недеља, 4. септембар 2016.
субота, 3. септембар 2016.
Intervju Aleksandar Petković, odbornik u skupštini Grada Banja Luka
Zašto Aleksandar Petković treba ponovo biti odbornik u skupštini
grada Banja Luka? Zašto SDS treba imati odbornike?
Lično zašto bih ja trebao biti u skupštini,
mislim da sam, ne želim biti subjektivan ali to sam čuo od drugih, da sam ovaj
mandat odradio čestito i sa obrazom i da ni jednog trenutka nisam gledao svoj
pojedinačni interes već sam zastupao stavove široke društvene zajednice. Na taj
način sam upozoravao, ne zato što nekoga ne volim već zato što sam vidio da ovo
stanje u društvu nije dobro. Potezi koje je vukla ova aktuelna vlast su nas
svukli u sunovrat i na neki način vraćali untrag da mi danas ne znamo kako ćemo
to sve da popravimo i da li možemo to sve da popravimo. Ja sam lično optimista
uvijek i mislim da ove stvari mogu da se poprave ali za to treba stvarno jedna
zdrava osovina koja će ubuduće tome da se posveti. Da se posveti opštem
interesu a ne zadovoljavanjem ličnih, pojedinačnih interesa.
Ima li opozicija u Banja Luci snage i volje za tako nešto? Da li
gradjani Banja Luke, ukoliko dodje do promjena, mogu očekivati suštinske
promjene ili samo promjene imena u foteljama a da se ostane isto?
Znam mnogo imena na listama opozicije koji
stvarno žele da ovaj proces ide naprijed odnosno da se dese suštinske promjene.
Ja vjerujem u te ljude i ne želim uopšte da mislim drugačije. Naravno i moja je
želja da takav proces počne. S druge strane kada vidimo šta je uradila aktuelna
vlast mi moramo da nešto pokušamo bez obzira na to kako se bude odvijala
situacija i ja sam spreman da utičem u tom procesu na te stvari dašto više
učinimo i da što prije izadjemo iz ove veoma teške situacije.
Koliko ste zadovoljni radom posljednjeg saziva gradske skupštine,
radom opozicije? Da li je opozicija mogla i ovom sazivu da učini više? Koliko
ste zadovoljni radom odbornika? Nisu svi bili aktivni, svega nekoliko imena je
ukazivalo na probleme u gradu i učestvovalo u raspravama.
Uvijek se može više ali u situaciji u kojoj
se nalazimo i koliko smo mi mogli da utičemo mi smo upozoravali na sve
probleme. I na prethodni period prije nas i na period koji je bio u toku našeg
mandata. Mi smo govorili šta ne valja i na koji način treba izaći iz ćoška u
koji nas je gurnula aktuelna vlast. Šta se dešavalo ove četiri godine...Mislim
da je dobar dio odbornika zadovoljio svoje lične potrebe što se moglo vidjeti i
na pitanjima regulacionih planova u kojima su na mnoge načine reketirali
vlasnike parcela ili vlasnike firmi koji su trebali da grade. Mislim da je to žalosno
da ti ljudi rade to što rade. Niko se nije bavio tim problemom. U principu se
kaže da veći dio odbornika uopšte nije uzimao riječ u skupštini ali nikada se
nismo bavili imenima. Ja sam pristalica i želim to da kažem, meni ne smeta ni
jedna politička partija ali mi smeta pojedinac koji je napravio krivično djelo.
Najviše mi je krivo to što se nikada nije bavilo ljudima koji su suštinski
napravili problem a samo se bavi političkim partijama. Ti ljudi se kriju iza
političkih partija i svu krivicu stavljaju na političke partije koje nisu krive
već je kriv pojedinac koji je počinio krivično djelo. U više navrata je
gospodin Gavranović govorio kako se nešto dešavalo u vrijeme SDS-a. Ja sam ga u
nekoliko navrata pitao da kaže ko je u to vrijeme bio direktor firmi jer mene
interesuje ime i prezime ljudi koji su ugrozili budžet i budućnost i našu i
naše djece.
Zašto mislite da treba mijenjati vlast u Banjaluci?
Moram da kažem da nas je ova vlast u velikoj
mjeri unazadila. Imala je priliku u vremenu kada je najviše novca dolazilo u
budžet, kadaje uveden PDV, kada je prodan Telekom jer je svakako dio novca išao
i prema gradskom budžetu. Ova gradska vlast se hvali da je nešto uradila a ja
sam potpuno siguran da se tri puta više moglo uraditi. Vodosnadbijevanje na
seoskom području davno se moglo završiti da je sve radjeno transparentno i da
pojedinci nisu gledali svoj interes izvlačeći novac iz budžeta.
Gdje vidite Banjaluku u narednih deset godina?
Ako se nastavi na ovaj način vodjenje grada
ja Banja Luku vidim u jednom haotičnom stanju, odlasku mladog stanovništva da
zadovolje osnovnu egzistenciju po raznim dijelovima svijeta. Ako se ovo promjeni ovdje se može mnogo uraditi ali ne preko noći. Moramo zasukati rukave
i moramo budžet da otvorimo prema gradjanima jer je to njihov budžet i imaju
pravo da znaju tokove novca. Tako bi bila spriječena i manipulacija koju imamo
sve ove godine. Mi odbornici ne možemo sve stvari da saznamo a pogotovo to ne
mogu da urade obični gradjani. To mora da se mijenja.
четвртак, 1. септембар 2016.
Pet dana i kosarkaski falsifikator
Pet dana totalnog odmora. Malo Dzastina Kronina malo Nelsona De
Mila, ustvari najviše Menadžera sa Zvezdom.
Iz susjedne sobe galame grčevi, iz TV-a se putem informacija
stvaraju grčevi u glavi. Svaka izjava nosilaca vlasti u Republici Srpskoj
nanosi novi grč koji trajno urušava ćelije. Borba za lične interese ponovo je
ispred nacionalnog interesa. Koji ustvari i ne postoji.
Manjača je pala, konačno po ko zna koji put. Sjećam se stihova
pjesme koja se nekada slušala po mejdanskim kafanama i govori o tome kako
Manjaču tudja noga nikada nije pregazila. Kako smiješno sada izgleda. Smješnije
i od činjenice da ni Manjača ni Republika Srpska i ne znaju da su poodavno
okupirane.
Sanjao sam da je dodatno referendumsko pitanje da li Srpska treba
postati despotovina koja će se u naslijedstvo ostavljati elitama stvaranim na
dva privatna univerziteta. Referendumsko pitanje postavlja prirodna spona
izmedju neprirodnih generacijskih elita. Uzgred, informacije kažu da je razlika sedam
odsto i da su pojedinci bijesni zbog toga.
Banjaluka je ugostila medaljama okićne srpske olimpijce. Više nego
skromno, bez naroda. Sjećam se Saše Čadjo dok je satima šutirala na koš u
Boriku kao klinka. Fantastičan uspijeh. Valjda će dobiti ime na ulazu u dvoranu
Borik kao i ostali banjalučki osvajači olimpijskih medalja.
Čadjin uspjeh daleko je veći kada se uzme u obzir da košarka u Banja
Luci ni muška ni ženska ne postoje deceniju. Krivica je to ljudi koji su vodili
ili i dalje vode klubove a koriste ih za lične interese jer to je matrica po
kojoj sve funkcioniše. Tako su na doček olimpijskih osvajača pozivali i vječiti
brojači protoka saobraćaja u rektumima vladajućih ko god da vladajući bili. Oni
koji su pokušali falsifikovati te iste olimpijske pobjednike.
петак, 26. август 2016.
Intervju-Zoran Talić odbornik u skupštini grada Banja Luka
Prije svega zato što u posljednjih dvadeset godina ova vlast je
imala priliku da daleko bolje i više uradi za svoje gradjane. To ću pokazati na
nekoliko konkretnih primjera. Ja sam osam godina odbornik u skupštini Grada.
Ova vlast je imala na raspolaganju preko milijardu i sedamsto miliona maraka,
kako budžetskih tako kreditnih sredstava ali i sredstava koja su otišla iz
grada u vidu otimanja zemljišta i poklanjanja zemljišta. Kad svedemo računicu
to izgleda ovako,: preko milijardu maraka budžeta, preko 200 miliona maraka
kreditnih zaduženja i oko 500 miliona maraka novca u zemlji koju je grad mogao
da prometuje ali je ta zemlja oduzimana. Primjeri su Poljoprivredna škola,
Medicinska škola, zemljiše u Zalužanima koje su poklonili MUP-u, zemljište koje
je Grad poklonio Ustavnom sudu RS. Znači samo za ovih osam godina imali su na
raspolaganju 1,7 milijardi maraka.
Šta je trebalo po Vašem
mišljenju biti uradjeno s tim novcem?
Sa svim tim novcem mogla je biti uradjena kompletna infrastruktura
grada Banja Luka. To je kmpletna kanalizaciona mreža, svi kolektori na
teritoriji grada Banja Luka. Samo kad te dvije stvari pogledate danas smo mogli
imati jedan čist i uredan Vrbas a ne Vrbas koji je postao kanalizacija. Mogli
smo završiti svu kanalizaciju u gradu, mogli smo završiti kompletno
vodosnadbijevanje kako u gradskom tako i u prigradskom dijelu grada. Mogli smo
možda završiti i obilaznice oko grada.Mogli smo napraviti nove parkove,
završiti sve vrtiće, možda smo mogli otvoriti nove sportske objekte, riješiti
osnovne potrebe gradjana u ovom trenutku. Konkretno na Starčevici, mogli smo
završiti i školu i vrtić. I sada ne bi imali ovu muku koju imamo da u školu na
Starčevici ide preko 1600 učenika a dajoš tu školu nisu počela da pohadjaju
djeca koja žive na potezu od Rebrovca do Venecije. Takodje mogli smo završiti
vrtić koji je potreban Starčevici. Mnogo se toga moglo uraditi.
Kako Vam izgleda Banja
Luka 2016 godine?
Dosta loše. Mislim da je izgledala mnogo bolje prije nekoliko
godina kada je počelo nešto da se radi. Medjutim mislim da sada sve ono što se
do tada možda i radilo sad je počelo da se sanira. Znači dosta se nekvalitetno
radi. Krenuću od najosnovnijih stvari, to je prostorno uredjenje i gradjenje.
Mislim da imamo dosta loše i haotično stanje u oblasti gradjenja. Ja sam
predložio da imamo gradskog arhitektu jer samo tako možemo to stanje riješiti.
Graditi Banja Luku bez urbanističkog plana je katastrofa. Urbanistički plan
grada Banja Luka prestao je da važi prije nepunih deset godina. U tih deset
godina imali smo kompletan gradjevinski javašluk. Nastali su neki objekti na
nekim lokacijama koji sigurno nikada ne bi nastali. Nije se planski gradilo.
Nikla su naselja koja nemaju objekte koji bi trebalo da zadovolje sve potrebe
gradjana. Konkretno evo imamo naselje koje ide od Rebrovca do Venecije, nemate
ni jednog vrtića, školu imate ali ona zadovoljava potrebe čitave Starčevice.
Imamo novo naselje koje je niklo u Aleji Centar. Ni jednog vrtića, ni jedne
škole. Šta će se desiti sa tom djecom kada krenu u školu? Gdje će ići, u koju
školu? To su ti problemi, nije se sistemski radilo da se napravi više
odredjenih sadržaja za porodicu. Samo se išlo da se vidi gdje je njihov
odredjenji kapital. Čak ne krivim investitore ja krivim vlast. Vlast je morala
da uredi taj prostor. Investitor je došao da gradi a vlast je trebalo da odredi
šta da gradi i kako da gradi.
Kolika je tu bila uloga
skupštine grada i kako uopšte ocjenjujete rad skupštine u prethodne četiri
godine?
Sa srednjom ocjenom. Smatram da se moglo daleko više. U ove četiri
godine skupština grada se uopšte nije dotakla najbitnijih tema. Malprije sam
rekao pola milijarde smo poklonili u zemljištu. Četiri godine uopšte se nije
raspravljalo o zemljištu Poljoprivredne škole koje je kao takvo najbitnije za
grad Banja Luku u ovom trenutku, što zbog lokacije što zbog finansija. Mi to
uopšte nismo razmatrali i ja sam itekako ljut na rukovodstvo skupštine jer sam
ja nekoliko puta to tražio kad su bili izvještaji o radu Pravobranilaštva. To
je po meni vrlo loše.
Skupština grada je u jednom trenutku samo postala protočni bojler
gradske uprave odnosno Gradonačelnika. Skupština grada je postala samo jedan
servis loših odnosa koalicionih partnera. Postala je talac. Mi smo imali
situaciju da se koalicioni partneri nisu mogli dogovoriti oko budžeta i trpio
je rad skupštine. Ja sam u ovom skupštinskom sazivu imao preko 200 konkretnih
amandmana na odredjene odluke, budžete...Svi ti amandmani su bili odbijeni,
osim jednog u vezi sa regulacionim planom i izgradnjom vjerskog objekta na
dječijem igralištu.
Ja sam tada jedini stao uz gradjane i tražio da se to odgodi i tada
su uslijedili dogovori i pregovori pa su se usaglasili i ostali odbornici.
Suština je da sam tražio da se taj prostor obogati sadržajem za djecu i starije
i to je jedino što je skupština usvojila.
Da li je opozicija mogla
ozbiljnije djelovati i uraditi više? Kolika je odgovornost opozicije?
Ja lično mislim da smo se mi maksimalno davali u ovom sazivu u
skladu sa našim mogućnostima i kapacitetom koji smo imali. Nas je bilo sveg
osam. U početku nas je bilo više dok odredjene kolege nisu prešle u stranke
vladajuće koalicije. Ono što je sigurno
jeste da ni mi nismo bili tamo skupštine bi se završavale u roku od sat dva.
Ovako smo mi sa diskusijama, prijedlozima i zahtjevima dovodili do toga da
skupštine traju po dva, tri dana. Dakle, opozicija je maksimalno pokušala da
ukaže na odredjene neregularnosti i da ponudi konkretna riješenja ali na kraju
se ipak sve završavalo sa njihovom matematikom. Mi smo bili maksimalno
disciplinovani i sve ono što je bilo loše po Banja Luku mi smo bili protiv
toga, ukazivali smo na to. Čak smo uspjeli i da uključimo i širu javnost kroz
medije i komunikaciju na terenu. U ovom sazivu mediji i gradjani su prvi put
pokazali veliko interesovanje za rad skupštine.
Šta gradjani Banja Luke
mogu očekivati ukoliko stranke opozicije dobiju veće povjerenje gradjana Banja
Luke ove godine? Šta će biti prvi potezi?
Mislim da je veoma bitno reći da je to privreda. To je ono što mi
sad na sve moguće načine pokušavamo da nadjemo i našli smo konkretna riješenja
i mjere. Hoćemo da vidimo šta je to što mi treba da rasteretimo za privrednike
da bi doveli investitore. Danas je
ljudima najbitniji posao, nije toliko bitno da li im je završen asfalt ispred
kuće ako će on po tom asfaltu hodati bos. Bitno je čovjeku dati posao a on će
obuven i sit hodati i po makadamu. Ovako imamo suprotnu situaciju. Lično sam
razgovarao sa velikim brojem investitora budući da mi je to i profesija i
posao. Sada već postoji dosta interesovanja ljudi koji bi na neki način
investirali u Banja Luku. Skoro sam odveo jednog velikog investitora u Poslovnu
zonu Ramići gdje sam se na ličnom primjeru uvjerio koliko nam je spora i
neaktivna administracija. Čovjek je bio spreman i spreman je danas da udje sa
velikim kapitalom i da zaposli velik broj gradjana Banja Luke a li traži da
administracija bude efikasna i da ga može uslužiti. On ne traži nikakve
ustupke, ne traži ništa već samo traži da administracija bude brza i efikasna u
riješavanju problema. To su gradjevinske dozvole i sve ostalo što je potrebno.
Mogu li gradjani Banja
Luke očekivati kvalitetne promjene? Postoji realna opasnost koju gradjani
osjećaju a to je da će ukoliko i dodje do promjena doći samo do promjena imena
koji sjede u istim foteljama a da se niša suštinski neće mijenjati.
Ne. Sam kandidat za gradonačelnika je kazao da će nakon godinu dana
ponovo pitati gradjane. Ja pozivam sve gradjane da se maksimalno uključe u
proces donošenja odluka. Smatram da gradjani što prije treba da se uključe i da
sa nama koji ćemo biti buduća vlast odlučuju. Gradjanski aktivizam je nešto što
nam je potrebno i što treba da bude pokretač jake Banja Luke. To se najbolje
vidjelo na primjeru Banj Brda i igrališta u Boriku. Kad bi se gradjani
maksimalno uključili vlast ne bi mogla da luta. Mi ćemo sigurno ići na sve
moguće načine i to sam i najavio, da prilikom usvajanja budžeta idemo sa sastanacima
sa Savjetima mjesnih zajednica i gradjanima. Da pitamo gradjane šta je njihov
prioritet. Da li je to škola, vrtić, put, voda...A ne kao sad što postoji. Vi
sad imate kabinetsko riješavanje problema gradjana. Ja to najviše zamjerim kod
kreiranja budžeta. Ide budžet grada i to se kao formalno pusti u Savjete
mjesnih zajednica. Savjeti mjesnih zajednica sad u ovom trenutku čine najvećim
dijelom, uz dužno poštovanje pojedinim, pripadnici vladajuće koalicije. Sve što se pošalje Savjetima mjesnih zajednica
to prolazi. Oni ne sazivaju zborove gradjana da bi gradjane pitali šta žele.
Oni sjednu, dogovore i to pošalju nazad. Nikada medju gradjane ne odu dva
najbitnija programa. To je program zajedničke komunalne potrošnje i program
gradskog gradjevinskog zemljišta. Kroz te programe vi najbolje pitate gradjane
šta žele. Vi ovako njima samo pošaljete apstraktan budžet u kojem se ništa
konkretno ne može vidjeti u smislu šta će donijeti svakom naselju ponaosob. Kad
im pošaljete te konkretne programe onda oni mogu da vide šta smijerate sa
njihovim naseljima konkretno.
Ukoliko budete vlast hoće
te li imati hrabrosti da riješite problem viška administracije i hoćete li
imati hrabrosti da se suprostavite trendu ličnih interesa ispred kolektivnog?
Čim smo se prihvatili ovog posla onda smo svjesni toga. Mi smo već
jasno kazali šta smatramo da treba da se uradi. To se može nekom svidjati ili
nesvidjati. Kad su u pitanju sva dugovanja koja su napravljena od strane ove
vlasti pod izuzetno lošim uslovima moramo ići u reprogram tih kredita. Moraćemo
da rasteretimo budžet. Sada preko 27 miliona mraka ide na otplatu kredita.
Šta to konkretno znači?
To znači da ćemo odrejene kredite morati reprogramirati. Kredit ako
ističe 2025 mi ćemo ga morati produžiti do neke 2030 godine da bi rasteretili
odredjen period u budžetu i da bi to moglo biti preusmjereno u razvojnu
komponentu.
Šta će biti sa viškom
administracije?
To isto moramo riješavati. Mi ćemo to na sve moguće načine morati
riješavati. Zato i idemo na pravljenje privrednog ambijenta. Moraćemo jedan dio
tih ljudi prevesti u privredu. Generalno koliko god to bilo nepopularno pričati
ja smatram da će se administracija morati smanjivati. Da li će to biti
prekompozicijom odredjenih odjeljenja jer je besmisleno da imate Gradsku
razvojnu agenciju, Odsjek za ekonomski i lokalni razvoj koji treba da rade isti
posao. I imate pri tom Odjeljenje za privredu. Šta je suština, neko je gomilao
tu administraciju. Vi imate u Akvani 98 zaposlenih radnika od toga pola u
ugostiteljstvu. Mi ćemo to ugostiteljstvo dati u zakup a ostaviti isključivo
ovaj sportski i rekreativni dio. Moraće se neke stvari riješavati ali nećemo mi
gledati da ljudi ostanu bez posla ali će se morati stvarati jak privredni
ambijent da bi ti ljudi mogli preći u privredu. Šta ćemo uraditi sa novcem
ukoliko dodje do reprograma. Isključivo koristiti za privredu i poljoprivredu.
Mi imamo situaciju da je na selima dobar dio ljudi otišao i prijavio se na biro
u Banja Luci. Zašto, pa upravo zbog pogrešne politike koju ova vlast vodi.
Podsticaje ne treba dijeliti na način kako se to do sada radilo. Banja Luka
mora uzeti aktivnu ulogu u stvaranju ambijenta da onaj ko proizvodi svoj
proizvod može i da plasira na tržište.
Da mu grad garantuje otkup. Grad Banja Luka bi trebao da napravi tri
otkupne stanice i tri sušare. Bolje je to poljoprivredniku obezbijediti nego mu
dati 1000 sadnica. Ako ja sad vama dam 1000 sadnica u vrijednosti 5000 maraka i
vi uzmete vi trebate sad otići u kredit da kupite mehanizaciju, da kupite sve
ono prateće šta vam treba, vodovodnu mrežu, sistem kap po kap...i na kraju
nemate plasman. Bolje je obezbijediti plasman a poljoprivrednici će sami onda
ući u realizaciju svih ovih stvari. Konkretan primjer sam predložio. Kako
riješiti pitanje otkupa mlijeka na teritoriji grada. Hajde da napravimo na tri,
četiri lokacije mlijekomate. To je fantastična priča koju, recimo, imate u
Hrvatskoj. Kad sam to predložio na skupštini grada ali niko nije htio da
posluša. Centar za razvoj i unapredjenje sela treba tako da radi. Na način da
će napraviti otkupne stanice ili kroz javno-privatno partnerstvo ili isključivo
kroz javni sektor. Napravimo mljekomate i uzimamo isključivo domaće mlijeko od
proizvodjača sa sela. Mlijeko direktno dolazi u mljekomat, angažujemo sanitarne
i higijenske inspektore koji će na dnevnoj bazi to kontrolisati. Taj
poljoprivrednik neće svoje mlijeko prodavati za 0,3 maraka već za 0,8 maraka.
Grad može da prodaje za marku a gradjani dodju na mljekomat kupe domaće jeftino
mlijeko.
Kome to ne odgovara?
Pa očigledno neko ne umije to da riješi ili ne želi to da riješi.
Ja ne mogu reći kome to ne odgovara ali znam kome odgovara. Odgovara
poljoprivrednom proizvodjaču i gradjanima Banja Luke.
Gdje vidite Vi Banja Luku
2025 godine?
Ako dodje do promjene vlasti, sigurno bar korak bolje ili dva u
odnosu na ovo gdje se sad nalazi. Ako bi sada krenuli da razvijamo privredu i
poljoprivredu ja tu vidim neku našu najveću šansu. Banja Luku ruralno područje
čini sigurno izmedju 65 i 70 odsto. Kad bi naše kapacitete koristili za razvoj
poljoprivrede to bi bilo idealno jer bi onda mogli kroz ta sredstva razvijati i
infrastrukturu . Kad pogledamo privredu sigurno kroz privredu možemo jačati
sport i kulturu. Dakle to sve ide jedno sa drugim. Ja vidim Banja Luku sigurno
na jednom snažnom, jakom putu ka, ne samo Evropskoj uniji već na putu ka jednom
stabilnom i modernom gradu u regionu. Mislim da mi kapacitete za to imamo.
Na ovom blogu uskoro će se pojaviti intervju sa kandidatom za
gradonačelnika Banja Luke, Draganom Čavićem. Čavićev protivkandidat Igor
Radojičić takodje je, krajem jula, obećao da će dati intervju za ovaj blog u
avgustu.
четвртак, 25. август 2016.
Vojna imovina, poraz Srpske
Republika Srpska politički srlja u propast. Najnovija odluka
Apelacionog vijeća Suda BiH po kojoj na BiH mora da bude upisana vojna imovina
u Han Pijesku ne može biti iznenadjenje kada se u obzir uzmu sva dešavanja u
posljednjih nekoliko godina. Upisu vojne imovine na BiH kumovalo je nekoliko
katastrofalnih političkh odluka predstavnika Srpske i u Banja Luci i u Sarajevu
u posljednjih deset godina. Političkim porazima Srpske kumuje i ćutanje
opozicije i u slučaju najavljenog referenduma i u slučaju popisa i u slučaju
vojne imovine koje ima veze sa slučajem popisa. Krivo je i Pravobranilaštvo RS
koje sada najavljuje žalbu.
O tome svemu sam pisao u junu ove godine.
четвртак, 16. јун 2016.
Srpska na raskrsnici nakon popisa. Njeni predstavnici na svim
nivoima ćute!
Kompletna arhiva bivšeg Geodetskog zavoda Bosne i Hercegovije koja
obuhvata svu geodetsku, katastarsku i sličnu dokumentaciju do 1992 godine
ostala je u Sarajevu. Tačnije u Arhivu BiH gdje je premještena iz zgrade
Predsjedništva u kojoj je do 2012 godine neformalno postojao i radio Geodetski
zavod BiH. Arhiva je trebala da bude podjeljena entitetima odnosno entitetskim
geodetskim upravama ali je, uvjeravaju moji izvori, odlukom Nebojše Radmanovića
tadašnjeg srpskog člana Predsjedništva prebačena u Arhiv. Kompletnom tom arhivom sada raspolaže Bosna i
Hercegovina što će se pokazati kao nemjerljivo značajno kada na dnevni red
ponovo dodje popis vojne i državne imovine.
2008 i 2009 godine OHR je na čelu sa Valentinom Inckom i Rafi
Gregorijanom ušao u posao popisa vojne i državne imovine u BiH. OHR je osnovao
radne grupe i od entitetskih geodetskih uprava uprava tražio pristup svim
njihovim arhivama. RUGIP se tada tome protivio a poenta je u tome tvrde moji
sagovornici da je OHR već imao svu arhivu, onu koja je postojala u neugašenom
Geodetskom zavodu BiH ali je nije smio javno koristiti jer po Dejtonu ta arhiva
je odmah nakon rata morala biti podjeljena entitetima.
Rukovodstvo RUGIPA nije dozvolilo pristup svojoj arhivi a vlasti
Republike Srpske predloženo je da po hitnom postupku bude popisana sva imovina
na teritoriji Republike Srpske. Taj posao je mogao biti završen za nekoliko
dana i svakako bi izazvao oštre sankcije OHR-a prema funkcionerima i RUGIPA I
RS ali je u vrhu Geodetske uprave procjenjeno da je to žrtva koju se isplati
podnijeti. U vrhu RS i Pravobranilaštvu nije. Ostao je status kvo, OHR nije
ušao u arhivu RUGIPA, Srpska nije popisala vojnu i državnu imovinu na svojoj teritoriji
a arhiva postoji i u Sarajevu.
Popisnom Metodologijom predvidjeno je da agencija za statistiku ima
BiH ima sopstvenu dokumentaciju što je na mala vrata pravljenje centralizovane
geodetske uprave dok bi entitetski služili kao servisi. Slično je već uradjeno
sa entitetskim Zavodima za statistiku.
Osnova za pravljenje centralizovane geodetske uprave na nivou BiH
biće upravo arhiva koja je ostala u Sarajevu tvrde moji sagovornici.
Moji sagovornici uvjeravaju kako se Republika Srpska uhvatila priče
o broju nerezidentnih stanovnika zbog čega se održava i posebna sjednica NSRS
dok niko ne priča o suštini problema slučajno ili namjerno. Kažu i da treba
pretresti kompletnu Metodologiju koja iako su je potpisali tadašnji srpski
predstavnici u vlasti BiH ipak nije zacementirana.
Republika Srpska, svakako je, pojašnjavaju moji izvori, danas u
dosta lošijem položaju nego što je bila prije potpisivanja Metodologije ali još
ima prostora za djelovanje jer se brojna pitanja tek trebaju razradjivati.
среда, 24. август 2016.
Bolonja, Koper. Povratak.
Krevet čezne za mnom. Sasuolo nas je vratilo u surovu realnost
srpskog fudbala. Nakon dvadeset sati bez sna ne osjećam nikakvu potrebu da se
prepustim čarima noćnog života Redjo Emilije, ako takav i postoji.
Bar u hotelskoj sobi je pun ima i piva ali ne usudjujem se da
posegnem za bilo čim iz bara. Uklapam se u budžet putovanja, ima i vode.
Uz spavanje smo dobili i doručak. Švedski sto, trpamo koliko može
stati u tanjir pa ponovo. Realno maleni su tanjiri. Italijanski par pored nas
skroman. Gospodja jede jogurt i kroasan a gospodin žitarice. Nataša ukazuje na
drastičnu razliku u običaju doručkovanja. Ja joj ukazujem na našu potrebu da
pojedemo što više da po mogućnosti ne jedemo sve do Banja Luke. Jer uklapamo se
u budžet putovanja.
Prvobitni plan bio je da dan nakon utakmice ostanemo negdje oko
Venecije na kupanju. Mijenjamo plan što zbog vremena što zbog želje da se što
prije približimo kući. Kupaćemo se u Kopru, Capo de Istria što bi rekli
Italijani.
Usput, red je, odlazimo do Bolonje. I dalje se divimo autoputu ali
i činjenici da je poprilično pokriven kamerama. Kao i da prije svake kamere
stoji obaviještenje o radarskoj kontroli. Toga kod nas nema. Na ulasku u
Bolonju prvo iznenadjenje. Naplatna rampa bez ljudske posade. Preznojavanje od
pet minuta. U pomoć pristiže prvo od auta koja strpljivo čekaju iza nas. Table
nas odaju. Iskreno zahvaljujemo i vozimo dalje ka Bolonji. Darko govori kako je
Bolonja evropski centar umjetnosti. Mogao je reći i da je evropski centar
stočarstva što se mene tiče. Mene u Bolonji prije svega zanima Renato DallAra.
Kad sam bio mladji znao sam u pola noći imena svih italijanskih i engleskih
stadiona. Više ne.
I Bolonja je prazna. I kod njih je avgust mrtvila. Prazne ulice,
zaključane radnje, zaključan stadion. Nismo mogli unutra. Šteta. Za sada je
jedini italijanski stadion, pored ovog na kojem nas je uništio Sasuolo, na koji
sam ušao Bentegodi. Na ekskurziji dok su ostali išli pipati Juliju za dojku.
Idemo dalje, nemamo više problema sa automatskim naplatnim rampama.
Do Trsta stajemo na odmorištu na autoputu Bolonja Trst. Svi smo obećali da ćemo
nešto donijeti iz Italije. Market na autoputu se šareni od proizvoda. Nevjerovatno
ali čovjek tek kada ode malo van naše Avlije shvati kako ljudi ustvari žive.
Više gledamo nego što kupujemo jer uklapamo se u budžet putovanja. Ja sam uzeo
magnet za frižider. Marina će biti zadovoljna. Ako ne bar će slagati da jeste.
U Sloveniji se odvajamo za Koper. Niko nije bio u Kopru, ne znamo
šta da očekujemo. Darko i ja samo tražimo more. Pogotovo ja, ove godine ni
Vrbas me nije vidio. Prvi put u životu.
Koper oduševljava. Imaju i Trg Maršala Tita, razumljivo njima je
najviše valjao. Plaža je ok, odmah kraj mora. Totalno prihvatljivo
ljetovalište. Oduševljavaju i cijene u marketu. Gotovo identične našima. Naglas
razmišljam da počnem sa ljetovanjem na slovenačkom primorju.
Nastavljamo put kroz Hrvatsku. Oči već počinju da se bune.
Zavaravam ih sa dva piva. Varka uspješno djeluje, pratimo mjesec ka istoku.
уторак, 23. август 2016.
Пријавите се на:
Постови (Atom)















