Jedino što čudi jeste to što vas čudi napad na Stefana Blagića. Atmosfera linča je davno stvorena. Oni koji kritikuju godinama se kroz poltronska i kupljena pera polunovinara prikazuju kao izdajnici a oni koji su predmet kritike kao branioci srpstva i Republike Srpske. A stavrnost je u potpunosti drugačija. Oni koji kritikuju i ukazuju na propadanje društva stvarni su zaštitnici Republike.
Blagić je dobro prošao. I teško da će ovo biti posljednji napad ili na njega ili na nekog drugog ko ukazuje na komadanje plijena koji se zove Republika Srpska. Idioti koji slijepo vjeruju novinarima režima i grlima Partije nemaju kapacitet da shvate suštinu. Idioti vjeruju da su najveći neprijatelji Republike ustvari njeni najveći čuvari.
Ima i onih koji bi da tuku ali nisu baš toliki idioti. Oni sve rade iz interesa jer im je postojanje u ovako prilagodjenom društvu premija. U normalno uredjenim društvima ne bi dobacili dalje od kafe kuvarica što su i bili prije stupanja u Partiju. Ne zna se koja kategorija je opasnija ova što vjeruje ili ova što zna kako stoje stvari ali ima mnogo toga stečenog da brani.
Tragedija je da Republika nestaje. Lična mentalna tragedija pojedinaca je u tome što misle da nestaje zbog Blagića i Blagiću sličnih. Kolektivna tragedija je u tome što ćemo, ukoliko se nešto dramatično ne dogodi, uskoro imati naciju odgojenu na obrazovanju koje je Sistem napravio u posljednjih desetak godina.
Opoziciona tragedija je u tome što je dijelom dozvolila razvoj Partije i u tome što dojučerašnje članove Partije prima kao odjednom osvješćene i pameti dozvane.
Tragedija svih nas je i u tome što ne znamo čije nam interese zastupa predsjednik (koji je mnogima i glavni urednik).
Godinama je u fazi najpopularnijeg portparola hrvatskih interesa koji su u najvećoj suprotnosti sa interesima Republike Srpske. O Trećem entitetu koji bi oteo dijelove Srpske na ovom blogu je pisano u više navrata.
Da li je sada za Republiku već kasno? Vjerovatno jeste jer to odavno nije Republika za koju su borci ratovali i da bi se sistem vratio u normalu biće potrebno mnogo rada. Pitanje je ko je za to spreman.
Pitanje je da li je opozicija spremna i sposobna da ne bude samo puki nasljednik Partije.
Blagić je dobro prošao. I teško da će ovo biti posljednji napad ili na njega ili na nekog drugog ko ukazuje na komadanje plijena koji se zove Republika Srpska. Idioti koji slijepo vjeruju novinarima režima i grlima Partije nemaju kapacitet da shvate suštinu. Idioti vjeruju da su najveći neprijatelji Republike ustvari njeni najveći čuvari.
Ima i onih koji bi da tuku ali nisu baš toliki idioti. Oni sve rade iz interesa jer im je postojanje u ovako prilagodjenom društvu premija. U normalno uredjenim društvima ne bi dobacili dalje od kafe kuvarica što su i bili prije stupanja u Partiju. Ne zna se koja kategorija je opasnija ova što vjeruje ili ova što zna kako stoje stvari ali ima mnogo toga stečenog da brani.
Tragedija je da Republika nestaje. Lična mentalna tragedija pojedinaca je u tome što misle da nestaje zbog Blagića i Blagiću sličnih. Kolektivna tragedija je u tome što ćemo, ukoliko se nešto dramatično ne dogodi, uskoro imati naciju odgojenu na obrazovanju koje je Sistem napravio u posljednjih desetak godina.
Opoziciona tragedija je u tome što je dijelom dozvolila razvoj Partije i u tome što dojučerašnje članove Partije prima kao odjednom osvješćene i pameti dozvane.
Tragedija svih nas je i u tome što ne znamo čije nam interese zastupa predsjednik (koji je mnogima i glavni urednik).
Godinama je u fazi najpopularnijeg portparola hrvatskih interesa koji su u najvećoj suprotnosti sa interesima Republike Srpske. O Trećem entitetu koji bi oteo dijelove Srpske na ovom blogu je pisano u više navrata.
Da li je sada za Republiku već kasno? Vjerovatno jeste jer to odavno nije Republika za koju su borci ratovali i da bi se sistem vratio u normalu biće potrebno mnogo rada. Pitanje je ko je za to spreman.
Pitanje je da li je opozicija spremna i sposobna da ne bude samo puki nasljednik Partije.
