недеља, 4. септембар 2016.

субота, 3. септембар 2016.

Intervju Aleksandar Petković, odbornik u skupštini Grada Banja Luka


Zašto Aleksandar Petković treba ponovo biti odbornik u skupštini grada Banja Luka? Zašto SDS treba imati odbornike?

Lično zašto bih ja trebao biti u skupštini, mislim da sam, ne želim biti subjektivan ali to sam čuo od drugih, da sam ovaj mandat odradio čestito i sa obrazom i da ni jednog trenutka nisam gledao svoj pojedinačni interes već sam zastupao stavove široke društvene zajednice. Na taj način sam upozoravao, ne zato što nekoga ne volim već zato što sam vidio da ovo stanje u društvu nije dobro. Potezi koje je vukla ova aktuelna vlast su nas svukli u sunovrat i na neki način vraćali untrag da mi danas ne znamo kako ćemo to sve da popravimo i da li možemo to sve da popravimo. Ja sam lično optimista uvijek i mislim da ove stvari mogu da se poprave ali za to treba stvarno jedna zdrava osovina koja će ubuduće tome da se posveti. Da se posveti opštem interesu a ne zadovoljavanjem ličnih, pojedinačnih interesa.

Ima li opozicija u Banja Luci snage i volje za tako nešto? Da li gradjani Banja Luke, ukoliko dodje do promjena, mogu očekivati suštinske promjene ili samo promjene imena u foteljama a da se ostane isto?

Znam mnogo imena na listama opozicije koji stvarno žele da ovaj proces ide naprijed odnosno da se dese suštinske promjene. Ja vjerujem u te ljude i ne želim uopšte da mislim drugačije. Naravno i moja je želja da takav proces počne. S druge strane kada vidimo šta je uradila aktuelna vlast mi moramo da nešto pokušamo bez obzira na to kako se bude odvijala situacija i ja sam spreman da utičem u tom procesu na te stvari dašto više učinimo i da što prije izadjemo iz ove veoma teške situacije.

Koliko ste zadovoljni radom posljednjeg saziva gradske skupštine, radom opozicije? Da li je opozicija mogla i ovom sazivu da učini više? Koliko ste zadovoljni radom odbornika? Nisu svi bili aktivni, svega nekoliko imena je ukazivalo na probleme u gradu i učestvovalo u raspravama.

Uvijek se može više ali u situaciji u kojoj se nalazimo i koliko smo mi mogli da utičemo mi smo upozoravali na sve probleme. I na prethodni period prije nas i na period koji je bio u toku našeg mandata. Mi smo govorili šta ne valja i na koji način treba izaći iz ćoška u koji nas je gurnula aktuelna vlast. Šta se dešavalo ove četiri godine...Mislim da je dobar dio odbornika zadovoljio svoje lične potrebe što se moglo vidjeti i na pitanjima regulacionih planova u kojima su na mnoge načine reketirali vlasnike parcela ili vlasnike firmi koji su trebali da grade. Mislim da je to žalosno da ti ljudi rade to što rade. Niko se nije bavio tim problemom. U principu se kaže da veći dio odbornika uopšte nije uzimao riječ u skupštini ali nikada se nismo bavili imenima. Ja sam pristalica i želim to da kažem, meni ne smeta ni jedna politička partija ali mi smeta pojedinac koji je napravio krivično djelo. Najviše mi je krivo to što se nikada nije bavilo ljudima koji su suštinski napravili problem a samo se bavi političkim partijama. Ti ljudi se kriju iza političkih partija i svu krivicu stavljaju na političke partije koje nisu krive već je kriv pojedinac koji je počinio krivično djelo. U više navrata je gospodin Gavranović govorio kako se nešto dešavalo u vrijeme SDS-a. Ja sam ga u nekoliko navrata pitao da kaže ko je u to vrijeme bio direktor firmi jer mene interesuje ime i prezime ljudi koji su ugrozili budžet i budućnost i našu i naše djece.

Zašto mislite da treba mijenjati vlast u Banjaluci?

Moram da kažem da nas je ova vlast u velikoj mjeri unazadila. Imala je priliku u vremenu kada je najviše novca dolazilo u budžet, kadaje uveden PDV, kada je prodan Telekom jer je svakako dio novca išao i prema gradskom budžetu. Ova gradska vlast se hvali da je nešto uradila a ja sam potpuno siguran da se tri puta više moglo uraditi. Vodosnadbijevanje na seoskom području davno se moglo završiti da je sve radjeno transparentno i da pojedinci nisu gledali svoj interes izvlačeći novac iz budžeta.

Gdje vidite Banjaluku u narednih deset godina?

Ako se nastavi na ovaj način vodjenje grada ja Banja Luku vidim u jednom haotičnom stanju, odlasku mladog stanovništva da zadovolje osnovnu egzistenciju po raznim dijelovima svijeta. Ako se ovo  promjeni ovdje se može mnogo uraditi ali ne preko noći. Moramo zasukati rukave i moramo budžet da otvorimo prema gradjanima jer je to njihov budžet i imaju pravo da znaju tokove novca. Tako bi bila spriječena i manipulacija koju imamo sve ove godine. Mi odbornici ne možemo sve stvari da saznamo a pogotovo to ne mogu da urade obični gradjani. To mora da se mijenja.


четвртак, 1. септембар 2016.

Pet dana i kosarkaski falsifikator

Pet dana totalnog odmora. Malo Dzastina Kronina malo Nelsona De Mila, ustvari najviše Menadžera sa Zvezdom.
Iz susjedne sobe galame grčevi, iz TV-a se putem informacija stvaraju grčevi u glavi. Svaka izjava nosilaca vlasti u Republici Srpskoj nanosi novi grč koji trajno urušava ćelije. Borba za lične interese ponovo je ispred nacionalnog interesa. Koji ustvari i ne postoji.

Manjača je pala, konačno po ko zna koji put. Sjećam se stihova pjesme koja se nekada slušala po mejdanskim kafanama i govori o tome kako Manjaču tudja noga nikada nije pregazila. Kako smiješno sada izgleda. Smješnije i od činjenice da ni Manjača ni Republika Srpska i ne znaju da su poodavno okupirane.


Sanjao sam da je dodatno referendumsko pitanje da li Srpska treba postati despotovina koja će se u naslijedstvo ostavljati elitama stvaranim na dva privatna univerziteta. Referendumsko pitanje postavlja prirodna spona izmedju neprirodnih generacijskih elita.  Uzgred, informacije kažu da je razlika sedam odsto i da su pojedinci bijesni zbog toga.

Banjaluka je ugostila medaljama okićne srpske olimpijce. Više nego skromno, bez naroda. Sjećam se Saše Čadjo dok je satima šutirala na koš u Boriku kao klinka. Fantastičan uspijeh. Valjda će dobiti ime na ulazu u dvoranu Borik kao i ostali banjalučki osvajači olimpijskih medalja.

Čadjin uspjeh daleko je veći kada se uzme u obzir da košarka u Banja Luci ni muška ni ženska ne postoje deceniju. Krivica je to ljudi koji su vodili ili i dalje vode klubove a koriste ih za lične interese jer to je matrica po kojoj sve funkcioniše. Tako su na doček olimpijskih osvajača pozivali i vječiti brojači protoka saobraćaja u rektumima vladajućih ko god da vladajući bili. Oni koji su pokušali falsifikovati te iste olimpijske pobjednike.



петак, 26. август 2016.

Intervju-Zoran Talić odbornik u skupštini grada Banja Luka



Zašto mislite da treba mijenjati vlast u Banja Luci?

Prije svega zato što u posljednjih dvadeset godina ova vlast je imala priliku da daleko bolje i više uradi za svoje gradjane. To ću pokazati na nekoliko konkretnih primjera. Ja sam osam godina odbornik u skupštini Grada. Ova vlast je imala na raspolaganju preko milijardu i sedamsto miliona maraka, kako budžetskih tako kreditnih sredstava ali i sredstava koja su otišla iz grada u vidu otimanja zemljišta i poklanjanja zemljišta. Kad svedemo računicu to izgleda ovako,: preko milijardu maraka budžeta, preko 200 miliona maraka kreditnih zaduženja i oko 500 miliona maraka novca u zemlji koju je grad mogao da prometuje ali je ta zemlja oduzimana. Primjeri su Poljoprivredna škola, Medicinska škola, zemljiše u Zalužanima koje su poklonili MUP-u, zemljište koje je Grad poklonio Ustavnom sudu RS. Znači samo za ovih osam godina imali su na raspolaganju 1,7 milijardi maraka.

Šta je trebalo po Vašem mišljenju biti uradjeno s tim novcem?

Sa svim tim novcem mogla je biti uradjena kompletna infrastruktura grada Banja Luka. To je kmpletna kanalizaciona mreža, svi kolektori na teritoriji grada Banja Luka. Samo kad te dvije stvari pogledate danas smo mogli imati jedan čist i uredan Vrbas a ne Vrbas koji je postao kanalizacija. Mogli smo završiti svu kanalizaciju u gradu, mogli smo završiti kompletno vodosnadbijevanje kako u gradskom tako i u prigradskom dijelu grada. Mogli smo možda završiti i obilaznice oko grada.Mogli smo napraviti nove parkove, završiti sve vrtiće, možda smo mogli otvoriti nove sportske objekte, riješiti osnovne potrebe gradjana u ovom trenutku. Konkretno na Starčevici, mogli smo završiti i školu i vrtić. I sada ne bi imali ovu muku koju imamo da u školu na Starčevici ide preko 1600 učenika a dajoš tu školu nisu počela da pohadjaju djeca koja žive na potezu od Rebrovca do Venecije. Takodje mogli smo završiti vrtić koji je potreban Starčevici. Mnogo se toga moglo uraditi.

Kako Vam izgleda Banja Luka 2016 godine?

Dosta loše. Mislim da je izgledala mnogo bolje prije nekoliko godina kada je počelo nešto da se radi. Medjutim mislim da sada sve ono što se do tada možda i radilo sad je počelo da se sanira. Znači dosta se nekvalitetno radi. Krenuću od najosnovnijih stvari, to je prostorno uredjenje i gradjenje. Mislim da imamo dosta loše i haotično stanje u oblasti gradjenja. Ja sam predložio da imamo gradskog arhitektu jer samo tako možemo to stanje riješiti. Graditi Banja Luku bez urbanističkog plana je katastrofa. Urbanistički plan grada Banja Luka prestao je da važi prije nepunih deset godina. U tih deset godina imali smo kompletan gradjevinski javašluk. Nastali su neki objekti na nekim lokacijama koji sigurno nikada ne bi nastali. Nije se planski gradilo. Nikla su naselja koja nemaju objekte koji bi trebalo da zadovolje sve potrebe gradjana. Konkretno evo imamo naselje koje ide od Rebrovca do Venecije, nemate ni jednog vrtića, školu imate ali ona zadovoljava potrebe čitave Starčevice. Imamo novo naselje koje je niklo u Aleji Centar. Ni jednog vrtića, ni jedne škole. Šta će se desiti sa tom djecom kada krenu u školu? Gdje će ići, u koju školu? To su ti problemi, nije se sistemski radilo da se napravi više odredjenih sadržaja za porodicu. Samo se išlo da se vidi gdje je njihov odredjenji kapital. Čak ne krivim investitore ja krivim vlast. Vlast je morala da uredi taj prostor. Investitor je došao da gradi a vlast je trebalo da odredi šta da gradi i kako da gradi.

Kolika je tu bila uloga skupštine grada i kako uopšte ocjenjujete rad skupštine u prethodne četiri godine?

Sa srednjom ocjenom. Smatram da se moglo daleko više. U ove četiri godine skupština grada se uopšte nije dotakla najbitnijih tema. Malprije sam rekao pola milijarde smo poklonili u zemljištu. Četiri godine uopšte se nije raspravljalo o zemljištu Poljoprivredne škole koje je kao takvo najbitnije za grad Banja Luku u ovom trenutku, što zbog lokacije što zbog finansija. Mi to uopšte nismo razmatrali i ja sam itekako ljut na rukovodstvo skupštine jer sam ja nekoliko puta to tražio kad su bili izvještaji o radu Pravobranilaštva. To je po meni vrlo loše.
Skupština grada je u jednom trenutku samo postala protočni bojler gradske uprave odnosno Gradonačelnika. Skupština grada je postala samo jedan servis loših odnosa koalicionih partnera. Postala je talac. Mi smo imali situaciju da se koalicioni partneri nisu mogli dogovoriti oko budžeta i trpio je rad skupštine. Ja sam u ovom skupštinskom sazivu imao preko 200 konkretnih amandmana na odredjene odluke, budžete...Svi ti amandmani su bili odbijeni, osim jednog u vezi sa regulacionim planom i izgradnjom vjerskog objekta na dječijem igralištu.
Ja sam tada jedini stao uz gradjane i tražio da se to odgodi i tada su uslijedili dogovori i pregovori pa su se usaglasili i ostali odbornici. Suština je da sam tražio da se taj prostor obogati sadržajem za djecu i starije i to je jedino što je skupština usvojila.

Da li je opozicija mogla ozbiljnije djelovati i uraditi više? Kolika je odgovornost opozicije?

Ja lično mislim da smo se mi maksimalno davali u ovom sazivu u skladu sa našim mogućnostima i kapacitetom koji smo imali. Nas je bilo sveg osam. U početku nas je bilo više dok odredjene kolege nisu prešle u stranke vladajuće koalicije. Ono što je sigurno jeste da ni mi nismo bili tamo skupštine bi se završavale u roku od sat dva. Ovako smo mi sa diskusijama, prijedlozima i zahtjevima dovodili do toga da skupštine traju po dva, tri dana. Dakle, opozicija je maksimalno pokušala da ukaže na odredjene neregularnosti i da ponudi konkretna riješenja ali na kraju se ipak sve završavalo sa njihovom matematikom. Mi smo bili maksimalno disciplinovani i sve ono što je bilo loše po Banja Luku mi smo bili protiv toga, ukazivali smo na to. Čak smo uspjeli i da uključimo i širu javnost kroz medije i komunikaciju na terenu. U ovom sazivu mediji i gradjani su prvi put pokazali veliko interesovanje za rad skupštine.

Šta gradjani Banja Luke mogu očekivati ukoliko stranke opozicije dobiju veće povjerenje gradjana Banja Luke ove godine? Šta će biti prvi potezi?

Mislim da je veoma bitno reći da je to privreda. To je ono što mi sad na sve moguće načine pokušavamo da nadjemo i našli smo konkretna riješenja i mjere. Hoćemo da vidimo šta je to što mi treba da rasteretimo za privrednike da bi doveli investitore.  Danas je ljudima najbitniji posao, nije toliko bitno da li im je završen asfalt ispred kuće ako će on po tom asfaltu hodati bos. Bitno je čovjeku dati posao a on će obuven i sit hodati i po makadamu. Ovako imamo suprotnu situaciju. Lično sam razgovarao sa velikim brojem investitora budući da mi je to i profesija i posao. Sada već postoji dosta interesovanja ljudi koji bi na neki način investirali u Banja Luku. Skoro sam odveo jednog velikog investitora u Poslovnu zonu Ramići gdje sam se na ličnom primjeru uvjerio koliko nam je spora i neaktivna administracija. Čovjek je bio spreman i spreman je danas da udje sa velikim kapitalom i da zaposli velik broj gradjana Banja Luke a li traži da administracija bude efikasna i da ga može uslužiti. On ne traži nikakve ustupke, ne traži ništa već samo traži da administracija bude brza i efikasna u riješavanju problema. To su gradjevinske dozvole i sve ostalo što je potrebno.

Mogu li gradjani Banja Luke očekivati kvalitetne promjene? Postoji realna opasnost koju gradjani osjećaju a to je da će ukoliko i dodje do promjena doći samo do promjena imena koji sjede u istim foteljama a da se niša suštinski neće mijenjati.

Ne. Sam kandidat za gradonačelnika je kazao da će nakon godinu dana ponovo pitati gradjane. Ja pozivam sve gradjane da se maksimalno uključe u proces donošenja odluka. Smatram da gradjani što prije treba da se uključe i da sa nama koji ćemo biti buduća vlast odlučuju. Gradjanski aktivizam je nešto što nam je potrebno i što treba da bude pokretač jake Banja Luke. To se najbolje vidjelo na primjeru Banj Brda i igrališta u Boriku. Kad bi se gradjani maksimalno uključili vlast ne bi mogla da luta. Mi ćemo sigurno ići na sve moguće načine i to sam i najavio, da prilikom usvajanja budžeta idemo sa sastanacima sa Savjetima mjesnih zajednica i gradjanima. Da pitamo gradjane šta je njihov prioritet. Da li je to škola, vrtić, put, voda...A ne kao sad što postoji. Vi sad imate kabinetsko riješavanje problema gradjana. Ja to najviše zamjerim kod kreiranja budžeta. Ide budžet grada i to se kao formalno pusti u Savjete mjesnih zajednica. Savjeti mjesnih zajednica sad u ovom trenutku čine najvećim dijelom, uz dužno poštovanje pojedinim, pripadnici vladajuće koalicije.  Sve što se pošalje Savjetima mjesnih zajednica to prolazi. Oni ne sazivaju zborove gradjana da bi gradjane pitali šta žele. Oni sjednu, dogovore i to pošalju nazad. Nikada medju gradjane ne odu dva najbitnija programa. To je program zajedničke komunalne potrošnje i program gradskog gradjevinskog zemljišta. Kroz te programe vi najbolje pitate gradjane šta žele. Vi ovako njima samo pošaljete apstraktan budžet u kojem se ništa konkretno ne može vidjeti u smislu šta će donijeti svakom naselju ponaosob. Kad im pošaljete te konkretne programe onda oni mogu da vide šta smijerate sa njihovim naseljima konkretno.

Ukoliko budete vlast hoće te li imati hrabrosti da riješite problem viška administracije i hoćete li imati hrabrosti da se suprostavite trendu ličnih interesa ispred kolektivnog?

Čim smo se prihvatili ovog posla onda smo svjesni toga. Mi smo već jasno kazali šta smatramo da treba da se uradi. To se može nekom svidjati ili nesvidjati. Kad su u pitanju sva dugovanja koja su napravljena od strane ove vlasti pod izuzetno lošim uslovima moramo ići u reprogram tih kredita. Moraćemo da rasteretimo budžet. Sada preko 27 miliona mraka ide na otplatu kredita.

Šta to konkretno znači?

To znači da ćemo odrejene kredite morati reprogramirati. Kredit ako ističe 2025 mi ćemo ga morati produžiti do neke 2030 godine da bi rasteretili odredjen period u budžetu i da bi to moglo biti preusmjereno u razvojnu komponentu.

Šta će biti sa viškom administracije?

To isto moramo riješavati. Mi ćemo to na sve moguće načine morati riješavati. Zato i idemo na pravljenje privrednog ambijenta. Moraćemo jedan dio tih ljudi prevesti u privredu. Generalno koliko god to bilo nepopularno pričati ja smatram da će se administracija morati smanjivati. Da li će to biti prekompozicijom odredjenih odjeljenja jer je besmisleno da imate Gradsku razvojnu agenciju, Odsjek za ekonomski i lokalni razvoj koji treba da rade isti posao. I imate pri tom Odjeljenje za privredu. Šta je suština, neko je gomilao tu administraciju. Vi imate u Akvani 98 zaposlenih radnika od toga pola u ugostiteljstvu. Mi ćemo to ugostiteljstvo dati u zakup a ostaviti isključivo ovaj sportski i rekreativni dio. Moraće se neke stvari riješavati ali nećemo mi gledati da ljudi ostanu bez posla ali će se morati stvarati jak privredni ambijent da bi ti ljudi mogli preći u privredu. Šta ćemo uraditi sa novcem ukoliko dodje do reprograma. Isključivo koristiti za privredu i poljoprivredu. Mi imamo situaciju da je na selima dobar dio ljudi otišao i prijavio se na biro u Banja Luci. Zašto, pa upravo zbog pogrešne politike koju ova vlast vodi. Podsticaje ne treba dijeliti na način kako se to do sada radilo. Banja Luka mora uzeti aktivnu ulogu u stvaranju ambijenta da onaj ko proizvodi svoj proizvod može i da plasira na tržište.  Da mu grad garantuje otkup. Grad Banja Luka bi trebao da napravi tri otkupne stanice i tri sušare. Bolje je to poljoprivredniku obezbijediti nego mu dati 1000 sadnica. Ako ja sad vama dam 1000 sadnica u vrijednosti 5000 maraka i vi uzmete vi trebate sad otići u kredit da kupite mehanizaciju, da kupite sve ono prateće šta vam treba, vodovodnu mrežu, sistem kap po kap...i na kraju nemate plasman. Bolje je obezbijediti plasman a poljoprivrednici će sami onda ući u realizaciju svih ovih stvari. Konkretan primjer sam predložio. Kako riješiti pitanje otkupa mlijeka na teritoriji grada. Hajde da napravimo na tri, četiri lokacije mlijekomate. To je fantastična priča koju, recimo, imate u Hrvatskoj. Kad sam to predložio na skupštini grada ali niko nije htio da posluša. Centar za razvoj i unapredjenje sela treba tako da radi. Na način da će napraviti otkupne stanice ili kroz javno-privatno partnerstvo ili isključivo kroz javni sektor. Napravimo mljekomate i uzimamo isključivo domaće mlijeko od proizvodjača sa sela. Mlijeko direktno dolazi u mljekomat, angažujemo sanitarne i higijenske inspektore koji će na dnevnoj bazi to kontrolisati. Taj poljoprivrednik neće svoje mlijeko prodavati za 0,3 maraka već za 0,8 maraka. Grad može da prodaje za marku a gradjani dodju na mljekomat kupe domaće jeftino mlijeko.

Kome to ne odgovara?

Pa očigledno neko ne umije to da riješi ili ne želi to da riješi. Ja ne mogu reći kome to ne odgovara ali znam kome odgovara. Odgovara poljoprivrednom proizvodjaču i gradjanima Banja Luke.

Gdje vidite Vi Banja Luku 2025 godine?

Ako dodje do promjene vlasti, sigurno bar korak bolje ili dva u odnosu na ovo gdje se sad nalazi. Ako bi sada krenuli da razvijamo privredu i poljoprivredu ja tu vidim neku našu najveću šansu. Banja Luku ruralno područje čini sigurno izmedju 65 i 70 odsto. Kad bi naše kapacitete koristili za razvoj poljoprivrede to bi bilo idealno jer bi onda mogli kroz ta sredstva razvijati i infrastrukturu . Kad pogledamo privredu sigurno kroz privredu možemo jačati sport i kulturu. Dakle to sve ide jedno sa drugim. Ja vidim Banja Luku sigurno na jednom snažnom, jakom putu ka, ne samo Evropskoj uniji već na putu ka jednom stabilnom i modernom gradu u regionu. Mislim da mi kapacitete za to imamo.


Na ovom blogu uskoro će se pojaviti intervju sa kandidatom za gradonačelnika Banja Luke, Draganom Čavićem. Čavićev protivkandidat Igor Radojičić takodje je, krajem jula, obećao da će dati intervju za ovaj blog u avgustu.





четвртак, 25. август 2016.

Vojna imovina, poraz Srpske

Republika Srpska politički srlja u propast. Najnovija odluka Apelacionog vijeća Suda BiH po kojoj na BiH mora da bude upisana vojna imovina u Han Pijesku ne može biti iznenadjenje kada se u obzir uzmu sva dešavanja u posljednjih nekoliko godina. Upisu vojne imovine na BiH kumovalo je nekoliko katastrofalnih političkh odluka predstavnika Srpske i u Banja Luci i u Sarajevu u posljednjih deset godina. Političkim porazima Srpske kumuje i ćutanje opozicije i u slučaju najavljenog referenduma i u slučaju popisa i u slučaju vojne imovine koje ima veze sa slučajem popisa. Krivo je i Pravobranilaštvo RS koje sada najavljuje žalbu.

O tome svemu sam pisao u junu ove godine.

четвртак, 16. јун 2016.

Srpska na raskrsnici nakon popisa. Njeni predstavnici na svim nivoima ćute!
Kompletna arhiva bivšeg Geodetskog zavoda Bosne i Hercegovije koja obuhvata svu geodetsku, katastarsku i sličnu dokumentaciju do 1992 godine ostala je u Sarajevu. Tačnije u Arhivu BiH gdje je premještena iz zgrade Predsjedništva u kojoj je do 2012 godine neformalno postojao i radio Geodetski zavod BiH. Arhiva je trebala da bude podjeljena entitetima odnosno entitetskim geodetskim upravama ali je, uvjeravaju moji izvori, odlukom Nebojše Radmanovića tadašnjeg srpskog člana Predsjedništva prebačena u Arhiv.  Kompletnom tom arhivom sada raspolaže Bosna i Hercegovina što će se pokazati kao nemjerljivo značajno kada na dnevni red ponovo dodje popis vojne i državne imovine.



2008 i 2009 godine OHR je na čelu sa Valentinom Inckom i Rafi Gregorijanom ušao u posao popisa vojne i državne imovine u BiH. OHR je osnovao radne grupe i od entitetskih geodetskih uprava uprava tražio pristup svim njihovim arhivama. RUGIP se tada tome protivio a poenta je u tome tvrde moji sagovornici da je OHR već imao svu arhivu, onu koja je postojala u neugašenom Geodetskom zavodu BiH ali je nije smio javno koristiti jer po Dejtonu ta arhiva je odmah nakon rata morala biti podjeljena entitetima.

Rukovodstvo RUGIPA nije dozvolilo pristup svojoj arhivi a vlasti Republike Srpske predloženo je da po hitnom postupku bude popisana sva imovina na teritoriji Republike Srpske. Taj posao je mogao biti završen za nekoliko dana i svakako bi izazvao oštre sankcije OHR-a prema funkcionerima i RUGIPA I RS ali je u vrhu Geodetske uprave procjenjeno da je to žrtva koju se isplati podnijeti. U vrhu RS i Pravobranilaštvu nije. Ostao je status kvo, OHR nije ušao u arhivu RUGIPA, Srpska nije popisala vojnu i državnu imovinu na svojoj teritoriji a arhiva postoji i u Sarajevu.
Popisnom Metodologijom predvidjeno je da agencija za statistiku ima BiH ima sopstvenu dokumentaciju što je na mala vrata pravljenje centralizovane geodetske uprave dok bi entitetski služili kao servisi. Slično je već uradjeno sa entitetskim Zavodima za statistiku.
Osnova za pravljenje centralizovane geodetske uprave na nivou BiH biće upravo arhiva koja je ostala u Sarajevu tvrde moji sagovornici.


Moji sagovornici uvjeravaju kako se Republika Srpska uhvatila priče o broju nerezidentnih stanovnika zbog čega se održava i posebna sjednica NSRS dok niko ne priča o suštini problema slučajno ili namjerno. Kažu i da treba pretresti kompletnu Metodologiju koja iako su je potpisali tadašnji srpski predstavnici u vlasti BiH ipak nije zacementirana.


Republika Srpska, svakako je, pojašnjavaju moji izvori, danas u dosta lošijem položaju nego što je bila prije potpisivanja Metodologije ali još ima prostora za djelovanje jer se brojna pitanja tek trebaju razradjivati.

среда, 24. август 2016.

Bolonja, Koper. Povratak.

Krevet čezne za mnom. Sasuolo nas je vratilo u surovu realnost srpskog fudbala. Nakon dvadeset sati bez sna ne osjećam nikakvu potrebu da se prepustim čarima noćnog života Redjo Emilije, ako takav i postoji.
Bar u hotelskoj sobi je pun ima i piva ali ne usudjujem se da posegnem za bilo čim iz bara. Uklapam se u budžet putovanja, ima i vode.

Uz spavanje smo dobili i doručak. Švedski sto, trpamo koliko može stati u tanjir pa ponovo. Realno maleni su tanjiri. Italijanski par pored nas skroman. Gospodja jede jogurt i kroasan a gospodin žitarice. Nataša ukazuje na drastičnu razliku u običaju doručkovanja. Ja joj ukazujem na našu potrebu da pojedemo što više da po mogućnosti ne jedemo sve do Banja Luke. Jer uklapamo se u budžet putovanja.

Prvobitni plan bio je da dan nakon utakmice ostanemo negdje oko Venecije na kupanju. Mijenjamo plan što zbog vremena što zbog želje da se što prije približimo kući. Kupaćemo se u Kopru, Capo de Istria što bi rekli Italijani.

Usput, red je, odlazimo do Bolonje. I dalje se divimo autoputu ali i činjenici da je poprilično pokriven kamerama. Kao i da prije svake kamere stoji obaviještenje o radarskoj kontroli. Toga kod nas nema. Na ulasku u Bolonju prvo iznenadjenje. Naplatna rampa bez ljudske posade. Preznojavanje od pet minuta. U pomoć pristiže prvo od auta koja strpljivo čekaju iza nas. Table nas odaju. Iskreno zahvaljujemo i vozimo dalje ka Bolonji. Darko govori kako je Bolonja evropski centar umjetnosti. Mogao je reći i da je evropski centar stočarstva što se mene tiče. Mene u Bolonji prije svega zanima Renato DallAra. Kad sam bio mladji znao sam u pola noći imena svih italijanskih i engleskih stadiona. Više ne.



I Bolonja je prazna. I kod njih je avgust mrtvila. Prazne ulice, zaključane radnje, zaključan stadion. Nismo mogli unutra. Šteta. Za sada je jedini italijanski stadion, pored ovog na kojem nas je uništio Sasuolo, na koji sam ušao Bentegodi. Na ekskurziji dok su ostali išli pipati Juliju za dojku.


Idemo dalje, nemamo više problema sa automatskim naplatnim rampama. Do Trsta stajemo na odmorištu na autoputu Bolonja Trst. Svi smo obećali da ćemo nešto donijeti iz Italije. Market na autoputu se šareni od proizvoda. Nevjerovatno ali čovjek tek kada ode malo van naše Avlije shvati kako ljudi ustvari žive. Više gledamo nego što kupujemo jer uklapamo se u budžet putovanja. Ja sam uzeo magnet za frižider. Marina će biti zadovoljna. Ako ne bar će slagati da jeste.

U Sloveniji se odvajamo za Koper. Niko nije bio u Kopru, ne znamo šta da očekujemo. Darko i ja samo tražimo more. Pogotovo ja, ove godine ni Vrbas me nije vidio. Prvi put u životu.

Koper oduševljava. Imaju i Trg Maršala Tita, razumljivo njima je najviše valjao. Plaža je ok, odmah kraj mora. Totalno prihvatljivo ljetovalište. Oduševljavaju i cijene u marketu. Gotovo identične našima. Naglas razmišljam da počnem sa ljetovanjem na slovenačkom primorju.


Nastavljamo put kroz Hrvatsku. Oči već počinju da se bune. Zavaravam ih sa dva piva. Varka uspješno djeluje, pratimo mjesec ka istoku.