li su rekli a ne
znam ni da li ovi moji žale što su i oni nekakvi veterani rata a njih niko ne
spominje. Vjerovatno ih spominje žena kod kuće, nije baš mudra moja opaska ali
prošla je bez reakcije. Počela utakmica.
Završila utakmica. Mladen Bosić čestitao je vaterpolistima. Tek da
pokaže, ovima što sumnjaju, da je živ. Da je više reprezentativnih titula niko
ne bi mogao reći da je opozicija nestala i spala na par imena. Pojaviće se,
nesumnjivo, mnoga imena kada krene priča o kandidatu za gradonačelnika Banja
Luke.
Ovi kojih nema mjesecima u Banja Luci prije nekog vremena po
konstituisanju gradskog odbora najavili su da njima pripada kandidat opozicije.
Na osnovu čega nije jasno. Možda na osnovu najvećeg broja potpredsjednika
gradskog odbora ikada. Ako sada ostanu bez predsjednika biće gužva u redu.
Priča u Drvaru se razvija regionalno. Slobodni Drvar ili Crni
Bombarder, kako je moj dobri kolega Slobodan Vasković na svom blogu rekao da
sam ga ja nazvao, nastavlja da traje. Nakon što sam, prvo 24 jula, objavio da
je radio počeo sa radom a zatim i 4 avgusta da je počeo lov na Slobodni Drvar, Drvar
je postao regionalna priča broj jedan i problem broj jedan zvaničnog Drvara u
kojem je takodje opozicija nestala pa je narod postao opozicija.
