U toku je borba za Republiku. Teška i mukotrpna. Pobjeda djeluje gotovo nemoguće jer je protivnik prejak. Blata je više nego na Kolubari. Protivnik ne napada spolja već je poput sjemenki larvi ubačen davno da iznutra kida tkivo Republike. Hranjen je odlično i dugo nije prepoznat kao neprijatelj. I sada mnogi zbunjeno gledaju ne znajući na čiju stranu da se priklone. Jer obe strane imaju ljudski lik ali obe nemaju sve potrebne ljudske osobine.
Dok borba traje ima i onih koji bi da mijenjaju strane. Cijene šanse i priklanjaju se jačem jer su naučili da uvijek budu uz jakog. Nemaju dostojanstva da makar izgube bitku na strani kojoj godinama pripadaju. Takvi su najgori, odjednom pljuju po svojima. Janjičari od nikoga cijenjeni. Novcem sagradili ogroman odraz u čarobnom ogledalu koje ih uvjerava da su najbolji. Miševi vrijedni samo prezira.
P.S.
Prije petnaestak godina smo nas nekoliko pokušali da na Mejdanu napravimo navijačku grupu koja bi navijala za Naprijed. Nije se primilo. Danas mi tako nešto ne bi palo na pamet ali tada sam ustajao, legao, ručao i doručovao samo uz navijački pokret. Tada smo, to kratko vrijeme dok smo pjevali na stadionu Naprijeda, smislili pjesmu kojom smo nerijetko budili komšije po naselju.
Naša zemlja Republika Srpska
volimo je od života više
borba za nju nikad nije stala
jer su očevi naši krvlju pisali joj ime.
Dok borba traje ima i onih koji bi da mijenjaju strane. Cijene šanse i priklanjaju se jačem jer su naučili da uvijek budu uz jakog. Nemaju dostojanstva da makar izgube bitku na strani kojoj godinama pripadaju. Takvi su najgori, odjednom pljuju po svojima. Janjičari od nikoga cijenjeni. Novcem sagradili ogroman odraz u čarobnom ogledalu koje ih uvjerava da su najbolji. Miševi vrijedni samo prezira.
P.S.
Prije petnaestak godina smo nas nekoliko pokušali da na Mejdanu napravimo navijačku grupu koja bi navijala za Naprijed. Nije se primilo. Danas mi tako nešto ne bi palo na pamet ali tada sam ustajao, legao, ručao i doručovao samo uz navijački pokret. Tada smo, to kratko vrijeme dok smo pjevali na stadionu Naprijeda, smislili pjesmu kojom smo nerijetko budili komšije po naselju.
Naša zemlja Republika Srpska
volimo je od života više
borba za nju nikad nije stala
jer su očevi naši krvlju pisali joj ime.
